Odlazak na svirke je neophodan, posebno na svirke bendova kao što je Dol. Ako ste osoba poput mene koja najveću inspiraciju crpi gledajući/slušajući umetnike bilo kog tipa, onda ovaj sastav odličnih muzičara ima tek da proširi vaše vidike i želju za novim zvukom.
Bend Dol čine Vukašin Đelić (gitara/vokal/elektronika), Miloš Pajagić (bas) i Dragan Jovanović (bubnjevi). U KC Gradu su promovisali svoj novi album “Dol II” sa muzičkim gostom Dušanom Žicom (sintisajzer/elektronika).
Publici su predstavljeni kao psihodelija i nojz rok bend, ali su definitivno više od toga. Basista je svoj gruv držao na maksimumu sve vreme i igrao se sa ritmom. Spoj bubnjeva i basa (koji se u nekim trenutcima mogu i čuti kao zasebni instrument) na ovom koncertu su imali izuzetne improvizacije – kao odgovor na psihodelične zvukove gitariste i vokala benda.
Dok ih slušate, svaka fraza se topi u drugu i zapravo ne osećate da je pesmi došao kraj, već da je sve vreme jedna pesma koja se nadograđuje iz minute u minutu.
Ono što najviše privlači pažnju jeste sloboda na sceni koja se širi dalje ka publici (definitivno hipnotisanoj od prve pesme). Improvizacija je prisutna tokom celog koncerta, tako da i stare stvari koje su svirali zvuče novo i drugačije. Sa takvim pristupom muzici moć inovacije je dominantna i neizbežna. Uska povezanost publike i izvođača ne beži. Drži ih zvuk Dol-a koji vuče sa sobom.
Vukašin Đelić je pravi multitasking muzičar. Publiku je najpre oduševio svojim solažama, a onda mini muzičkim instrumentima uz pomoć kojih je nadograđivao muziku. Zvuk gitare je menjao gotovo neprimetno što je doprinelo ovacijama okupljenih. Povezanost celog benda (bas-gitara, bubnjevi-gitara, bas-bubnjevi) je bila jaka celu noć.Dušan Žica je dobro preuzeo njihovu energiju i spajao psihodelične elemente na klavijaturi. Dok su mu članovi benda slali svoje muzičke ideje, on ih je proširio, igrao se sa njima i vraćao ih nazad za dalje razrađivanje.
Svetla na bini su još više doprinela celom muzičkom iskustvu na ovom koncertu. Promena iz crvenog u zeleno, zelenog u plavo, uz dinamični zvukom Dol-a koji ne može biti ukroćen, je dao poseban šmek na bini. . Melodija je ulazila u moždane vijuge i pomerala ljude.
Koncert je trajao sat vremena – za to vreme sam pojam vremena se izgubio, kao neki limbo. Jovanović je na bubnjevima pokazao šta znači kada od jednog zvuka napravite nešto sasvim drugačije – zvuk bubnjeva je bio zvuk gitare, zvuk basa, zvuk cele energije u prostoriji i nije stagnirao. Publika je tražila bis i oni su ga sa osmehom dočekali i poklonili.
Sveprisutna sloboda je ono što čini ovaj bend i njihov zvuk. Njihova pozitivna energija pravi sjajnu atmosferu.
Ako ste se pitali šta da slušate danas, ako ste se pitali šta da pustite danas u kolima dok idete od tačke A do tačke B, ako mislite da se u Beogradu ne dešava ništa novo i da svaki bend zvuči isto (što naravno nije istina), ako vam je potrebno nešto što će vas pokrenuti i pomeriti sa mesta onda pustite Dol.
Pustite prvi album, pa pustite lajv snimak u emisiji Studio 6, pa pustite novi (drugi) album, pa pustite ponovo snimak u emisiji Studio 6, pa sačekajte njihovu narednu svirku.
Slušajte i kupite Dol albume: https://dolband.bandcamp.com/album/dol-ii?from=embed
Autorka teksta: Anđelika Babić
0 Comments