Da li ste upoznati sa značenjem termina clout? Clout, prema Urban Dictionary rečniku, predstavlja termin za popularnu i uticajnu osobu. Isti ovaj izraz koristi se i za grupu ljudi ili zajednicu koja svoju popularnost i uticaj ostvaruje ističući u prvi plan materijalne stvari. Polednjih godina, sve češće se pominje u pesmama svetski polularnih izvođača. Cardi B o clout-u u svojoj istoimenoj pesmi repuje:
They do anything for clout (Anything)
Do anything for clout (Anything)
…
Everybody wanna be lit
Everybody wanna be rich
Everybody wanna be this
If I was you, I’d hate me bitch
Reči ove pesme aludiraju na osobu koja bi sve učinila zarad popularnosti, za koju se neretko vezuju materijalno bogatstvo i visok status u društvu, a kojoj ove stvari nisu garantovane rođenjem, već pokušava da se na bilo koji način „probije“ i popne do vrha socijalne lestvice. U današnje vreme, čini se da veliki broj mladih pokušava da izgradi svoj clout, u čemu im dosta pomažu društvene mreže, ali ovaj pojam ne predstavlja novinu koju je izmislila generacija Z, iako deluje da je tako.
Clout je imao poseban značaj još davnih šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog veka u Čikagu, kada ga je politički reporter Daily News-a Mike Roiko među prvima koristio da kritikuje „mutne poslove“ u lokalnoj vladi, a koji su se dešavali unutar određene manje grupe. Kasnije, devedesetih, ovu reč su koristili čikaški drill reperi koji su često dovodili clout u vezu sa posebnom političkom klimom u njihovom gradu. U protekloj deceniji, ovaj termin se pojavljuje u svim vrstama rep muzike.
Časopis Garage je 2017. godinu nazvao „The Year of Clout“, a u tekstu koji se bavi ovom temom, poseban akcenat je stavljen na „clout goggles“, veoma popularni rimejk čuvenih belih naočara za sunce Kurta Kobejna koje je nosio Viz Khalifa 2014. godine. Nakon toga, Lil Iachti 2016. godine, a zatim ih je „vaskrsao“ dizajner Kristijan Rot 2017. godine. Ovaj dizajn su uvrstili i Urban Outfitters-i, a poneli su i ih brojni mladi reperi. Njihova popularnost proširila se i na druge žanrove popularne muzike, pa ih je nosio čak i Heri Stajls. Na ovaj način, jednostavni modni aksesoar počeo je da označava nešto čemu treba težiti, jer je osoba koja ih nosi popularna, uspešna, bogata i svi žele da budu kao ona.
U ovom trenutku, #clout je veoma popularan na društvenim mrežama. Posebno se ističu Instagram, koji broji dva miliona postova označenih heštegom clout i TikTok, na kome su video snimci sa oznakom #clout pregledani preko 5,1 milijardi puta. Uz hešteg clout, često se koriste i termini #cloutchaser i #cloutcheck. Clout chaser je izraz za nekoga ko previše želi uticaj, „juri” slavu i moć, dok je cloutcheck oznaka koja prethodi hvalisanju, najčešće u kontekstu posedovanja nečega skupog ili poznavanja neke javne ličnosti.
Izgradnja clout-a na društvenim mrežama ogleda se u velikom broju pratilaca, lajkova, komentara – cilj je, dakle, oformiti zajednicu koja će se ugledati na osobu koja stvara clout i diviti joj se. U realnom životu, osoba koja stvara clout ima iste ili slične ciljeve – da oko sebe okupi što veći broj „sledbenika“. Prirodno, postoje osobe koje će stvarati clout oko sebe, a one koje to nisu, trudiće se svim silama da budu deo clout-a oko osobe koja taj isti clout formira. Zbog toga često dolazi do lažne podrške i ljubavi koje se manifestuju kao posledica unutrašnje potrebe svake mlade osobe da bude prihvaćena i da pripada. Zato će taj neko dati sve od sebe kako bi se što bolje prezentovao, a najbrži i najlakši način za to jeste predstavljanje na društvenim mrežama. Ipak, važno je sagledati i vrednosti kojiima težimo kada zaključamo ekran svog telefona ili zaklopimo laptop. Stoga se postavlja pitanje da li je clout stvarno ogledalo ljudi sa kojima želimo da provodimo slobodno vreme van virtuelnog sveta ili samo potreba da budemo prihvaćeni u nekoj zajednici?
Odatle dolazi i potreba da preispitamo šta u nekome stvara težnju za clout-om? Zbog čega je toliko važno biti popularan i prihvaćen u društvu do te mere da takvo ponašanje dobije svoj termin?
Od „clout goggls-a“ do socijalnog statusa
Pretpostavimo da nas posedovanje popularnih naočara neće učiniti slavnim. Ipak, visoka pozicija na društvenoj lestvici najčešće omogućava privilegovan tretman, iako, možda, ne ovaj holivudski. Popularnost u savremenom svetu često se meri isticanjem fizičkih karakteristika, novčanim statusom, mnogi je postižu upravo kroz pomenute društvene mreže, dok neki to rade tako što se „prikače“ uz „popularne“ osobe i na taj način grade svoj clout (jedan od takvih primera je i neizostavna Kim Kardašijan, koja je pre formiranja svog kulta ličnosti bila „u senci“ Paris Hilton).
Ukoliko posmatramo period detinjstva i tinejdžerskog doba, nije retkost postojanje popularne predvodnice u odeljenju ( takozvane IT girl) i popularnog dase u kog su sve devojčice bile zaljubljene. U tim godinama, emotivno nezreli tinejdžeri često potpadaju pod uticaj „glavnih faca“, samo da bi se družili sa njima ili se iza škole poljubili „na blic“. Ovakav položaj i poseban tretman u školskom dobu najčešće je donosila lepa i često skupa garderoba, najnoviji model telefona ili kul model patika, zapavo, kao što smo već pomenuli – materijalne stvari.
Na ovu temu snimljeni su i brojni Rom-Com filmovi, u kojima se na kraju ipak pokaže da je popularna osoba, u stvari, često lažno srećna, živi u ružičastom mehuru koji je sama kreirala, a koji je ispunjen lažnim prijateljima koji u jednom trenutku ipak pokažu neposlušnost i nestanu jer uvide da nije potrebno juriti za popularnošću koja je obično farsa. Na neki način, ovo se može smatrati i stereotipom, ali je u određenoj meri prisutno, posebno u tim formativnim godinama kada klinci imaju tendenciju da oponašaju druge, bez jasnog i razumnog razloga.
Kako objašnjava dr Ivana Jakšič, docentkinja na predmetu Socijalna psihologija na Fakultetu političkih nauka, u psihologiji postoje različite klasifikacije popularnosti. Naime, neke osobe su prihvaćene od velikog broja ljudi zahvaljujući svojim osobinama i interpesonalnim veštinama, dopadljive su i čine da se drugi osećaju pozitivno, vrednovano i uključeno. S druge strane, postoje i osobe koje svi znaju, koje su vidljive, uticajne, dominatne i moćne.
„Ovu vrstu popularnosti u socijalnoj psihologiji nazivamo visok socijalni status“, govori dr Jakšić, i ističe da dopadljivost i visok socijalni status mogu, ali i ne moraju ići jedno uz drugo.
Kako bismo potvrdili sebe, često pristajemo da se poistovetimo sa „popularnim“ osobama i to, zapravo, nije neobično. Neki iz želje da budu omiljeni, neki iz straha od odbacivanja, a neki iz potrebe za pripadanjem.
„Neuropsihološka istraživanja pokazuju da se unutar naših mozgova fizička bol i bol izazvana socijalnim odbacivanjem obrađuju na veoma sličan način. Takvo ponašanje ima smisla i iz evolutivne perspektive, adaptivno je sklapati prijateljstva sa osobama koje mogu da mobilišu veliku podršku, jer u međuljudskim konfliktima snaga podrške često odnosi prevagu nad snagom i drugim kvalitetima“, govori dr Jakšić i dodaje kako je važno razumeti da ovi procesi ne moraju biti promišljeni i svesni i da smo im svi podložni.
Dakle, prilagođavanje drugima zarad prihvatanja nije uvek svestan cilj, već nešto što se može desiti i nesvesno, najčešće kao produkt ljudske potrebe za pripadanjem.
O popularnosti, clout-u i (ne)prihvtanju razlika
Ako je sudeći prema podacima iz naše ankete u kojoj je učetvovalo 156 ispitanika, uzrasta od 18 do 36 godina, oko 40 procenata označilo je da im nije važan društveni status osobe sa kojom se druže.
Međutim, čak 49% anketiranih nekada u životu osetilo se odbačeno od strane društva, dok svega 19 procenata nije osetilo odbacivanje. Ostali su se izjasnli sa „nisam siguran/na“. Kao najčešće razloge zbog kojih su bili neprihvaćeni, anketirani su navodili lošu finansijsku situaciju, neposedovanje markirane i skupe garderobe, zatim sramežljivost, ćutljivost, drugačiji muzički ukus, dobre ocene, neobičan fizički izgled, prekomernu kilažu…
Čak 84 posto mladih ispitanika izjavilo je da poznaje nekoga ko je bio odbacivan jer se na neki način nije uklapao. Iako je dobar deo anketiranih naveo da im društveni status osobe sa kojom se druže nije važan, većina je, ipak, osetila neku vrstu odbacijavnja upravo iz tog ili sličnog razloga.
Anketirani su, takođe, naveli da je većina ljudi koje poznaju zbog pozitivne slike u društvu radila određene stvari koje inače ne bi. Neki od najčešćih primera bili su upravo slični ovima zbog kojih je i većina bila odbacivana, te su mladi isticali: odlaske na popularna mesta, konzumiranje alkohola ili cigareta, ulepšavanje, promenu ponašanja i stavova u skladu sa potrebama drugih, promenu muzičkog ukusa i stila oblačenja…
Učesnici ankete podelili su i svoje mišljenje o tome koliko mladi, zapravo, vode računa u predstavljanju sebe na društvenim mrežama. Suviše mladih kroz mreže stvara sliku o nedostižnim standardima koje se trude da isprate kako bi se pokazali drugima u boljem svetlu, istakla je jedna od učesnica u anketi:
„Nisu ni svesni da time što iskrivljuju sopstvene slike života zapravo ostaju sa sve manje i manje samopouzdanja jer sami gaze ono sto zapravo jesu, čime počinju da ne prihvataju sami sebe”, primećuje ona.
Mladi uviđaju i da ljudi iz njihovog okruženja u velikoj meri teže da promene svoje ponašanje samo kako bi se dodvorili određenoj „ekipi” ili „osobi” i da je to, prema njihovom mišljenju, najčešće izraženo ne samo u tinejdžerskom dobu, već se kasnije i nastavlja.
„Kao primere, istakla bih nošenje markirane odeće, koju nose svi iz društva kome ta osoba pripada. Zatim joj je ispod časti život u studenstkom domu, jer ljudi u njenoj okolini žive u stanu, kao i slušanje muzike koju većina sluša da bi se uklopila…”, navodi druga učesnica ankete.
Još jedno od zanimljivih zapažanja anketiranih je osvrt na (ne)prihvatanje razlika, te je još jedan od komentara taj da do neprihvatanja često dolazi jer mladi nisu naučeni da uvažavaju različitosti: „Niko im to nikada nije objasnio (prvenstveno roditelji), smatraju (oduvek) da različito znači loše i da nešto što nije uobičajeno treba poniziti”.
Kada prelazimo crvenu liniju?
Onlajn prostor pogodan je za izgradnju clout-a jer nam ostavlja mogućnost da sami biramo i doziramo informacije i aspekte života koje želimo da delimo. Pored toga, za razliku od komunikacije uživo, pruža nam veći domet, jer kroz jednu objavu na društvenim mrežama možemo da komuniciramo sa većim brojem ljudi nego kroz uobičajne razgovore, te je naš uticaj potencijalno veći.
„Društvene mreže su samo još jedan aspekt socijalne realnosti na kom se ponašanje velikog broja ljudi može iskoristiti i kao prostor za samopromociju. Iz uverenja da smo prihvaćeni u svojoj socijalnoj okolini crpimo osećaj lične vrednosti, odnosno samopoštovanje“, govori dr Jakšić i objašnjava da je ovaj mehanizam toliko snažan da na nas deluje čak i kada smo okruženi nepoznatim osobama, kao što je često slučaj u onlajn prostoru.
„Kada osoba jednom ostvari visok status ili izgradi dobar imidž, retko želi i dopušta da ga izgubi. Takođe, održavanje nerealistične onlajn persone ne samo da je vremenski zahtevno, već često ume biti i kognitivno iscrpljujuće“, navodi dr Jakšić.
Gde je granica između realnosti i onoga kako želimo da ta realnost izgleda? Da li do prelaska preko crvene linije dolazi onda kada nam status u onlajn svetu postane značajniji od autentične povezanosti sa drugim ljudima?
„Crvena linija je pregažena ukoliko smo spremni da žrtvujemo lični integritet ili da unizimo druge kako bismo povećali broj pratilaca ili uticaj“, naglašava dr Jakšić, te ističe da su istraživanja pokazala da visok status može biti i rizikofaktor za anksioznost, depresiju i zavisničko ponašanje ukoliko ga ne prati i dopadljivost, koja počiva na prosocijalnom ponašanju.
Društvene mreže, međutim, mogu biti i dobra stvar. Uticajne osobe putem istih mogu otvarati diskusije i ukazivati na važne teme, za koje ne postoji dovoljno prostora u mejnstrim medijima, poput ženskih prava, body positivity-ja, zaštite životne sredine, rasizma, kao i tema u vezi sa političkim dešavanjima u društvu… Ovo su neki od pozitivnih aspekata i upotrebe popularnosti u dobre svrhe, ali ne označavaju pravilo.
Uticajne osobe često umeju da, podstaknute aktuelnom temom, odreaguju samo kako bi povećale svoj clout. Iako neretko ne dele sličan stav, postoji mogućnost da će zarad održavanja pozitivnog imidža podeliti različite poruke podrške ili ukazati na neki problem, samo da bi na taj način prikupile još veću podršku i stekle dodatnu popularnost.
Ako bismo ovaj primer oslikali na svakodnevne situacije van društvenih mreža, važno je da se zapitate, uprkos zavodljivosti druženja sa kul ekipom u realnom životu, da li ste sa tom osobom samo zato što je popularna ili ipak delite slična interesovanja i mimo toga. To što ste se lepo proveli na žurki i usput napravili par fotografija koje će da sakupe nebrojano lajkova, nije merilo prijateljstva u nevirtuelnom svetu. Zapitajte se da li biste sutradan mogli da se oslonite na tu osobu ili da razgovarate o važnim stvarima? Da li sa njom delite slične vrednosti ili samo Instagram pratioce? Da li ta osoba može da bude deo vašeg clout-a, i da li sa njom delite interesovanja koja su dublja od površnih?
„Bezbedni su svi oni koji svoje onlajn persone ili clout grade na želji da se drugi osećaju dobro, vrednovano i uključeno“, zaključuje dr Jakšić.
Činjenica je da sva ljudska bića žude za validacijom i poštovanjem u svom okruženju. Iako je to sasvim uobičajna potreba, pre nego što počnemo da radimo stvari samo zarad uklapanja, zapitajmo se gde smo tu mi? Da li je to ono što mi želimo, ili je želja zajednice, sa kojom možda ne delimo iste vrednosti ili, ako razmislimo dvaput – ne želimo da delimo vrednosti? Nije li cilj da negujemo individualne karakteristike ili je u društvu današnjice važnije da postanemo nalik drugima? Lične karatkteristike, samopoštovanje i samopouzdanje ne treba da se temelji na onome što se gradi na clou(d)t-u, već je potrebno da bude nešto što je autentično za vas. Na taj način ćete privući ljude sa kojima zaista možete da delite svakodnevicu. Mladi ljudi često će uraditi nešto da bi se dopali drugima, slagati da su čuli neku pesmu ili odgledali film i to je potpuno u redu. Ono što je važno je da ne dozvolite da izgubite sopstveni identitet samo da biste se uklopili u ekipu koja vas ne prihvata onakvim kakvi zapravo jeste, nezavisno od toga da li znate neku pesmu ili ne i da li nosite najnoviji odevni komad popularnog brenda ili na sebi imate najgluplju majicu.
0 Comments