ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Otvaranje izložbe Pijanista – pet godina na ulici zid i delo

Izložba "Pijanista - pet godina na ulici" zid i delo biće otvorena u četvrtak, 3. oktobra 2019. godine u 19 časova u Galeriji SKC-a
15. September 2019.

Izložba „Pijanista – pet godina na ulici” zid i delo biće otvorena u četvrtak, 3. oktobra 2019. godine u 19 časova u Galeriji SKC-a, a obuhvata reprodukcije murala koji promovišu zidove kao kulturalni medijum građanske svesti. Posetiocima će, osim toga, biti predstavljena i istoimena monografija Andreja Josifovskog, autora izložbe.

„Kroz rad na oslikavanju murala zanimalo me je kako da prikažem metamorfozu zida i promenu njegove komunikacijske uloge kompozicijom crteža. Prvi korak ka tome je bio tematsko usklađivanje murala sa namenom zgrade na kojoj će se nastaniti mural, a zatim i njegovo približavanje okolini. Ta konkordantnost murala i okoline, čini rad živim. Zidovi postaju prijateljski saputnici ulice i potpuno otvaraju svoju dušu. Drugim rečima, zidovi su ljudima otvorili oči, za razliku od vremena kada su ljudi zidovima otvarali uši. Morfogeneza gradske komunikacije ide preko murala, pretvarajući taj čin u lepotu crteža i sklad boja. Neka nas zidovi koji slobodno koračaju ulicom uvek podsećaju da nas lepota otvorene komunikacije čini višim bićima na zemlji. Pet godina na ulici, slikajući murale, dokazujem da su zidovi stvarani da spajaju, a ne da razdvajaju ljude. Murali su tu da se na zidove ne gleda kao na ogradu, već kao na prozor u svet mašte,” rekao je Andrej ovim povodom.

„Budućnost mora da se vidi unapred i za to je potrebna umetnost, bez nje nema maštanja. Ako neko ne može da zaviri u budućnost, onda ne vidi ni put. Prvi period mog umetničkog odrastanja, bio je da stvorim nešto lepo što će ljudima biti prijatno za oko. To je bio početak moje komunikacije sa prolaznicima, ali i sa onima koji zidove švrljanjem naružuju. Odgovor ulice bio je ohrabrujući. Prolaznici su hvalili ono što radim, a oni koji su prethodno žvrljali, nisu dirali oslikane zidove. Ono što je lepo na kraju pobeđuje, čak i destruktivni primitivizam. A onda je došao i period kada su murali prenosili vrlo određene poruke. Mislim da umetnost ne treba da bude u službi politike, ali bi politika morala da bude u službi umetnosti. Činjenica je da se u kulturu ulagalo jako malo i da su i mediji nekako to tolerisali. Bez kulture postajemo bezdušni i počinjemo da preuzimamo varvarsko obličje. Počinjemo da nestajemo kao narod jer iza nas ne ostaje ništa. Tako su nastali murali, „Ronilac“, „Plivač“, „Davljenik“. Hteo sam da kažem da se ne može tražiti životna sreća u istorijskom mulju ili u golom preživljavanju. Davljenje umetnosti gasi horizonte, samim tim i most koji je čuo poslednji vapaj umetnika, prestaje da spaja obale. Nažalost, vreme kulturnog beznađa je potrajalo, pa se pojavio i mural „Osmatrač sa dvogledom“, koji kao da se pita ima li uopšte ljudi. Za sreću se mora aktivno boriti, tako da sam slikajući naše slavne pretke preneo i tu poruku. Ko veruje, taj i pobeđuje i zato je među nas sišao i mural Patrijarha Pavla, jer čovečnost i vera su nas održali. To potvrđuju murali naših istaknutih sportista Đorđevića, Tea, Raduljice, Đokovića. Vrlo značajan deo mog stvaralaštva posvećen je deci i mladima, jer smatram da je dobro vaspitanje najvažnije nasleđe. Opet se, naravno, pozivam na umetnost jer jedino ona oplemenjuje dušu. Plemenitost je ono što bi svakako trebalo da se nasledi, jer kome treba bezdušna budućnost? Najveći na svetu mural koji sam slikao sa svojim prijateljima osvanuo je u dvorištu osnovne škole u koju sam išao. Sve vreme sam se kroz rad vraćao prirodi jer ona je večna, a njena lepota je jedina prava. Da ne bismo izgubili put, trebalo bi da uvek pratimo znake koje nam priroda šalje. Zato sam vrlo često slikao žirafe, jer one mogu da vide daleko, pošto imaju najveće srce. Budimo prirodni, da bi nam svet bio na dlanu. Eto, tako je proteklo mojih prvih pet godina oslikavanja murala”, istakao je Josifovski.

Andrej Josifovski je rođen 1990. godine. Nakon završenih osnovnih studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, završio je i master akademske studije na istom fakultetu, a trenutno je kandidat za doktorske studije. Zaposlen je kao asistent na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Učestvovao je na velikom broju stručno-umetničkih manifestacija i konkursa. Oslikao je veliki broj murala u zemlji i inostranstvu, a njegov rad je propraćen u raznim eminentnim svetskim medijima za uličnu umetnost. Izlagao je na jedanaest kolektivnih izložbi, među kojima je posebno važna „Face au mur“, organizovana u Kulturnom centru Srbije u Parizu i Bijenale arhitekture u Veneciji, gde je predstavio svoj rad „Zlatni kontejner“. Osnivač je i umetnički direktor Internacionalnog Runaway festivala ulične umetnosti. Radove potpisuje svojim nadimkom Pijanista.

Naslovna fotografija: preuzeta sa sledećeg linka

Tagovi:
Najnovije iz: Sanduče

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *