Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ! ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹ Prijavi se na naš Broadcast kanal i čitaj o novostima iz kulture i društva ✹

Shop    |    Podrži nas    |     Newsletter

Poezija utorkom: Miloš Milenković

Danas uživamo u poeziji Miloša Milenkovića uz pesmu „Mikrouniverzumi”

4. October 2022

Mikrouniverzumi

Jednog toplog majskog popodneva
obreo sam se u gradu pored mog.
Obreo sam se u nepoznatom društvu,
ni sam ne znam kako, niti zašto,
u Beogradu je sve bilo napeto,
vrelo i suvo,
duvao je vetar koji je sekao vrelinom,
a u ovom gradu je sve bilo drugačije,
kao da sam vozio hiljadu kilometara da bih našao utočište.
I opet, osetio sam se strancem,
jesam, priznajem.
Ali, nikako se nisam osetio da ne pripadam tu.

Sedeo sam na jakom vetru i pokušavao da čujem ljude,
odmagao mi je isti taj vetar,
kao i komšija na mešalici ulicu niže,
ali činjenica je da sam verovatno malo nagluv na jednu stranu.
Ali, bilo je dobro.
Nosio sam naočari, dobro sam se krio ispod tamnih stakala.
Bilo je dobro u gradu pored mog.
Negde oko 16:40 mikrouniverzumi su se poremetili,
to sam osetio u svojoj sferi.
Na desetine mikrouniverzuma je zatreperilo,
dunuo je jači vetar i izbio mi vazduh iz pluća,
bolela me je dijafragma,
da sam govorio, ostao bih bez glasa,
prekinuta je i poslednja nit misli.

Ušla si prijatno i nadmeno,
sela na tribine i bila iznad svih,
i to je tako moralo da bude.
Pokušavao sam da se usresredim na druge,
ali pogled mi se fiksirao na tvoje ekspresije lica,
komentare koje si nežno šaputala prijateljici,
pokreti kojima si palila cigaretu,
kada je došao red na tebe da se svima predstaviš,
ni reč nisam čuo,
pokušavajući da čujem svaki tvoj pokret
nisam uspeo saznati ni kako se zoveš.
Znao sam samo da nisi iz mog grada,
niti iz ovog u kome smo se sreli.
Posle smo zajedno govorili na bini,
izgubio sam koncept i muda kada sam video da mi prilaziš,
publika je nestala u senkama,
poželeo sam i ja da nestanem sa njima.

Miloš Milenković ima 27 godina, iz Beograda je, i učestvovao je i gostovao na nekoliko književnih večeri, sa grupom Puč u Andori (pre rasformiranja), učestvovao je na beogradskom čitaču, gostovao na promociji ‘Mladog Atlasa’,etc. Par puta je bio objavljen u Crnoj ovci i Outloud magazinu. Pisanjem se ne bavi aktivno kao pre, najviše zbog posla, piše kad mora, kad mu se smrkne.

Ilustracija: Marija Ognjanov

Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *