,,Kroz ovu zbirku, bez posledica će proći samo oni bez mašte i hrabrosti, a oni koji se odvaže, naučiće kako da dišu u mislima, shvatiće da reke odnose stvari i možda pronaći odgovor na pitanje Kako je moguće da u meni ima mesta za još jedno srce?”
Milica Mitić nedavno je objavila svoju prvu zbirku pesama Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza čiji je glavni motiv, koji se provlači kroz sve pesme – Dunav. Milica je u alternativnim krugovima poznata kao članica dua Anja Štark, ali je prepoznatljiva i po svojim fotografskim radovima. Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza privlači pažnju već samom estetikom, svojim kraljevsko plavim koricama i slovima unutar knjige, ali i propratnim ilustracijama koje je radila Sonja Bajić. Čitajući ovu zbirku, sve vreme ćete imati utisak da ste negde na reci i do poslednje stranice nećete otići odatle. Prva promocija knjige održana je 23. jula u galeriji Zeja 47 u Velikom Gradištu, kada je otvorena i istoimena izložba, dok su beogradska i novosadska promocija planirane za jesen. Do narednih promocija, sa Milicom smo razgovarali o motivima koji su, pored Dunava, aktuelni u ovoj knjizi, nastanku zbirke i pisanju poezije.
Glavni motiv ove zbirke je Dunav, zašto ti je on toliko inspirativan?
Milica Mitić: Rođena sam u Beogradu, ali sam odrasla u Velikom Gradištu, malom mestu u kome se, još od njegovog nastanka, sve vrti oko Dunava. Sva naša sećanja, i kolektivna i individualna, vezana su za ovu reku. A moja kuća je od njega udaljena samo sto metara. Rekla bih da je veoma prirodno što pišem o Dunavu.

Koliko dugo si pripremala ovu zbirku?
Zbirka je nastajala od jula 2020. do marta 2022. godine, u najturbulentnijem periodu za mene do sada.
Naslov knjige je ujedno naslov i poslednje pesme u zbrici, zašto je baš ona poslednja?
Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza je zapravo natpis koji stoji na tabli na keju u Velikom Gradištu. Pesma je poslednja zato što mi se činilo da fino zaokružuje celinu jer se u njenom poslednjem stihu krije odgovor na pitanje iz prve pesme koje glasi: Pitam se, šta bi se desilo ako bih sada skočila?
Da li ti je onda pesma Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza favorit ili imaš još neku drugu koja ti je posebno draga?
Zaista nemam favorite među sopstvenim pesmama, svaka je tu našla svoje mesto s debelim razlogom. Postoje jedino one koje mi je jako teško da iznova čitam i one koje bih mogla da iščitavam unedogled.


Knjiga je podeljena u četiri celine, kako su se baš one istakle?
Do tih celina nije bilo lako doći, osmišljene su naknadno, nakon što su sve pesme bile napisane. Želela sam da knjiga ima neku vrstu graničnika, da onaj koji čita može da napravi pauzu, udahne vazduh, popije vodu, zapali cigaru, šta znam…
Šta je ono što je tebi prva asocijacija na ovu knjigu?
Naravno (i namerno) Dunav, ali i rađanje mog deteta, tatina smrt, dakle – transformacija mene iz deteta u roditelja, ali i iz osobe koja se stidi i plaši u osobu koja shvata da su stid i strah teret koji više ničemu ne služi.
Poeziju prate i ilustracije koje je radila Sonja Bajić, kako je došlo do te saradnje?
Sonju poznajem jako dugo, a već neko vreme imale smo tu ideju da osmislimo zajednički projekat čiji bi fokus bio Dunav. S obzirom na to da je ona iz Novog Sada, dakle – takođe dunavsko dete, poklapanje senzibiliteta nismo ni dovodile u pitanje. Kada malo bolje razmislim, ne postoji osoba sem Sonje kojoj bih dala da ilustruje ovu knjigu. Inače, ona je bila ta koja me je povezala sa Koranom Borović, fenomenalnom mladom urednicom edicije Reka (takođe dete sa Dunava), koja je odmah reagovala na pesme i tako smo nas tri, u stvari, napravile ovu knjigu.

Foto: Marina Grasilović
Kako ste izabrale koje će pesme biti ilustrovane?
Izbor sam ostavila Sonji, jer sam imala potpuno poverenje u nju. Ilustracije su njena interpretacija knjige sa kojom, čini mi se, svi rezonujemo.
Ceo dizajn upakovan je u kraljevsko plavu boju, zašto si se odlučila baš za tu nijansu plave?
Izbor boje takođe je Sonjina zasluga i sve tri smo jako ponosne na tu nijansu plave, koji god naziv da nosi.
Rekla bih da ti je bitno kako je tvoja poezija estetski upakovana, koliko to primećuješ kod drugih autora?
Kako je poezija estetski upakovana je suštinski potpuno nebitna stvar, ako je dobra, biće dobra i ispisana rukom na papirnoj maramici, ali živimo u doba koje se više bavi manifestacijom, nego suštinom, pa sam i ja popustila pred tim trendom. Bilo mi je bitno da ljudima skrenem pažnju na knjigu i tu mi je taj vizuelni, estetski momenat pomogao, kao i činjenica da je poezija književna forma koja se najbolje slaže sa Instagramom. Drugi autori, bar oni digitalno pismeni, takođe surfuju na tom talasu, to je sve normalno.

Deo si muzičkog ženskog dua Anja Štark gde pišeš pesme i stvaraš muziku zajedno sa Aleksandrom Tomović. Koliko ti je drugačije kada pišeš pesmu koju ćete snimiti za bend od tvoje poezije? Postoji li uopšte neka distinkcija?
Postoji velika razlika. Pesme za Anju pišem zajedno sa Aleksandrom ili, bar, uz konsultacije sa njom, meni je to zajedničko stvaranje omiljeni momenat u svemu. Kad pišeš pesme koje će se pevati, moraš da ih čuješ dok pišeš, moraš da vodiš računa o slogovima i ritmu, suglasnicima i samoglasnicima, rimi, metrici. Zvuči kao cimanje, ali meni je to omiljena aktivnost na svetu, mislim da je Marina Tucaković bila žena sa najboljom profesijom u Jugoslaviji i, kada bi me neko pitao šta je za mene dream job, rekla bih mu da je to.
Takođe, u knjizi se nalaze dve pesme koje su pisane za muziku – jedna je Ivan, koja ujedno predstavlja i refren najnovije pesme Anje Štark, a druga je Jul, prevod pesme koju sam originalno napisala na engleskom, za naš pređašnji bend Sofie from Seattle.
Kojom pesmom bi opisala ovu zbirku?
Postoji ta jedna pesma benda The Decemberists, zove se Sleepless i ima stih koji glasi:
Wished for gold so I could buy you a palace
By the riverside
I nisam o tome uopšte razmišljala pre ovog tvog pitanja, ali to je definitivno ta pesma.
Knjigu Zabranjeno kupanje u zoni pograničnog prelaza možete kupiti u svim većim knjižarama, Galeriji Zeja 47 u Velikom Gradištu i kod same autorke.
0 Comments