Četvrta sezona serije The Crown, objavljena u nedelju na platformi Netflix, ponovo je, kao i prethodne sezone, izazvala veliku pažnju publike, ali i medija. Čini se da nijedan svetski medij nije propustio da prokomentariše četvrtu sezonu – glumu, scenografiju, kameru ili dijaloge. Ipak, mediji su se najviše utrkivali u traženju odgovora na pitanje koji događaji, prikazani u seriji, su se stvarno odigrali, a koji ne.
Da li je Čarls varao Dajanu sa Kamilom Parker Bouls? Kakav je bio odnos Margaret Tačer i britanske kraljice? Zbog čega su kraljičine nećake proglašene mrtvim? Kakav je bio Dajanin život u palati? Ko je čovek koji je upao u kraljevsku palatu kako bi razgovarao sa kraljicom? Kako je Margaret Tačer donosila svoje političke odluke? Ovo su samo neka pitanja koja su pokrenuta u novoj sezoni The Crown-a.

Izvor: Netflix
Već na početku četvrte sezone jasno su prikazane ključne priče koje će predstavljati centralne tačke cele sezone, a to su priča o životu Lejdi Dajane, politikama i upravljanju Margaret Tačer, sukobu Velike Britanije sa Severnom Irskom, spoljnoj politici Velike Britanije, unutrašnjim previranjima princa Čarlsa i princeze Margaret, kraljičinom odnosu prema svojoj deci i ulozi britanske krune u svetu.
Nova sezona približila se, možda više nego bilo koja do sada, kontroverznim pitanjima i teorijama zavere o kraljevskoj porodici i zbog toga je znantno dramatičnija od prethodnih. Kao i u prethodnim sezonama, jedan od najvećih kvaliteta serije predstavlja prikazivanje unutrašnjih previranja svih glavnih likova.
Izvor: Netflix
Naime, nova sezona smešta nas u osamdesete godine 20. veka i pored likova koje gledamo iz sezone u sezonu (same kraljice, princa Filipa, Čarlsa i ostalih članova kraljevske porodice), uvodi nove, posebno istorijski zanimljive likove: Princezu Dajanu i Margeret Tačer.
Osnovni motiv nove sezone predstavljaju sukobi, koji proizilaze iz nepomirljivih razlika: sukob između kraljice i Margaret Tačer, između Tačerkinih politika i egzistencije građana, između Čarlsa i Dajane, između Margaret i kraljice, i, naravno, između života u palati i života u „stvarnom svetu“.
Svakodnevni život članova kraljevske porodice do sada je najbolje prikazan, ali u samoj seriji interpretiran kroz različite iskaze i iskustva novih likova, kao što su Margaret Tačer ili princeza Dajana. Njih dve, koje dolaze u taj kraljevski svet, iako imaju različite pozadine, pružaju otrežnjujući uvid u život u Bakingemskoj i drugim palatama kraljevske porodice.


Izvor: Netflix
Pri prvom susretu sa kraljevskim životom na selu, Margaret Tačer, gošća dvorca Balmoral koji je poznat po Balmoralskom testu (niz testova koje porodica postavlja gostima kako bi bili prihvaćeni ili ne od strane porodice) i njen muž dolaze do zaključka da kraljevska porodica nije niti sofisticirana, ni kultivisana, a kamoli grupa ljudi koju krase idealne kraljevske osobine. Umesto toga, Margaret Tačer i njen muž, DT, opisuju članove porodice kao dosadne, nepristojne snobove. Ovaj opis ostaje sa vama do kraja gledanja sezone, jer se iz epizode u epizodu sve više potvrđuje.
Ipak, snobizam ove porodice ne odnosi se samo na one koji ne pripadaju unutrašnjem krugu, već na sve one koji ne predstavljaju sam centar kraljevske porodice, dakle nisu vladar, ili u ovom slučaju – kraljica. Iako je u novoj sezoni primetan pokušaj do pokušaja da se lik kraljice „humanizuje“ i prikaže kao možda, čak, i simpatična osoba koju krasi saosećajnost, ono što nesumnjivo najviše upada u oči je njena kontinuirana bezobzirnost prema tuđim životima, željama i snovima. Njena upornost da odbrani interese krune (koji često deluju prilično proizvoljno) najviše utiče i uništava sudbine Čarlsa i Margaret, dva lika koja nemaju skoro nikakav prostor da donose samostalno odluke u životu.
Izvor: Netflix
Još jedan od likova koji je u seriji „humanizovan“ jeste Margaret Tačer, čelična ledi, britanska premijerka koja je Velikom Britanijom upravljala 12 godina. Margaret Tačer u seriji je prikazana kao majka, kao izrazito racionalna (ali i surova) osoba, koja ne pristaje na poraz, a, zapravo, sama ponekad podređuje političke odluke ličnim interesima (na primer, odbija da uvede sankcije Južnoafričkoj Republici zbog poslovnih interesa njenog sina). Kroz celu sezonu provlači se tenzija između dve žene koje „vode državu“ (iako je uloga kraljice više nominalna, nego stvarna), kao i njihova nadmudrivanja i sukobi, iz kojih kraljica izlazi kao moralna pobednica, što je, ukoliko se osvrnemo na političku veštinu Margaret Tačer, prilično upitno.

Izvor: Netflix
Ipak, dve najkontroverznije teme koje ona otvara jesu Dajanin život unutar porodice i odnos kraljevske porodice prema dvema rođakama koje koji su „obrisane“ – proglašene mrtvima, a, zapravo, sklonjene u mentalnu ustanovu.
Život princeze Dajane „iza zatvorenih vrata palate“ nesumnjivo predstavlja najatraktivniju temu čitave serije. Mnogi kritičari istakli su da je ovom sezonom Dajana prvi put realistično prikazana, pogotovo što su dva velika problema koja su obeležila njen život, bulimija i depresija, na filmskom platnu uglavnom izbegavana.
Lejdi Dajana je prikazana u seriji kao harmizmatična, borbena mlada žena, sa velikim osećajem za pravdu. Voljena od strane javnosti, ali omražena unutar porodice čiji je, udajom, postala član. Iako pokušava da se izbori za svoje mesto u kraljevskoj porodici, kao i za svoj brak, nailazi na konstantno odbijanje i neprihvatanje. Ono što je trebalo da bude jedna od „najvećih ljubavnih priča 20. veka“, prikazano je kao noćna mora i brak koji ima jednog člana više nego što bi trebalo (pogađate – Kamilu). Tačnije, kraljičina odluka da svom sinu zabrani da se uda za ženu koju voli (Kamilu) je odluka koja se obija o glavu čitavoj kraljevskoj porodici, a uništava, pre svega, Čarlsov i Dajanin život.
Izvor: Netflix
Uprkos priči o Dajani koja je i više nego potresna, najmračini deo sezone predstavlja priča o rođakama kraljevske porodice koje su imale mentalne poteškoće, te su radi „održavanja imidža kraljevske porodice“ sklonjene u mentalnu ustanovu i proglašene mrtvim. Njihovu priču otkriva princeza Margaret, u trenutku kada se i sama oseća odbačenom od strane najbližih članova porodice.
Nova sezona nesumnjivo pristupa veoma kritički kraljevskoj porodici, pa pojedine scene prikazuju apsurdnost postojanja kraljevske porodice i luksuznog života kojim žive njeni članovi. Život u prostorijama Bakingemske palate više liči na život 18. i 19. veka, život sa slugama, skoro pa kastinskim sistemom u kome je jednima dozvoljeno sve, a drugima ništa. U dodiru sa „stvarnim svetom“ i „najobičnijim“ čovekom sa kojim se kraljica ikada upoznala, Majklom Fejganom, čovekom koji je dva puta provalio u Bakingemsku palatu i ušao u kraljičinu spavaću sobu, kako bi joj se požalio na sistem koji stvara sve veći broj siromašnih ljudi, ova apsurdnost postaje sve izraženija, za gledaoca zavedenog atmosferom serije, čak i otrežnjujuća. Članovi kraljevske porodice kao da žive u paralelnom univerzumu, skoro da nema ni jednu dodirnu tačku sa stvarnim životom u Velikoj Britaniji osamdesetih godina 20. veka, koji odlikuju unutrašnji nemiri, siromaštvo i nezadovoljstvo.
Osim kraljice, svi likovi u seriji The Crown prikazani su kao donekle tragični – njihovi životi podređeni su funkcionisanju krune. Ipak, važno je da ne zaboravimo da je The Crown samo serija i predstavlja izmišljen narativ, baziran na, ili, možda je bolje reći, inspirisan stvarnim događajima. Koliko god pojedine činjenice bile i istinite, ni za jednu rečenicu koju čujemo u seriji (osim Čarlsove „šta god ljubav znači“) ne znamo da li je zaista izgovorena, kojim tonom i u kom raspoloženju, kao što ne znamo ni kakvi su zaista bili odnosi svih istorijskih likova koji se pojavljuju u seriji.
Jedna od izuzetnih odlika ove serije je sposobnost reditelja da prikaže ključne trenutke bez mnogo govora, kroz muziku i uz jake vizuelne simbole. Upravo to „nemo“ korišćenje različitih motiva i simbola je karakteristično za seriju i značajno doprinosi jačini utiska koju ona ostavlja na gledaoce.
Četvrta sezona još jednom je pokazala da je The Crown jedna od retkih serija koju odlikuju kako izuzetna gluma, tako i scenografija, kostimi, scenario i režija. Upravo zbog svih ovih kvaliteta, The Crown vas lako uvlači u svoj svet koji nije opterećen različitim distrakcijama kao što su osrednja gluma i banalni dijalozi. Iako ne možemo reći da su sve epizode jednake po kvalitetu, jer, prirodno, neke su zanimljivije od drugih, činjenica je da je novom sezonom serija ponovo trijumfovala i istinski zavredela pažnju publike. S obzirom da su planirane još dve sezone, ostaju samo dva pitanja: ko će činiti novu glumačku postavu serije i kako će serija interpretirati nove, istorijski bliže događaje koji su obeležili noviju istoriju britanske kraljevske porodice?
0 Comments