Sve to, a i još po nešto, bili su razlozi da popričamo sa njom, ali onaj glavni je ipak njena svirka u Bitefartcafeu 28. septembra. 

Za početak kako si, kako podnosiš ovu promenu vremena, je l’ si letnja ili zimska osoba?

Nika Turković: Pa, za početak – jako dobro, hvala na pitanju! Nisam to još otkrila o sebi sa sigurnošću, ali mislim da sam više ljetna osoba. Svakako mi je jesenska moda najdraža, pa uvijek nađem nešto čemu se radujem u svakom godišnjem dobu.

Tvoj album je izašao pre nekih godinu i po dana. Kako si zadovoljna danas njime, i kako se zavrteo i koliko je stigao do ljudi?

Jako sam zadovoljna njime, mislim da je baš reprezentativno prikazao taj dio mog života kroz koji sam ga i pisala, tako da drugačije nije ni moglo biti. Jako sam sretna kako su ga ljudi prihvatili, s obzirom na to da je čak dva puta uspio biti najprodavanije domaće izdanje u Hrvatskoj; stvarno sam prezahvalna ljudima na tome.

S obzirom na to da si još kao klinka krenula sa pevanjem, šta je ono što si već ostvarila kad si zamišljala nekad, dok si stajala pred ogledalom sa izmišljenim mikrofonom i maštala i pevala, a šta je ono čemu još uvek težiš?

Mislim da bi mala ja bila dosta zadovoljna s tim gdje smo danas; najviše sam sanjala o svojim koncertima i sada kada to polako radim, moram reći da mi je to najdraži i najčarobniji dio ovog putovanja. Najveća želja mi je oduvijek bila pjevati pred ljudima koji će pjevati moje tekstove nazad, pa bih rekla da je to već dosta velika stvar. Ne mislim da ičemu težim, više sam jako raspoložena za red, rad i disciplinu, pa puštam da se sve polako samo događa.

Meni najinteresantnija pesma na albumu je pesma Mrzim, jer te pokazuje u drugačijem stilu. Otkud te gitare, koje btw prate neki trenutni svetski trend koji traje prethodnih godinu-dve-tri?

Rekla bih da je to bila neka uvertira u ono što će se od mene sve više moći čuti. Ja sam dijete Avril i Paramore-a, tako da mi je uvijek tihi san bio da to radim nekako inspirirano upravo tim ženama i njihovim sound-om. A i imam prilično fantastične gitariste u bendu, pa bi bio red da im damo prilike da pokažu ono što rade najbolje malo češće.

Sarađuješ sa autorima iz Srbije. Da li smo probili sve moguće granice i postali jedna industrija, jedna scena ili postoje i dalje razlike i prepreke?

Iz mog iskustva, ova generacija je baš povezana i nekako smo jedni drugima navijači. Mislim da se to sve više i više spaja u jednu cjelinu, što mi je prekrasno i obožavam biti dio ovakve scene jer su mi neke od najdražih autorica i pjevačica upravo iz Srbije.

Koliko postoji mesta za ovu vrstu pop muzike na ovim prostorima kad vidimo svu zastupljenost narodne, trap-a, i trap narodne?

Po mom skromnom mišljenju, za svaku vrstu umjetnosti postoji publika, samo ju treba pronaći i treba do nje doprijeti.

Da li postoji prostora da pop muzika danas bude angažovana, da nosi neke druge poruke osim muško – ženskih odnosa?

Naravno. Ima toga na svjetskoj, a i na našoj sceni pregršt, samo treba pronaći što voliš i kako s čime rezoniraš. Jedna Bojana Vunturišević mi uvijek ovdje padne na pamet.

Imaš neki svoj vizuelni stil koji prezentuješ kroz spotove, ali i kroz fotografije. Kako bi izgledalo kad bi se sve okrenulo za 180 stepeni, čime bi mogla da nas izenenadiš, odnosno da li maštaš o nekim drugačijim izgledima i prezentovanjima sebe?

U zadnje vrijeme sam fan eksperimentiranja, tako da je sve moguće! Pred 3 godine sam se ofarbala u smeđe i ošišala na fudbalerku nakon plavog boba dobri niz godina, tako da mislim da mi takve estetske promjene nisu strane, samo mi treba doći dovoljno jaka želja i inspiracija.

Šta misliš, šta će za 20 godina od ove današnje muzike biti hvaljeno i slavljeno kao klasik?

Pa ja se nadam da ćemo se Senidi uvijek vraćati, bio bi grijeh da je drugačije.

Šta ti je neki glavni utisak kao članice žirija u Superstaru dok si posmatrala neke mlade ljude koji žele da se bave muzikom i da pevaju? Da li postoji nešto zajedničko ili makar neko slično raspoloženje i emocija kod svih njih?

Rekla bih prvo da je to cijelo iskustvo bilo toliko prekrasno i da sam toliko stvari naučila, što o poslu, tako i o sebi, tako da sam prvo zahvalna do neba što, evo, i drugu godinu za redom imam tu priliku. Što se tiče ljudi koji su prošli i koji još prolaze kroz show, mislim da su svi jako različiti i ima baš jako puno izuzetno posebnih ljudi; ali svima je zajednička ta želja i taj neki san koji je nemoguće srušiti. To jako volim vidjeti i to je, na kraju dana, i meni inspirativno i ohrabrujuće. I moram reći da je jako puno baš kvalitetnih autora prošlo kroz audicije. Imam osjećaj da su ovih dana ljudi baš odvažni i hrabri u svojim stvarima i to obožavam.

S kim bi volela da radiš, a još uvek nisi radila?

Sa Severinom.

Kako zvuče nove pesme koje još nismo čuli?

Morat ćete doći 28. septembra u Beograd!

Šta možemo da očekujemo tom prilikom?

Najbolje od nas do sada. I premijeru nekih novih stvari. I Nelu koja prvi puta nastupa u Beogradu. Ne može bolje od toga.

Fotografije: Senja Vild

Članak Za svaku vrstu umjetnosti postoji publika, samo ju treba pronaći se pojavljuje prvo na Oblakoder.

Imajući u vidu da se muzikom baviš od „malih nogu“ i da te mnogi pamte kao predstavnicu Hrvatske na Dečjoj pesmi Evrovizije 2004. godine, pitanje za tebe je – kako posmatraš svoj rast i razvoj u muzičkom smislu od tada do danas?

Nika Turković: Pa rekla bih da se svakako štošta promijenilo! Tada sam zbilja bila dijete i nisam bila nimalo oblikovana kao osoba, pa je tako i sav moj tadašnji „rad“ bio vrlo neosoban i naravno, djetinjast. Danas glazbu zbilja doživljavam kao poziv, a ne samo hobi ili zabavu. Ozbiljna sam u vezi toga, ulažem, radim na sebi, konstantno pokušavam pomaknuti granice i težim velikim stvarima. Mislim da je svakako najveća razlika ipak, u tome što sam sada kompletna osoba.

Tvoju muziku potpisujete ti i kolega Ivan Pešut, koji je u jednom intervjuu naveo da u naletu inspiracije možeš u roku od par minuta da napišeš čitav refren. Kako zaista izgleda proces nastajanja jedne pesme?

Tekstove radim sama ili u kombinaciji s Matijom Cvekom, dok s Ivanom Pešutom radim glazbu. U kombinaciji Pešut-Turković, zna se da sam ja ona od riječi, a on onaj od magičnih melodija. Te provjerene formule se držimo i izgleda da nam funkcionira. Najčešće ja imam pjesmu koju mu samo otpjevam, a onda on na nju lijepi akorde, predlaže mi zanimljivije i alternativne glazbene solucije i tako u tom kreativnom kaosu – nastane pjesma. Obično nam ne treba dugo da zakucamo ideju. Sve što traje predugo, znak je da nam nije suđeno – time se nekako vodimo i izgleda da funkcionira!

Za svoju pesmu Gledaj me si rekla da ti je izuzetno važna zbog poruke koju njom želiš da pošalješ – a to je ukazivanje na važnost zajedništva i međusobnog osnaživanja devojaka i žena. Da li misliš da muzika može i koliko da utiče i pomaže ljudima u sopstvenim bitkama koje se često vode i na svakodnevnom nivou?

Mislim da je glazba jedna od najjačih alata upravo za promicanje pravih vrijednosti i važnih poruka. Girl power jedan je od meni najvažnijih pokreta, jer mislim da se pogotovo danas treba naglašavati kao prijeko potrebno zajedništvo. S pjesmom Gledaj me sam upravo to htjela i reći i drago mi je da se poruka shvatila.

Koliko misliš da je prepoznavanje u tekstovima i melodijama važno za publiku?

Jako. Ljudi se vole pronaći u nečijim riječima i pričama, jer vole zajedništvo i osjećaj pripadanja. Mislim da je to jedna bitna stavka kod pisanja glazbe – da moramo napraviti nešto što je iskreno, jer će se jedino tako netko u tome moći pronaći.

Za nastajanje jednog muzičkog projekta potreban je određen broj kreativnih ljudi, koji su spremni na saradnju. Ovo je posebno došlo do izražaja kada je reč o tvom novom singlu Boje. Može se primetiti da često ističeš svoje kolege, poput Ivana Pešuta, Matije Cveka ili Pocket palme. Koliko je, prema tvom mišljenju, solidarnost i uzajamna pomoć važna na muzičkoj sceni?

Glazbena scena je vrlo kompetitivno mjesto. Ljudi su talentirani i gladni, bore se svim snagama kako bi se njihovo prepoznalo i često su voljni zgaziti druge na tom putu. No, zaboravljaju da su često dvije, tri glave mnogo pametnije i kreativnije nego jedna, pa je pomoć kolega i suradništvo – često genijalna ideja koja urodi plodom. Ja na našoj sceni imam jako puno prijatelja koje podupirem privatno i poslovno, stoga nikad u tome svemu nisam vidjela mjesta za mržnju i podbadanje. Upravo suprotno, težim super suradnjama jer se iz njih može izroditi točno ovo što smo mi s vama podijelili.

U tvojim spotovima možemo primetiti da se dosta pažnje obraća na vizuelni identitet i na detalje. Koliko su spotovi i poruka koja se njima šalje važni u bavljenju muzikom?

Smatram da je u glazbi, kao i u svemu drugome čime se strastveno baviš – bitan cijeli paket. Bitno je pridati pozornost svim aspektima, pa ja tako pridajem veliku pozornost i onom što vizualno serviram slušateljima i gledateljima. Ja sam osobno veliki esteta, uživam u minimalizmu i fotografiji, pa mi nije teško razmišljati i na taj način, ali definitivno pratim da svaka pjesma ima svoju boju, svoju temu, svoj mood, svoje elemente te da je sve to skupa jako lijepo zaokruženo. Tako ja volim gledati i slušati glazbu, pa uvijek želim isto pružiti i svojim slušateljima.

Tvoja interesovanja su, pored muzike, takođe i moda, ali i bjuti/self-care trendovi. Možemo primetiti širok spektar interesovanja, pa nam reci – kako i da li sve to možeš objedniti u muzici?

Glazba je moj primarni interes, no to ne znači da se prije nje nisam bavila fotografijom i da nisam oduvijek veliki fan mode i prirodne ljepote. Iskrena sam na svojim društvenim mrežama, pa tako volim razgovarati o svemu što mi je interesantno i za što mislim da je relevantno ljudima koji me prate. Ne mislim da to sve skupa trebam objediniti u glazbi, jer imam mnogo interesa, ali ipak, volim napomenuti da sam primarno glazbenica a ne nikakav influencer, i bez obzira na suradnje i različite interese, glazba je ono što želim da me obilježi.

Za kraj, kakvi su tvoji planovi za budućnost i čemu bi volela da se posvetiš?

Planovi za budućnost nose mnogo glazbe, nadam se i albumu sljedeće godine, pa je u to usmjerena sva moja pozornost, rad i trud. Nadam se da ću u tome i uspjeti.

Fotografije: Petra Mikšik

Članak Muzičke boje Nike Turković se pojavljuje prvo na Oblakoder.