Grafiti, murali, stensili i pejst apovi decenijama unazad su deo vizuelnog identiteta Beograda. Ovakve načine izražavanja, sada već prepoznatljive i kao deo šire kulture, karakteriše to što nastaju i nestaju na ulici. Budući da je street art smešten u javni prostor, trebalo bi da važi da je dostupan svima. Međutim, da li je baš tako?
Ovo pitanje postavilo je i udruženje Street Art Belgrade, koje je u svom dosadašnjem radu, između ostalog, približilo uličnu umetnost i grupacijama kojima je ova vrsta vizuelnog izražavanja strana i nepoznata, te su tako organizovali brojne radionice crtanja grafita namenjene seniorima, odnosno bakama i dekama, a digitalizacijom i oformljavanjem virtuelne galerije radova, želeli su da ih na taj način sačuvaju i učine dostupnim svima u samo nekoliko klikova.
Posle pomenutih akcija, članovi kolektiva Street Art Belgrade, shvatili su da ulična umetnost i dalje nije svima pristupačna, a iz te činjenice proistekao je projekat „Umetnost u prolazu” koji, postavljanjem 3D modela murala, ima za cilj da učini street art dostupnim slepim i slabovidim osobama.
Baš okviru pomenutog projekta u petak, 15. novembra, postavljen je deveti model ulične umetnosti za slepe i slabovide osobe, i to u bloku 45, jednoj od najvećih galerija ulične umetnosti u regionu.

Deveti model murala je urađen za rad umetnika Jensa, jednog od prvih grafitera ključnog za stvaranje grafiti pokreta u Beogradu. Prvi grafiti u Beogradu su bili inspirisani njujorškim stilom koji su se kao i u ostatku Evrope, pojavili još sredinom osamdesetih, a blok 45 je izuzetno važno mesto za razvoj grafita i ulične umetnosti u Beogradu. Ovde su grafiti nastali osamdesetih godina, pod uticajem hip-hopa, brejk densa i potrebe da se iskorači iz sivila. Upravo su iz ovog bloka potekli neki od najznačajnijih umetnika beogradske grafiti i street art scene: Jens, Hope, Cash…
Danas se na ovoj lokaciji nalazi veliki broj očuvanih radova – neki od njih su stari i par decenija, a sam prostor predstavlja svojevrsnu galeriju na otvorenom.
U poslednjih godinu dana modeli su postavljeni na nekoliko lokacija širom grada – dva modela na Vračaru, tri modela u prostoru Cetinjske, dva modela na ćošku Višnjićeve i Gospodar Jovanove, jedan model u prostoru Dorćol Platz-a i jedan model u bloku 45.
Korišćenje 3D tehnologije je inovativni pristup u predstavljanju ulične umetnosti i grafita jer se omogućava slepim i slabovidim osobama da kroz dodir upoznaju umetnička dela koja se nalaze na ulicama Beograda. Uz sve radove se nalaze i opisi na Brajevom pismu, koje je inače veoma retko prisutno u javnom prostoru.
Važnost ovakvog projekta potkrepljuje činjenica da U Srbiji trenutno ima oko 12.000 slepih i slabovidih osoba koje imaju potrebe za podrškom u ostvarivanju njihovih prava, kao i za integracijom u sve društvene tokove i svakodnevne aktivnosti, a kulturni život i umetnost su sastavni i važan deo toga.
Iako je budućnost street art scene neizvesna i nepredvidiva, jedno je sigurno – postavljanjem 3D modela, murali dobijaju novo značenje i funkciju, ali i tumačenje koje dolazi od onih kojima je ulična umetnost predstavljala nešto nedostižno, a koji sada mogu da je osete u prolazu i prepoznaju dodirom.




Autor fotografija: Aleksandar Đorđević
0 Comments