ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

45. KST maskenbal – Cirkus

KST je ove godine proslavio svoj šezdeset i četvrti rođendan, a tradicija maskenbala otpočeta davne 1973. uspešno je nastavljena.

24. December 2018

Da li je to lutka na naduvavanje? Ne verujem koji car se toga setio“, neko je dobacio dok je gore pomenuta lutka svetlela pod reflektorima etno stage-a.

            Sinoć se u Bulevar kralja Aleksandra, ka ETF-u, sa svih strana, slila gomila maskiranih ljudi. Gužvu ispred nisu smanjila ni tri ulaza, ali vredelo je čekanja. U holu je vladao opšti haos. Takav jedan trenutak naterao bi svakoga da se zapita „da li je ovo bila dobra ideja?“, ali čim bi stigli do stepenica koje vode ka main stage-u takvo pitanje bi momentalno postalo zaboravljeno i utopljeno u energiji koja je obavijala gomilu, zbijenu u malom prostoru, zapravo ne malom, ali premalom za preko dve hiljade ljudi, i svi su se odlično provodili. Tema maskenbala je definitivno opisivala situaciju, bio je to pravi cirkus.

            Zvuk koraka na pločicama u hodniku nestajao je u blizini svakog stage-a, u muzici i različitim materijalima raznobojnih kostima, i vraćao bi se ukoliko ne odlučite da se pridružite ljudima u prostoriji.

            U prizemlju su pažnju privlačili tribute i dance stage-vi dok su se u hodniku gurali neodlučna dvorska luda i policajka, veseli dinosaurus se zadovoljno gegao, mlateći svojim repom, ka stepenicama za main stage. Tu nije bilo apsolutno nikakvog pravila. Svi su nastavili da se kreću u grupama i probijaju do željene destinacije. Gurka se preselila na stepenice, pored pokeraša i pantomimičara u raspravi sa Esmeraldom, koji su stajali u gomili rasutih karata. Inspektor Blaža je držao svu pažnju uz „Rock ‘n’ roll za kućni savet“, a provlačenje u gužvi je postalo automatska radnja.

            Prvi sprat nudio je i silent, ’80, i hurricane stage, sva tri takođe prepuna. Muzika iz poslednja dva zauzimala je po pola hodnika i Džoker koji je stajao pored prozora sa pićem u ruci, u tom trenutku uživao je u delu koji je odzvanjao pesmom Glorije Estefan „The rhythm is gonna get you“. Samo nekoliko metara dalje hurricane stage je bio najsličniji rejvu i upravo je išao Usher sa pesmom „Yeah!“ dok su u gomili, u ritmu muzike skakali i drugari sa kartonskim maketama kamp prikolice i kuće na glavama.

            Nešto što se činilo kao lavirint hodnika vodio je do stepenica za prostorije KST kluba gde su se mešale muzike iz glavne prostorije, kao i  ’90ih i etno stage-a. Hodnikom su, ne prestajući da plešu, prošli žena mačka i putar, držeći se za ruke, a iz zvučnika je odjeknuo remix melodije iz filma „Pirati sa Kariba“, a odmah nakon toga Arash sa pesmom „Boro boro“. U devedesetim su se smenjivali domaći i strani hitovi i u toku je bilo i dobacivanje sa nekoliko balona koji su leteli sa jednog kraja prostorije na drugi.

„Da li je to lutka na naduvavanje? Ne verujem koji car se toga setio“, neko je dobacio dok je gore pomenuta lutka svetlela pod reflektorima etno stage-a.

            Ušao je i pantomimičar, ne prestajući da objašnjava ono što je bilo zapisano na papiriću koji je izvadio iz nečega što je ličilo na papirnu posudicu u obliku lizalice sa otvorom na vrhu. Uz Bebi Dol i pesmu „Brazil“ plesala je i devojka u kostimu jelke, okićena raznobojnim lampicama dok je, pored nje, kućna pomoćnica svojom pajalicom „čistila“ lika u odelu. Nekoliko kauboja se proguralo u prostoriju ispunjenu dimom. Postajalo je jako zagušljivo. Pod je bio toliko lepljiv da ste rizikovali da se neplanirano izujete, ali to nikoga nije sprečavalo da pleše.

            I nekako, nakon mnogo provlačenja i guranja u redovima na stepenicama koji su vikali nešto što bi najverovatnije čuli na nekoj utakmici, opet smo se našli na balkonu, ispred glavnog stage-a, baš u trenutku kada je Neša Galija zapevao „Digni ruku“. Vreme je proletelo i niko nije obraćao pažnju na to da je već gotovo pet sati, verovatno zato što niko nije želeo da se ovo veče završi, ali ipak jeste, ostavivši sve pod utiskom fenomenalne energije i u iščekivanju sledećeg, legendarnog KST maskenbala.

Klub studenata tehnike ove godine je proslavio svoj šezdeset i četvrti rođendan, a tradicija maskenbala otpočeta davne 1973, kada je održan prvi u nizu tematski maskenbal uspešno je nastavljena.

Autorka teksta: Milica Nenadić

Preporučeni tekstovi

Zašto generalni štrajk?

Zašto generalni štrajk?

Studenti ne traže da ih tapšemo po ramenu, oni traže saveznike za zajedničku borbu koja će voditi ka korenitim promenama u Srbiji

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *