Iako peva još od osme godine, tokom odrastanja fokus joj je prvobitno bio na sportu, i to jednoj veoma zanimljivoj disciplini – tekvondu, koji je trenirala 11 godina. Pri kraju studija i tokom lockdown-a počela je da razmišlja i o muzici, kada je odlučila da objavi nekoloko cover-a.

Kako je dalje tekao razvoj njenje muzičke karijere, šta inspiriše njenu muziku i tekstove, kako se nosi sa izazovima – o ovim i drugim temama, razgovarali smo sa Miach.

Foto: Ana Cindrić

Pre nego što se vratimo na sam početak tvoje muzičke karijere, moramo da spomenemo i tvoj nedavno održan veliki koncert u Tvornici kulture. Publika je sjajno reagovala, ali kako je to izgledalo iz tvog ugla?

Miach: Taj koncert je stvarno nadmašio sva moja očekivanja. Prvenstveno, nisam očekivala da ću rasprodati Tvornicu dva tjedna unaprijed, a zatim da će biti tako dobar vibe kakav je bio. Na prvoj pjesmi smo za koreografiju trebali slušati beat pjesme, a publika se toliko derala da sam ih jedva čula, tako da sam odmah osjetila ljubav i pozitivu publike i znala da će biti super koncert. Odmah sam se opustila na pozornici jer su ljudi bili toliko sretni, pjevali su i skakali da je baš bio gušt vratiti im istu energiju nazad.

Da li je ovaj koncert delom i ostvarenje tvojih snova sa početak karijere?

Da, sigurno. Moj prvi koncert ikada je bio isto u Tvornici kulture na festivalu „Lil Drito” gdje sam nastupala ispred 400 ljudi i tada sam se zaljubila u live nastupanje. Nisam mogla ni zamisliti da ću dvije godine kasnije nastupati ispred samostalno rasprodane Tvornice i to je svakako ostvarenje jednog sna kojeg iskreno nisam očekivala tako rano ispuniti.

O čemu je Mia zapravo razmišljala kada je počinjala da se bavi muzikom?

Moja glazbena karijera je zapravo počela dosta „kasno”. Pjevam od svoje 8. godine, ali mi je glavni prioritet uvijek bio tekvondo kojim sam se bavila preko 11 godina, tako da je pjevanje bilo u drugom planu. Nakon završetka srednje škole upisala sam fakultet i opet je pjevanje bilo zaboravljeno. Tek pri kraju studiranja i za vrijeme lockdown-a sam krenula puno razmišljati što zapravo želim raditi u životu i primjetila sam da, uz sve što sam do tada radila, pjevanje me uvijek nekako pratilo i htjela sam se okušati u tome jer nisam htjela jednog dana požaliti zašto nikada nisam. I tako sam prvo objavila nekoliko cover-a, a zatim sam se upoznala s producentom Lockroom-om s kojim i dan danas surađujem i krenula objavljivati svoje stvari i tako je sve lagano krenulo.

Foto: Ana Cindrić

Kako je izgledao taj put od početka karijere do sada? Koliko se tvoj muzički izraz menjao?

Prvu pjesmu „23 32” objavila sam u 11. mjesecu 2021. godine i to je bila prva pjesma koju sam ikada napisala i time sam si nekako dokazala da to mogu, što do tada nisam znala. Nakon toga su uslijedila još dva singla, a nakon toga moj prvi EP „Između Nas” na kojem se nalazi pjesma „NLO”. Nakon toga sam objavila još nekoliko singlova i raznih suradnji, a zatim je u 11. mjesecu 2023. godine izašao moj prvi album „Insomnia”.

Jako sam sretna i zadovoljna kako za sada sve ide, jer od samog početka nisam imala nikakve obrasce niti želje u što želim da se moja glazba uklapa već sam htjela, što i dan danas želim, stvoriti kvalitetnu glazbenu priču i stvarati muziku iza koje stojim u potpunosti.

Žanrovski sam na početku više htjela stvarati na području RnB-a i trap-a, ali se umjesto trap-a, u RnB umiješao pop i house.

Jesi li nailazila na prepreke i kako si ih prevazišla?

Jesam, naravno. Na početku sam dobila puno „ne”, zbog čega sam često mislila da ovo možda i nije za mene, ali sam uvijek nastavila dalje i samo radila i nekako je sve došlo na svoje. Mislim da je najbitniji rad i vjera u sebe i u to što gradiš. U redu je imati trenutke kad se loše osjećaš oko nečega, ali bitno je da to na kraju zaobiđeš i nastaviš dalje.

Foto: Ana Cindrić

Duetska pesma sa Hiljsonom je delom bila i prekretnica tvoje karijere. Koliko takve stvari mogu biti mač sa dve oštrice za mlade izvođače u kontektu daljeg stvaralaštva?

Zauvijek ću biti zahvalna Hiljsonu što je prepoznao nešto u toj pjesmi i meni, i odlučio biti dio te pjesme iako tada nisam bila prepoznatljivo ime. Iako je hit na početku karijere svakako nešto čemu se svi nadamo i težimo, takve stvari stvarno znaju biti dvosjekli mač, jer odmah imaš sve oči na sebi i veća očekivanja, a tek si krenuo i zapravo se još, ajmo reći, učiš.

Meni osobno je bio pritisak objaviti sljedeću pjesmu nakon NLO-a, ali iskreno brzo sam izašla iz tog negativnog mentaliteta i nastavila raditi kako bih i inače radila. Ne može sve biti uspjeh, to nikada ne znaš, samo je bitno ne izgubiti se u svemu tome nego nastaviti raditi dalje i sve će doći na svoje. Jako sam zahvalna da sam tako rano u svojoj karijeri prepoznata od publike i, iako to ima nekih negativnih strana, to nekako postane nebitno uz sve pozitivno što mi je to donijelo.

Na albumu Insomnia imala si i par saradnji sa artistima koji se na neki način i žanrovski razlikuju , šta su ti na ličnom nivou takve saradnje donele?

Jako volim raditi sa drugim artistima, stvarali mi sličan žanr ili ne. Volim uvijek vidjeti kako oni razmišljaju i na koji način oni čuju pjesmu i baš mi je bio gušt raditi sa svima njima na ovom albumu i smatram da je svatko od njih savršeno upotpunio pjesmu na kojoj je.

Šta smatraš da je najvažnija stvar za razvoj jednog mladog umetnika?

Oduvijek za sve u životu, a tako i za muziku, smatram da je rad najbitniji od svega. Po mom mišljenju i iskustvu, rad će uvijek nadmašiti talent i smatram da je uz to vrlo bitno znati zašto i za što to sve radiš, koji je neki finalni cilj i jednostavno raditi prema tome i ne dopustiti da te nešto smetne s tog puta. U ovom poslu ima svakakvih prepreka, ali najbitnije je unatoč svemu samo nastaviti raditi dalje i sve će se na kraju posložiti kada je vrijeme za to.

Kako vidiš svoju ulogu mlade ženske umetnice u RnB industriji danas?

Iskreno, teško mi je odgovoriti na to pitanje, jer za sebe smatram da je još puno rada i potrebnog znanja i iskustva ispred mene da bih mogla imati neki utjecaj, ali svakako mislim, barem se nadam da sam pridonijela uvođenju nekog modernijeg, stranog zvuka i širenju RnB-a na našem području. Smatram da to super rade i Jymenik, Tam i Sara Jo i drago mi je vidjeti da ima sve više i više žena koje stvaraju kvalitetan RnB.

Tvoji tekstovi deluju veoma lično, da li su produkt mašte ili ipak inspiracija dolazi iz ličnih iskustava?

Inspiraciju najviše vučem iz privatnog života i nekih mojih bivših i trenutnih situacija. Također, pronalazim je često i u situacijama mojih prijateljica. Volim promatrati stvari i zamišljati kako bih se ja osjećala u toj situaciji, ali isto tako neke stvari su u potpunosti plod moje mašte. Na primjer, pjesma NLO je inspirirana filmom „Men In Black”, tako da stvarno mogu reći da inspiraciju tražim u svemu. Najviše volim pisati iz nekih svojih iskustava samo zato što znam koje emocije to budi pa mi nekako i najlakše tekst dolazi, ali također, dosta pjesama su plod moje mašte, odnosno nešto što me tada inspiriralo, a da nisam nužno to prošla. Miks je svega po malo, ali
prevladavaju pjesme iz mojih iskustava.

O čemu bi posebno želela da govoriš kroz svoje pesme, a da možda već nisi?

Voljela bih se dotaknuti i nekih životnih priča koje nisu vezane uz ljubav. Osobno jako volim glazbenicu Jhene Aiko i divim se njenim tekstovima, jer na jako lijep i muzikalan način opisuje neke teže životne situacije i također se dotiče duhovnosti, što mi se uvijek sviđalo. Voljela bih kroz godine i iskustvo moći ispričati i takve priče, a da je pjesma i dalje „catchy”. Sada mi je to nekako teže, te i dalje najveću inspiraciju dobivam iz ljubavi, ali pjesme pišem tek 2 i pol godine, tako da sam svjesna da je sve to proces i laganim koracima radim prema tome.

Foto: Marko Lopac

Sećaš li se nekog stiha koji si napisala, ali ga do sada nikada nismo čuli?

Ima jedan cijeli vers koji mi je možda i moj najdraži napisani vers, ali se nažalost nalazi na „odbačenoj” pjesmi. Neću vam ga sada reći, jer i dalje sa svakim projektom tražim način da se taj tekst nekako ubaci, tako da neka ostane iznenađenje, jer sam sigurna da će na neku pjesmu uskoro odgovarati.

Šta se nalazi na tvojoj plejlisti u poslednje vreme?

Oduvijek sam slušala samo strani rap i RnB, ali u zadnje vrijeme mi jako odgovaraju nove pop cure, tako da dosta slušam Tylu, Sabrinu Carpenter, Tate McRae i SZA uvijek. Imam osjećaj da se pop kultura opet budi i za sada mi se sve novo sviđa.

Kako vidiš budućnost RnB scene na našim prostorima?

Iskreno, mislim da RnB nekako nikada nije zaživio na našoj sceni, odnosno da nije otišao u „mainstream”. To mi je jako žao, jer je meni osobno to najdraža vrsta muzike i smatram da postoji puno domaćih izvođača koji na super način iznose RnB i zaslužuju puno više prepoznatljivosti nego što dobivaju. Nadam se da će se kroz godine pojaviti još takvih izvođača jer vjerujem da to samo po sebi gradi, jača i širi scenu i veselim se vidjeti kako će se stvari odigrati sa RnB scenom.

Šta nam pripremaš u narednom periodu?

Radim na novim stvarima, na svom novom singlu, na nekim uzbudljivim suradnjama i naravno biti će puno gaža preko ljeta po cijeloj obali i nadam se da ću uskoro imati priliku po prvi put doći nastupati i u Srbiji.

Članak Najbitniji je rad, vjera u sebe i to što gradiš se pojavljuje prvo na Oblakoder.

Foto: Sami Rahim

Nedavno ste nastupile na Velvet festivalu. Kako ste se provele?

freekind.: Odlično! Super ekipa i prekrasno okruženje.

Vaše pesme su jako introspektivne i polaze iz deljenja ličnih osećanja i prevazilaženja situacija, kako i na Spotifaju piše u vašem opisu, a što je bio i moj osećaj na Velvetu. Kao posledica, nastupi su vam kao grupne terapije nakon kojih se čovek bolje oseća, pogotovo kada šaljete takve poruke uz takav groove i muziku. Kako je došlo do toga i da li vam je ovo bila namera ili je nastalo spontano, kroz stvaranje muzike i nastupe?

freekind. je nastao vrlo spontano, no kad smo shvatile da stvarno krećemo u taj projekt zajedno, bilo nam je važno da već u imenu imamo podsjetnik zašto to radimo. Na pitanje What kind of person do you want to be? The free kind.

Šta vam je najvažnije da prenosite svojom muzikom?

Mnogi glazbenici su svojom glazbom utjecali na nas i naš osobni rast i svjesne smo koju moć glazba može imati, tako da smo stvarno sretne kada čujemo doživljaje ljudi koji slušaju našu glazbu da utječe na njihove živote i pomaže im na neki način. Ne može bolje.

Šta vas najviše inspiriše da stvarate? I kako izgleda vaš kreativni proces stvaranja pesme?

Do sad je bilo tako da smo morale stvarati. Naša prirodna reakcija na neke događaje u životu je napraviti pjesmu o tome. Pošto je najčešće reakcija na neku situaciju odraz nas samih, uvijek smo se vraćale do introspekcije i te neke tematike. Dosta često je i iz tog razloga neka ideja ili razgovor početak pjesme i zatim se razvija glazbeno. Ponekad malo zadžemamo i svidi nam se groove, pa to stvorimo u pjesmu. Ovisi, nije uvijek isti proces.

Vaš zvuk je potpuno autentičan za ovaj deo Evrope – rekla bih da skoro nismo čuli ovako dobar ženski soul hiphop odavde dugo. Kako vi vidite život ovog žanra trenutno, kako u regionu, tako i u svetu? I kako biste vi svoj zvuk opisale?

Hvala! Taj žanr živi! Iskreno, obadvije smo dugo živjele u inozemstvu i danas se krećemo uglavnom po inozemstvu, tako da nemamo percepciju kakva je situacija u regionu. Vi nama pošaljite prijedloge da se malo educiramo.

Nedavno ste objavile svoj prvi LP. Koji biste rekli da je lajtmotiv albuma i kako je izgledao rad na njemu?

Rad na sebi. Ljubav prema sebi. Pošto je to prvi album, imalo nam je smisla da izrazimo to što vjerujemo da je i prvi korak prema načinu života u koji mi vjerujemo. Duševno zdravlje je čest problem i uzrok bolesti danas, što se reflektira i u našim životima. Album je odraz nekog našeg rasta i borbe sa duševnim problemima i potrazi za ravnotežom.

Foto: Giovanni Mafrici

Vidim da često nastupate, i to širom Evrope – posebno mi je zapao za oko broj nastupa u Velikoj Britaniji, Austriji i Nemačkoj. Zašto baš tamo? I kako izgledaju te turneje i nastupi svugde po Evropi?

Pišemo na engleskom. Tamo je ta glazba vrlo raširena i cijenjena. Jednostavno, veće države imaju više ljudi koji takvu glazbu poznaju i vole. Studirale smo u Austriji i imamo već neka poznanstva i iskustva tamo. Nastupi na raznim showcase-ima su nam otvorili vrata do svih tih raznih zemalja. Nastupi su različiti, ali uglavnom pozitivna iskustva i nama je super gdje god da jesmo.

S ozbirom na to da je jedna od vas iz Slovenije, a druga iz Hrvatske, gde je vaš duo u stvari stacioniran?

Ne znamo. Nigdje i svugdje.

Ko su vam najveći muzički uzori?

Teško možemo odogovoriti na to pitanje, ali recimo da nas je najviše zbližila ljubav prema Soulqarians-ima. Common, Erykah Badu, J Dilla, The Roots, itd.

Da li postoji neko sa kime biste voleli da uradite collab?

Nina u svakom intervjuu odgovori Little Simz i nada se pozivu jednog dana. Držimo palčeve.

Kakvi su vam dalji planovi?

Volimo i nastupe, ali trenutno nas stvarno veseli pomisao da napokon imamo vremena ponovno se posvetiti jednostavno sviranju i stvaranju glazbe. Bez deadline-ova, pritiska i bilo kakvih inputa. Samo nas dvije i kreativa maksimalno. To je plan. Voljele bismo i surađivati sa drugim glazbenicima i producentima, vidjet ćemo. U svakom slučaju da još više ljudi čuje našu glazbu i da upoznamo ljude koji su inspirativni u kojem god svijetu (umjetničkom) se kretali.

Naslovna fotografija: Sami Rahim

Članak freekind. – muzika za slobodne ljude se pojavljuje prvo na Oblakoder.

Rezultat desetogodišnjeg zajedničkog rada i rasta, njihov novi album „Starfruit“ pokazuje poštovanje, muzičko razumevanje i ljubav koju trio gaji, kako jedni prema drugima, tako i prema ostalim saradnicima na albumu. Ovim albumom donose nam pregršt prelepih melodija, harmonija i ličnih tekstova. Njihova prethodna izdanja ,,Little Ghost”, ,,Voyager”, ,,Please Rewind” and ,,Be Free” priznata su od strane najcenjenijih urednika BBC-a, Jazz FM-a , Worldwide FM-a i KEXP-a.

Povodom koncerta koji će održati 7. oktobar u BitefArtCafe klubu, razgovarali smo sa članom benda Moonchild – Andris-om Mattson-om.

Ovo je vaš prvi koncert u Srbiji. Imate li neka očekivanja od naše publike? Da li ste upoznati sa našom kulturom?

Andris Mattson: Jako smo uzbuđeni što prvi put dolazimo u vaš region. Jedan od najboljih delova ove karijere je sposobnost da iskusite toliko različitih kultura dok ste na turneji i upoznajete svet kroz ljude, muziku, hranu i gradove. Nismo baš dobro upoznati sa srpskom kulturom, ali smo uzbuđeni da zaronimo dok smo tamo!

Veoma ste uključeni u nastavu i muzičko obrazovanje. Šta najčešće govorite svojim studentima na početku karijere?

Toliko saveta za dati, ali bih za muzičare koju su tek na svom početku savetovao da samo stvaraju i puštaju muziku u etar čak iako se ne osećaju 100% spremnim. Kada smo izdavali naš prvi album “Be Free”, još uvek smo učili kako da produciramo i snimamo ali da smo čekali da se osetimo spremnima, nikada ga ne bismo objavili. „Savršenstvo je samo još jedan način odlaganja pravopisa“, kako kažu. (*mali bonus savet* – Uparite svoju muziku sa video snimcima. To je mnogo pomoglo na početku da dođete do novih ljudi).

Kakvi su planovi benda u bliskoj budućnosti ?

U bliskoj budućnosti, radujemo se još nekoj turneji širom sveta! Nadamo se da ćemo svirati u nekim novim gradovima u kojima ranije nismo bili.

Šta beogradska publika može da očekuje na koncertu 7. oktobra?

Našu publiku očekuje dobar miks pesama sa naših albuma, nekoliko novih aranžmana i mnogo plesnih prilika.

Na vašem novom albumu Starfruit imali ste brojne, neverovatne muzičare poput Lalah Hathaway, Tank and The Bangas… Kakve su vaše impresije nakon objavljenog albuma? Na koji način su ovi umetnici doprineli vašem zvuku?

Saradnje sa drugim umetnicima nam najviše znače! Imali smo sreće da upoznamo ove umetnike na festivalima ili u različitim emisijama, a saradnju smo započeli tokom pandemije. Komunikacija se odvijala online, ali reči i melodije koje su poslali su transformisale pesme na kojima smo radili ili su samo dodali onaj element koji nam je bio potreban. Veoma smo im zahvalni što su učinili da ovaj album bude ono što je jeste!

Koja je tajna vaše održivosti i vašeg uspeha? Šta najviše cenite o članovima benda?

Mislim da je ključ našeg uspeha zasnovan na tome da smo tim i da smo tu jedni za druge. U muzičkom smislu, uvek eksperimentišemo i širimo granice i okvire i da pronađemo nešto novo i zanimljivo da da doprinesemo zvuku. Imamo jaku međusobnu podršku koja mnogo znači za naše vlastito samopouzdanje Jako sam ponosan na odnos koji smo  izgradili tokom godina i radujem se što nastavljamo da rastemo i stvaramo zajedno.

Ove sezone Musicology Sessions u saradnji sa LENOVO Srbija, pokrenuli su projekat pod nazivmo Musicology SHOWCASE by Lenovo, koji će mladim bendovima, pružiti mogućnost da se predstave široj beogradskoj publici. Domaći autori imaće prilike da nastupe kao predgrupa velikih svetskih zvezda uz priliku da na zajedničkom završnom koncertu nastupe i osvoje neku od vrednih nagrada.

Članak MOONCHILD – Soul i RnB zvuk iz LA ovog oktobra čuje se i u Beogradu se pojavljuje prvo na Oblakoder.

U petak za pultom će biti Nemax, koji je na sceni više od 15 godina. Pored solo karijere, nastupao je i kao deo Alternativa dua i El Pegajoso kolektiva. Pored toga što je izgradio ime na beogradskoj sceni kao DJ, na istoj toj sceni je učestovao i kao organizator i promoter. Takođe, nastupao je i na različitim regionalnim festivalima i klubovima, ali i u Švajcarskoj, Italiji, Norveškoj, Poljskoj, Španiji i Grčkoj. Njegov prepoznatljiv muzički pečat čuje se u minimal i minimal-tech zvucima.

Još jedan, skoro pa veteran scene, Miroslav Miletić – SMT#nG naći će se za DJ pultom u petak, 5. novembra. Vrlo prepoznatljva i energična selekcija ga prate, sa naglaskom na house zvuk, sa konstantnim trudom za predstavljanjem sopstvene muzičke širine. Kroz svoj rad stalno podseća da je moguće napraviti hibridnu muzičku ekskurziju, kroz koju se mnogo toga možemo shvatiti i saznati.

U subotu vas čeka još jedno elektro putovanje, sa Layzie.-jem, Lukom Jukićem i Jovanom Takač.

Headliner večeri Layzie., novosadski je DJ i producent. Prvi susret sa DJ-ingom doživeo je u mladosti, sa nepunih 16 godina, a svoju prvu rezidenturu beleži u klubu Kompresor dve godine kasnije. Njegov talenat brzo je prepoznat od strane lokalne ekipe i vremenom dostiže rezidenturu u Tunnel-u, kao i u Cocial club serijalu. 2015. godine počinje da se bavi produkcijom, izdaje na nekoliko prepoznatljivih labela, krunišući svoj uspeh editom trake Ricarda Villalobosa. Nastupao je širom Evrope, a vrhunac je set na Exitovoj Dance areni. Trenutno boravi u rodnom gradu, producira muziku koja varira od tvrdog Detroit electro-house-a do acid-a.

Novo žensko ime na našoj sceni je i Jovana Takač, koju ćete premijerno slušati u DOT-u ove subote. Kao mala slušala je hip-hop, da bi kasnije počela da istražuje i druge alternativne žanrove, koji su je vodili ka elektronskoj muzici. Nakon posete velikom broju festivala i žurki, otkrila je strast prema DJ-ingu, u čiji svet ju je uveo Vladimir Aćić. Njene setove karakterišu acid zvuk i polomljeni bitovi, koje provlači kroz spektar žanrova, od garage-a do electro-a. Veliki je ljubitelj vinila.

Mladi Luka Jukić sa trenutnom adresom u Beogradu, svoje prve muzičke korake počeo je u rodnoj Bosni. Setovima uvek pristupa sa dozom inovativnosti, surfujući po lakšim i melodičnim ritmovima. Bio je polufinalista Let’s mix it DJ takmičenja, nastupao je po festivalima u regionu, ali i organizovao veliki broj žurki na teritoriji Banjalučke regije, gde je i odrastao.

Članak Četiri žurke u DOT-u ovog vikenda se pojavljuje prvo na Oblakoder.

Ko je Dzipsii? Predstavi nam sebe kroz par rečenica.

Ni ja sam ne znam ko je Dzipsii, mislim da je to nešto što ćemo zajedno i vi i ja saznati dok budemo pratili ono što stvaram. Ono što znam je da sam mladi umetnik iz Zaječara koji želi da se iskaže kroz svoju muziku, i poprilično sam dobar u tome. 

Foto: Mario Jelikić

Kako je tekao tvoj muzički put? Kako si počeo da se baviš muzikom?

Bavim se plesom dugi niz godina, muzika je oduvek oko mene, dok je za moj muzički put trebalo malo više vere u sebe i odrastanja, što se i desilo pre dve godine kada sam odlučio da svoje pesme otpevam svojim prijateljima. 

Kako je nastala pesma Sve je isto? Odakle inspiracija?

Nastala je u kupatilu kao mnogo dobra melodija koju sam pevušio. Kao i većina mojih tekstova, obično prvo dođu kao melodija koju čujem u svojoj glavi. Inspiracija za ovu pesmu je dolazila sa svih strana, pisalo mi se o mom cikličnom životu tada, o površnosti između nekih prijateljstava, o neuspeloj ljubavi. Hteo sam da spakujem sve o čemu mi se pričalo kroz jedan tekst. 

Pesmu si posvetio jednom dečku, koliko smatraš smelim takav potez, s obzirom na to da naše društvo još uvek nije u potpunosti otvoreno za takve stvari?

Sa namerom je tekst pisan kao da se obraćam nekom momku, za mene, taj momak su mnoge osobe, pa čak i ja sam, ali ne smatram to smelim potezom. Samo sam hteo pesmu gde ću moći da se poistovetim i da dam ljudima koji ne izlaze sa suprotnim polovima nešto što će i oni pevati.

Kad smo već kod privilegija, da li si nekada bio diskriminisan po pitanju svoje nacionalnosti? Da li ti je nekada zbog toga razvojni put bio otežan? 

Jesam, ali put mi je otežan isključivo zbog sebe, nikad zbog spoljašnih faktora kao što je diskriminacija. 

Ko su ti muzički uzori?

To je jedan spektar umetnika koji ispunjavaju moj život na dnevnom nivou, u poslednje vreme su to i muzičari na ulicama Beograda, ali obično je to jedan savršen miks ikoničnih pop diva sa princezama i prinčevima RnB-a, dozirano kvalitetnim umetnicima hip hop-a. 

Pratiš li domaću scenu? Koga bi tu istakao?

Uživam u našoj sceni i izdvojio bih Luku Rajića kao nekog ko stvarno razume kako funkcioniše pop kultura, pritom njegov zvuk me vodi na posebna mesta, obožavam ga. 

Sa snimanja spota za pesmu Sve je isto, foto: Nemanja Rača

Kakva je pozicija RnB muzike u Srbiji? Postoji li, po tvom mišljenju, scena?

Najiskrenije, briga me za poziciju RnB na našoj sceni. Moja osećanja trenutno zvuče kao taj ritam i bluz, to ću i pevati i ne razmišljam uopšte o mestu tog žanra na sceni i da li ona uopšte postoji. Tu je, nisam jedini koji peva kroz taj ritam, tako da očigledno postoji i ima svoj spotlight. 

Kakvi su ti dalji planovi?

Neki dalji plan mi je završavanje ostalih projekata i vizualizacija mene kao umetnika, kao i moje muzike.

Članak Dzipsii – momak koji bi malo drukčije se pojavljuje prvo na Oblakoder.