fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Svetlosno zagađenje ✹

Internet mimovi i karnevalska kultura 

Kako posmatramo feminističke mimove?

29. April 2024

„The girlies who girlie, girlie” – bio je mudar i promišljen zaključak našeg razgovora. Obje smo se razumjele, više nije bilo potrebe čak ni razmijeniti mim da bi naše iskustvo bilo totalno relatable i da bismo razumjele sve njegove fine poliitčke nijanse. Svakodnevnim kretnjama po sličnim uglovima interneta, moja prijateljica i ja smo u ovoj rečenici pročitale mnoge slojeve koje bi nekom drugom bili potpuno nedostižni. Nas dvije smo obje, očito, duboko ogrezle u kulturu mima. 

Mimovi su, od prvih, naivnih i plošnih poruka kojima su se milenijalsi i milenijalke tješili i pokušavali razumjeti svoje mjesto u društvu postali globalno rasprostranjen način komunikacije, čija upotreba više nije povezana ni sa niš, ni aliternativnim kulturama: njih koriste korporacije, boomeri, sve generacije poslije njih, političarke… postali su više od slike, posebno doživljavajući transformaciju s TikTokom, gdje su evoluirali u fragmente jezika koji nam mogu signalizirati da li neko konzumira ili ne konzumira online sadržaj sličan našem. 

Kako se mimovi proučavaju?

Mimovi su već više od deceniju način komunikacije, ali često se mijenjaju i koriste na načine koji odražavaju različite zajednice. Osim što mogu izazvati emocije i povezati ljude, oni čine svakodnevne teme političkim. Iako su evoluirali na različiite načine, i dalje mogu istaknuti i problematična iskustva koja često ne vidimo u medijima. 

Kako ljudi preuzimaju i mijenjaju mimove, kako se emocije šire putem njih i kako pomažu u raspravama o nevidljivim dinamikama diskriminacije? Kako bismo odgovorili na ova pitanja, možemo uroniti u studije mimova, akademsku disciplinu čija je jedna od predvodnica mlada istraživačica Anastasia Denisova koja je 2019. napisala knjigu „Internet mimovi i društvo”, objavljenu u britanskom Routledge-u. Ova, jedna od najvažnijih knjiga za proučavanje mimova, istražuje kako se mimovi šire unutar kultura i razumijeva njihovu popularnost, stvaranje, utjecaj na kulturu i društvo. Denisova tvrdi da mimovi uspješno reflektuju trenutna društvena gibanja i njihove „fine nijanse”, prenoseći značenje i emocije preko članova i članica grupa koji svakako imaju interes za neku temu. 

Da li mimovi ipak mogu da iznjedre stvarne društvene promjene? „Ne mislim da im je to funkcija”, objašnjava mi autorica jednog novog, opskurnog mim-profila na Instagramu. „Ja mimove pravim za drugarice i njihove drugarice, to su stvari koje nas povezuju kada nismo skupa.” Njihovi mimovi preuzimaju formate već popularne u drugim internet-prostorima i prevode ih u lokalizirano žensko iskustvo, pa se tako na kolažima loše kvalitete pojavljuju poruke koje komuniciraju najdublje emocije i misli mnogih žena, što su novi, iznimno popularni mim formati, posebno u generaciji mlađih internet korisnica. 

Da li mimovi imaju politički potencijal?

Mimovi su važan aspekt internet kulture koji služi kao sredstvo društvene komunikacije i izražavanja na različitim online platformama. Naspram profila koji služe emotivnom povezivanju velikih grupa ljudi koji se ne znaju međusobno, postoje i mim profili koji imaju očitu političku funkciju i ciljaju određene grupe. Da li ovi mimovi zaista imaju politički potencijal? 

Razmišljati o političkim efektima mima najlakše je, govori Denisova, kroz zamišljanje srednjovjekovnog karnevala. Već davno je antropolog Mihail Bakhtin iznio tezu o „karnevalskom otporu”, po kojoj on opisuje srednjovjekovni karneval kao mjesto na kojem su se obični ljudi, subjekti kralja, okupljali kako bi se olakšali teške opresivne svakodnevnice kroz humor, zabavu, ruganje i zbijanje šale na račun kralja i dvora. Istovremeno, oni koji vladaju dozvoljavali bi ovaj oblik otpora, jer on rijetko rezultira u stvarnim promjenama, ali održava osjećaj slobode i drugačijih interpretacija događaja. U suštini, mimovi predstavljaju digitalni oblik karnevala, gdje razmjena humora i kritičkog komentara doprinosi formiranju političke slike, omogućavajući artikulaciju „zabranjenih” ideja i dajući glas običnim ljudima. Ovo olakšava oblik otpora koji je i zabavan i kritički, potičući učešće i osnažujući pojedince da izraze neslaganje s određenim stanjem stvari. 

Mimovi su moćan alat za izražavanje političkih stavova i prevazilaženje cenzure, posebno na mjestima gdje sloboda govora nije zajamčena. Oni nam omogućavaju da promoviramo ili se suprotstavljamo dominantnim interpretacijama događaja, nudeći alternativne perspektive i kontekstualizirajući ih na načine koji mogu biti poučni za druge ljude. Ova svojstva su posebno važna kada se bavimo temama koje su često zanemarene u glavnim medijima, poput ženskog iskustva ili feminizma. 

Zbog čega je humor u mimovima važan?

Korištenje humora kao taktike u medijskim praksama ima za cilj da poremeti dominantni diskurs i izazove postojeći politički i društveni poredak stvarajući nove načine razmišljanja. Ove prakse su subjektivne i proizlaze iz ličnog iskustva korisnika društvenih mreža i njihovog individualnog političkog angažmana. Humor također može služiti kao način suočavanja s teškim ili nelagodnim situacijama, pretvarajući ih u nešto smiješno i olakšavajući tako izražavanje otpora ili kritike.

Humor je važan element mimova, čak i kad se radi o ozbiljnoj politici. On pomaže ljudima da se nose s teškim situacijama i može promijeniti način na koji gledaju na stvari. Na društvenim mrežama, humor čini aktiviste i aktivistice i novinare i novinarke pristupačnijima i olakšava širenje njihovih ideja, čak i kad mediji nisu slobodni.

Ipak, mimovi, iako popularni na društvenim mrežama, često ne stvaraju autentične veze između ljudi. Oni su anonimni i rijetko podstiču osobni angažman. Umjesto toga, fokusiraju se na ideje, ali ne na zajednice ili dublje diskusije. Iako se mimovi lako šire i akumuliraju na internetu, ne postoji jasna veza između njih i stvaranja intimnih veza među ljudima. Čak ni njihovi autori obično ne vide mimove kao alat za organizaciju ljudi ili za poticanje ozbiljnih razgovora. Umjesto toga, smatraju ih prije svega sredstvom za širenje ideja, a ne za povezivanje pojedinaca.

Odličan primjer stvaranja anonimne zajednice putem mimova je jedna od najstarijih feminističkih mim-stranica na Balkanu, ženska posla. Kroz veliko pratiteljstvo na Facebook-u, aktivnu Facebook zajednicu i iznimno popularan Instagram profil, ženska posla već godinama podstiču žene na balkanskom internet prostoru da mapiraju mala mjesta ženskog iskustva a istovremeno ostvaruju i aktivističke suradnje s drugim profilima. U trendu i informisane svakodnevnim društvenim događanjima, ženska posla gradi anonimnu zajednicu koja se svakodnevno reflektira na različite feminističke ili ženske teme. 

Kada se radi o lokalnim feminističkim praksama koje koriste mimove u širem kontekstu, možemo se osvrnuti i na Sve su to vještice, iako ova platforma ne utjelovljuje sve klasične karakteristike mimova (npr. oni nisu anonimni i održavaju dugoročno bavljenje jednom temom).  Sve su to vještice svoju praksu ne baziraju isključivo na proizvodnji mimova, te se kroz druge, različite načine ostvaruju drugačiji odnosi, iako i njih svakako možemo smatrati karnevalskim načinom otpora. Sve su to vještice, „feministička platforma koja pozira kao kolektiv koji pozira kao mimpejdž”, pokazala je potencijal za široku distribuciju, iako to ponekad može biti praćeno različitim, ponekad i pogrešnim, tumačenjima. Posebno se koncentrišući na načine na koje mimovi koje je platforma stvorila mogu uhvatiti diskriminatorna iskustva koja postoje ispod perceptivnog praga patrijarhalnog svakodnevnog života, Vještice nastoje brisati granicu između svakodnevice i njene karikature. 

Razmatrajući mim kulturu, možemo promišljati i uslove i granice političkog utjecaja u savremenoj digitalnoj (sub)kulturi—na granici između umjetnosti i popularne kulture, široke i specifične izgranje zajednice. 

Autorka teksta i vizuala: Hana Ćurak

Preporučeni tekstovi

1236 dana bez presude

1236 dana bez presude

Na društvenim mrežama pokrenuta kampanja podrške za Milenu Radulović i 14 devojaka koje i dalje čekaju presudu

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *