Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹ Izložba meseca: Studenti FDU u blokadi koje štiti podgojeni Slavko ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Zavodljivi tonovi Dimitrija Dimitrijevića

Ko je Dimitrije Dimitrijević i kako to Dimitrijević od Simović?

21. May 2021

Mladi kantautor Dimitrije Dimitrijević krajem prošle godine objavio je svoj debi album Čar-pitanje, a nedavno se sa svojom pesmom Kovitlac našao na kompilaciji Zagreb calling. Iza ovog solo projekta stoji muzičar Dimitrije Simović, jedan od članova niškog benda Igralom. Sa svojim solo projektom objavio je dva EP-a Južno i Ponestaće, oba stvarana u rasponu do 24 časa. Sa njim smo razgovarali o nastanku novog albuma, ali i njegovih prethodnih izdanja, počecima, pandemiji, regionalnoj sceni, a upitali smo ga i kako to Dimitirijević od Simović.

Ko je Dimitrije Dimitrijević?

Dimitrije Dimitrijević je pokretač, izrod mašte. Svoj sebičluk leči nežnošću, a Simoviću zahvaljuje na domaćinstvu žrtvovanjem svoje tajnovitosti.

Kako si počeo da se baviš muzikom?

Verovatno tako što sam hteo da budem moćan, i što sam golim očima video da moj najbolji drug iz detinjstva to ume i može. On i ja smo se odmah upustili u konačnu kombinatoriku D, C, G, Am, Hm, F#m,E i tih trotonskih konstituenata. U sedmom ili osmom razredu osnovne, napravili smo bend Popkorn. Po rečima jedne obožavateljke, bili smo „MOZZART”!

Foto: Marina Uzelac

Otkud Dimitrijević, s obzirom da je tvoje prezime Simović? Zašto si se odlučio za to ime svog projekta i da li je u vezi sa Dimitrijem Dimitrijevićem Mitom, vođom Topličkog ustanka, koji je preminuo u Nišu?

Ima puno Dimitrija Dimitrijevića koji su kul likovi, legendarne njuške, ali zapravo mi niko nije bio na pameti kad sam se krstio. Pojavilo se eto, kao i Dimitrijević stihovi… Dimitrijević u meni budi prijatan osećaj nelagode; od desete godine na ovamo, patio sam zbog razvoda svojih roditelja, a majka mi se preziva Dimitrijević – njena strana porodice mi je pružila utočište gde sam razvio svoju ljubav prema poeziji i muzici. Čini se da se tamo rodio Dimitrijević, u porodičnoj kući Dimitrijevića.

Kombinuješ različite elemente, od trip hopa, bluza, synth popa, jazza, funka do elektronike, RnB, ambientala. Kako uspevaš da sve te žanrove uklopiš i da dobiješ koherentnu celinu?

Svi ti žanrovi imaju isto jezgro, i preko konkretnih ostvarenja – muzike koju doživiš – dobiješ nekakav uvid u to jezgro iz kojeg svaki žanr potiče. Otišao bih toliko daleko da kažem da iz tog jezgra sve potiče. Muzika je grana, a žanrovi su grančice na grani. No, nezavisno od svih ovih metafora, svakako se u meni sintetiziralo mnoštvo muzičkih pravaca i mislim da se i kod mnogih drugih autora čuje bogato nasleđe.

Prva tvoja dva EP-a su snimljena za 24 časa, kako je to izgledalo?

Haotično – Ivan Grobenski koji me je snimao nije očekivao ono što je usledilo. U svem ludilu i šašavilu opijanja, postojao je maleni fokus u krajičku mog uma koji se održavao na ideji zvuka kojeg želim postići. Imao sam tu sreću da je ekipa (posebice Ivan) dobro reagovala na to, i to me je nosilo kroz snimanje. Za vreme snimanja drugog EP-a Ponestaće – znali smo šta očekivati, i opet smo uspeli posejati seme daljeg razvitka Dimitrijevićima u tim začudnim i intimnim obrisima muzike.

Zašto ti se dopada takav koncept snimanja?

Nije nužno da mi se dopada. Bilo je zabavno jer sam nestrpljiv da zabeležim ideje, a Ivan je odgovorio mom tempu u svakom pogledu. Išli smo u jednom dahu na talasu mutnih ali snažnih ideja začetog Dimitrijevića. Nisam siguran da bih ponavljao taj pristup, možda nekada.

Kako nastaju tvoje pesme, šta te inspiriše?

A šta znam, eto, ti razni aspekti života. Pogotovu tog unutarnjeg: nevidljivog, ali osetnog i određujućeg. Na pragu nemira svog bića, iznedrio sam mnoge stihove, a tek kada sam zakoračio dublje. Čitanje moćnih pisaca, slušanje zajebanih liricista i svakojake muzike, sve to pobuđuje maštu da se i sam deneš u avanturu stvaranja. Dakle, sprega spoljašnjeg i unutrašnjeg života, to je moj istočnik.

Tvoj drugi i za sada poslednji EP „Ponestaće” broji 4 numere, koje nemaju naziv, već su pobrojane kao 1,2,3,4. Zašto?

Sama si rekla – „broji 4 numere”. To su kontejneri neoformljenih ideja, prva ruka klesanja amorfnog – to su skice pesama koje su se našle na albumu Čar-pitanje.

Ono što je trenutno najaktuelnije je tvoj debi album, kako je nastao?

Ono što je specifično za taj album jeste to što su pesme nastale tri godine ranije (neke i pre) kao pomenute skice EP- eva Južno i Ponestaće. Na njihovom razvojnom putu pojavile su se mnoge njuške vredne pomena: Sara Renar, Ivan Grobenski, Miloš Vojvodić, Leo Beslać, Silvio Bočić, Željko Ljubić Piti, Miroslav Užarević Uža, Hrvoje Klemenčić Klema, Luka Čapeta, Mak Murtić, Nenad Kovačić, Viktor Slamnig, Danijel Kadijević, Igor Pavlica, Leo Mihaljević, Ivona Ivković, Danilo Luković, Boško Mijušković (oprostite ako sam nekog izostavio) – i svi su ti ljudi sa mnom svirali te pesme u različitim okolnostima na svoje različite načine. Na albumu su se pojavili Nenad Sinkauz i Marko Lucijan Hraščanec. Dakle, puno je ljudi stvorilo tu zvučnu smesu i beskrajno im hvala na tome.

Sara Renar, Dimitrije Dimitrijević i Vedran Peternel / Foto: Marina Uzelac

Koliko se razlikuje stvaranje i rad na albumu od rada na EP-u?

Albumu smo pristupili studioznije i dosta duže je trajalo zbog broja ljudi uključenih u proces.

Koji je lajtmotiv albuma i šta znači ,,Čar-pitanje’’?

Čar-pitanje je čarobno pitanje opstanka porodice i postavlja ga Porodični Duh u krizna, najčešće ratna vremena plamena i finansijskih sunovrata. To me je inspirisalo kao nekog ko neguje odnos s porodicom koja mi je data i porodicom koju biram. Malo je subjektivno vremena nastanka albuma nazvati kriznim, ali da – za mene jesu bila. Činilo se da album pruža zadovoljavajući odgovor na pitanje: kako preživeti.

Vokal si i basista niškog sastava Igralom, shodno tome koliko se razlikuje rad sa bendom od samostalnog rada?

Dosta. Iako moj kantautorski rad nije samostalan, bend je celina u kojoj niko ne štrči. Sviđa mi se da nemam kontrolu odabira deonica u Igralomu na isti način na koji je to omogućavao editing Dimitrijevića. Za razliku od Dimitrijevića, Igralom je imao formirane pesme pre ulaska u studio.

Kako je pandemija uticala na tvoj rad I kako i na rad samog benda?

Loše, naravno. Gase se klubovi, gasi se ionako odveć jadna konstrukcija. Mislim, snađe se čovek u svakojakim okolnostima pa i u ovim, ali nemogućnost da se sviraju svirke i otežano putovanje definitivno prespajaju sinapse muzičara s nomadskim tendencijama. S očekivanjem vraćanja na staro, ide i nada da se paradigma života neće menjati, ali eto, možda i hoće. Ja sam počeo da se bavim i nekim stvarima koje nisu muzika i rešio sam da je pravo vreme da utolim svoju akademsku znatiželju.

Ko su ti muzički uzori?

Trane, Mingus, J Dilla, Erykah Badu, Townes van Zandt, Thom Yorke, Nick Cave, Tom Waits, Roberta Flack, George Clinton, Iggy Pop, Arto Lindsay još puno puno njih.

Šta trenutno slušaš?

Trenutno slušam „Another green world” od Brian Enoa, „Emperor Tomato Ketchup” od Stereolab, „Love & Theft” od Dylana, „l’ after life” od Coco Mosquito, „Airborne Aquarium” od Curren$yja i veselim se izlasku albuma „Mood Valliant” grupe Hiatus Kaiyote.

Foto: Marina Uzelac

Sa kim bi još voleo da sarađuješ da možeš da biraš iz muzičke industrije?

Ah… Voleo bih da Arto Lindsay i ja napravimo saradnju i da Shabaka Hutchings svira saks, Deantoni Parks bubanj, Meshell Ndgeocello bas i Trent Reznor klavir. I da Eno producira. Eto, haha.

Kako gledaš na reginalnu scenu?

Kao na podsticaj da budem deo nje, ali kao i podsticaj da budem drugačiji od mnogih njenih reprezenata. Inače, mnogo štošta s regionalne scene jako volim, poštujem i navijam za to.

Koje bi autore izdvojio?

Pored Sare Renar na čijem sam albumu „Šuti i pjevaj” dosta sarađivao s njom i koji me je dosta oblikovao, tu je ekipa s kompilacije Zagreb Calling – kompilacije na kojoj sam i sam a koju vredi poslušati upravo zbog upućivanja u rad 9 (10 sa mnom) hrvatskih bendova i kantautora. Leo Beslać je tu na kompilaciji kao mnogočiji sidekick ali njegov Povraccio di Colteo i Krv u stolici toplo preporučujem. U Srbiji tu je Hali Gali kompilacija – na njoj je masu dobrih bendova. Volim Ivicu iz Pančeva, volim Vukašina Đelića, volim Koala Voice iz Slovenije, Dogs in Kavala i puno već kultne ekipe iz regiona. Ma ima tu svašta svašta svašta

Za kraj, šta planiraš za dalje?

Planiram da napravim drugi album ove godine, dok ne dodje vreme za ozbiljno promovisanje prvog preko koncerata. Na jesen nas čeka vinyl „Čar-pitanje”. Planiram i da snimim album s Igralomom. Planiram i knjižicu da napišem i da napravim igračku. Ovo je tek početak.

Naslovna fotografija: Marina Uzelac

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *