Ukoliko koristite TikTok, gotovo sigurno vam u poslednje vreme sve češće na feed-u izlaze snimci različitih političara koji su, nakon raspisivanja izbora u Srbiji, postali jako aktivni na ovoj društvenoj mreži. To, međutim, nije slučajnost, već dobro promišljena politička kampanja. Uz to ste verovatno već primetili i plakate, čuli političke govore na televiziji i pogledali (iako možda ne svojom voljom) brojne promotivne spotove koji za cilj imaju ubeđivanje birača da se na izborima priklone politici određene stranke.
U političkim kampanjama mediji su ti koji igraju ključnu ulogu. Kroz televiziju, štampu, internet i društvene mreže, politički kandidati šire svoje poruke. Fotografije, video snimci, intervjui – sve to je deo strategije koja teži da osvoji simpatije birača.
Kroz ove pomenute korake, politički kandidati nastoje da pošalju poruke koje će rezonovati sa tobom. Oni koriste emocije, statistike, priče i obećanja i to jeste suština političke kampanje – stvaranje veze između kandidata i birača.
U političkim kampanjama ipak važe i određena pravila, ali se ona ne poštuju uvek, te tako neretko nailazimo na različita kršenja i zloupotrebe od strane političkih aktera koji učestvuju u izbornom procesu. Iz tog razloga postoje i različite organizacije civilnog sektora koje ove kampanje prate i ukazuju na nepravilnosti do kojih dolazi tokom izbornog procesa.
Postavlja se pitanje da li su nam, kao biračima, dostupne sve relevantne informacije o kandidatima i strankama? Da li su birači izloženi prisili ili zastrašivanju tokom izbornog procesa i da li umeju to da prepoznaju? Kako da znamo koja pravila u kampanji važe ili da li je došlo do određenih nepravilnosti tokom samog izbornog dana? Tekst koji sledi pokušaće da odgovori na ova pitanja.
Kada počinje politička kampanja?
Predstojeći izbori u Srbiji raspisani su za 17. decembar i oni su lokalnog, pokrajinskog i parlamentarnog karaktera. To znači da će se, drugi put u godinu i po dana, birati novi sastav parlamenta (a samim tim i vlade), nova pokrajinska skupština u Vojvodini, kao i vlast u desetinama opština i gradova, uključujući i Beograd.
CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost) u kontinuitetu prati šta se dešava i na terenu, ali i u medijima, kada je u pitanju politička sfera u Srbiji.
Ova organizacija civilnog društva godinama već vrši monitoring celokupnog procesa izborne kampanje, izbornog dana i svega onoga što se dešava posle izbornog dana dok ne dođe do zaključivanja finalnih rezultata izbora.
Pa, ipak, zbog specifičnih okolnosti u kojima se izbori u Srbiji odigravaju, Jovana Đurbabić, direktorka komunikacija CRTE, stiče utisak da kampanja ne traje samo onda kada se izbori zvanično i raspišu, već svih 365 dana u godini.
Ona takođe ističe i važnost medija kada govorimo o tome kako se ljudi informišu kada dođe do izbora jer predstavljanje kandidata u velikoj meri utiče na donošenje informisane odluke o tome kome ćemo dati svoj glas.
„Ono što se nama pokazuje jeste da pre oficijalnog početka kampanje pluralizma apsolutno nema kada govorimo o televizijama sa nacionalnom pokrivenošću. A zašto kažem televizije? Ističem ih kao najvažnije zato što istraživanja pokazuju da se u Srbiji građani i dalje prvenstveno informišu putem televizije o društveno-političkim pitanjima. U svetu je to drugačije i dominantniji su portali ili društvene mreže, ali u Srbiji je televizija i dalje glavni kanal informisanja”, napominje Đurbabić.
Prema njenim rečima, kada se posmatra period pre zvaničnog raspisivanja kampanje, pluralizma apsolutno nema jer je za vladajuću većinu opredeljeno 95% vremena, kada je reč o centralnim informativnim emisijama, odnosno dnevnicima, poput Dnevnika 2 na javnom servisu ili centralnih vesti na drugim televizijama, dok je 5% vremena posvećeno akterima iz opozicije.
„Situacija je takva kad gledamo vreme i merimo sekunde, ali kada pogledate tonalitet kako su predstavljeni jedni ili drugi, tu je onda možda još lošija situacija jer je opozicija uglavnom dominantno negativno predstavljena, a vladajuća većina neutralno ili pozitivno. Mediji bi, da se razumemo, trebalo neutralno da izveštavaju. I onda kad se raspiše kampanja, dolazi do, kako mi to zovemo, prividnog pluralizma jer postoji zakonska obaveza da moraju jednako da budu predstavljeni svi izborni akteri”, objašnjava Đurbabić.
Međutim, kako Jovana navodi, to se odnosi na izborne blokove koji su jasno odvojeni džinglom, pa tu sve političke opcije u izbornom procesu uglavnom jesu jednako predstavljene, ali javno mnjenje kreira sve ono što je izvan tih izbornih zvaničnih blokova, i to je informativni deo programa gde je i dalje, prema njenim rečima, apsolutna dominacija vladajuće većine.
„Vladajuća većina mora da ima više prostora jer neko ko upravlja državom naravno da obavlja javne funkcije, ali ovakva vrsta disproporcije zaista, u stvari, samo šteti građanima jer građani onda nemaju objektivne informacije i nisu istinito informisani”, napominje Đurbabić.
Medijska neravnopravnost, pritisci i velika dominacija vladajuće većine koja na raspolaganju ima sve državne resurse i zloupotrebljava ih u korist stranke, prema Jovaninim rečima, znači vođenje funkcionerske kampanje kojoj drugi izborni takmičari ne mogu da pariraju.
„Vi sad vidite da su svi ministri obišli svako selo u Srbiji. Od prethodnih izbora do sad, nisu se uopšte pojavili, a u kampanji ih mediji prenose. Funkcioneri kažu kako oni to u svojstvu ministara rade, a u stvari promovišu stranku. Tome ne može da parira nijedan drugi izborni takmičar, tako da je to jedna od nepravilnosti u ovom izbornom periodu”, navodi Đurbabić.
Crta od 2016. godine posmatra izbore i do sada su konstatovali da izborni dan nije bio problem, u smislu odlučivanja izbora. Zato je mnogo važno da se posmatra kampanja jer u kampanji dolazi do najvećih pritisaka na građane.
Pritisci na građane – najupečatljivija nepravilnost izbornog procesa u Srbiji
Prema dostupnim podacima, više od 150.000 kontrolora i posmatrača motriće na regularnost vanrednih parlamentarnih, pokrajinskih i lokalnih izbora 17. decembra. Prema zakonu, svaka izborna lista može da ima samo jednog kontrolora i zamenika kontrolora u biračkom odboru na svakom od ukupno 8.273 biračka mesta širom Srbije, bez obzira na to što će se na mnogim mestima glasati za dva nivoa vlasti. S druge strane, posmatrače izbornog dana šalju i domaće i inostrane nevladine organizacije, ali i Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), OEBS, Evropski parlament…
Prethodni izveštaji Kancelarije OEBS za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) uključili su i preporuke kako unaprediti izborni proces. U njima se od 2012. godine spominju problemi pritiska na birače.
Kako Jovana Đurbabić navodi, CRTA je uoči prethodnih izbora 2022. godine, ali i ove, nastavila istraživanja o političkim pristiscima na građane na kvalitativan način.
„Zašto ne kažemo da su to politički pritisci na birače? Baš zbog toga što su ti pritisci gotovo svakodnevni. Kako se približavaju izbori, oni se samo pojačavaju. I s jedne strane, cilj tih pritisaka jeste, pre svega, da se pribavi podrška za stranku, da se obezbedi lojalnost stranci, da vi morate da prikupljate sigurne glasove, idete na mitinge i tako dalje, ali sa druge strane, vi to možete gledati i kao neki deo regularnih stranačkih aktivnosti”, kaže Đurbabić.
Kako ona objašnjava, svaka stranka teži tome da ima svoju bazu, da komunicira sa svojom bazom i pribavlja podršku, ali kada se pređe linija da se to pod pritiskom radi, tada govorimo o pritiscima, a ne slobodnoj volji, jer svako ima pravo da podržava jednu ili drugu stranku.
„Međutim, pritisci su gotovo svakodnevni i njima su najviše izloženi oni koju su najviše zaposleni u javnim preduzećima, javnim institucijama. Pritisci prelaze i u privatni sektor, a posebno su najranjiviji oni građani koji su u teškoj socijalno-ekonomskoj situaciji. Mi vidimo da aspolutno ne postoji politička volja da se bilo šta uradi po pitanju političkih pritisaka, tako da su oni konstantno tu, mi samo očekujemo da mogu da se pojačaju u kampanji”, navodi Đurbabić.
Kada je reč o kampanji „od vrata do vrata”, Jovana kaže da je u pitanju dozvoljena aktivnost i jedan od osnovnih načina komunikacije stranaka sa biračima.
„To je način da oni upoznaju svoje birače, da vide koji problemi ih muče, da li oni mogu kroz neke politike da odgovore na potrebe građana, kao birača i sve do onog trenutka do kad nije ništa pod prisilom, to je sve dozvoljeno. Ono što je dozvoljeno je i da vas na izborni dan zovu iz stranke ako ste vi dali odobrenje da imaju vaš broj telefona i pitaju vas da li ste izašli da glasate danas, ali ako se pređe granica – vi kažete ‘ne’ i oni nastave, onda to nije dozvoljeno. Ali kada uzmemo u obzir društveno-politički kontekst i društvo u kakvom živimo, svako kucanje na vrata građani doživljavaju kao pritisak zato što se to zloupotrebljava. Do onog trenutka dok vi pristajete na to da razgovarate, to je u redu, ali ako kažete ne, to mora da se završi”, podvlači Đurbabić.
Posebna odgovornost za regularnost izbora uspostavlja se, međutim, i samog izbornog dana, kada o regularnosti izbora vode računa birački odbori u kojima će svaka od izbornih lista imati po jednog člana, odnosno kontrolora.
Šta rade posmatrači, a šta kontrolori tokom izbornog dana?
Posmatrači, nezavisni građani rade po međunarodnoj metodologiji i njihov zadatak na biračkom mestu je da od onog trenutka kad počinju pripreme za otvaranje biračkog mesta, pa do trenutka kad se zapisnik ne okači na vrata biračkog mesta, apsolutno budu sve vreme tu. To je izuzetno važno i zato posmatrači rade u 2 smene.
„Oni se smenjuju jer ne smete napustiti biračko mesto u bilo kom trenutku. Dovoljno je da napustite na 10 minuta, za to vreme može nešto da se desi i vi onda ne možete da govorite o integritetu glasanja na tom biračkom mestu, a iz perspektive CRTE, nama je važan kvalitet – da li mi možemo na kraju dana da kažemo da ti rezultati odražavaju slobodnu volju birača? I to je ono na čemu mi insistiramo. Znamo da javnost uvek interesuju rezultati na kraju, ali nama je važno i kako se do tih rezultata došlo u toku dana. Mi kao posmatrači nemamo apsolutno nikakvo pravo da se mešamo u izborni proces ako vidimo da se nešto dešava i neku nepravilnost, mi ne možemo da intervenišemo, posmatrač ima zadatak da o tome obavesti naš štab i onda ćemo mi dalje komunicirati ka javnosti”, kaže Jovana.
Sa druge strane, postoje i kontrolori – to je izraz koji se u javnosti odomaćio, a kontrolori su, u stvari, članovi biračkih odbora koje imenuju stranke, one koje učestvuju na izborima i kao takvi oni imaju odgovornosti i ingerencije i sprovode Zakon o biračkom mestu.
„Znači, ako se nešto dešava, oni moraju da reaguju. Zato je njihova obuka izuzetno važna jer je to veliki broj građana koji direktno tog izbornog dana treba da sprovodi zakon, zato je važno da ga dobro poznaju”, ističe Đurbabić.
Na dan izbora CRTA je do sada uočavala nepravilnosti da u nekim manjim mestima gde se ljudi poznaju uglavnom dođu ljudi na glasajne, a ne ponesu ličnu kartu, što je zakonski zabranjeno.
„Vi ne možete da glasate ako vam se ne utvrdi identitet i ne pokažete ličnu kartu, ali vrlo često smo svedočili tome da je u pitanju neznanje, pre nego namera članova biračkog odbora da manipulišu. Mi kao posmatrači ne smemo da menjamo, ni da se mešamo na bilo koji način, mi smo samo oči i uši i izveštavamo javnost, ne možemo da komuniciramo sa biračkim odborom, ali u velikoj meri je to bilo to neznanje, pa je jedna od preporuka ODIHR-a, koja je administrativna, bila da se uvedu obuke za članove biračkog odbora. To se sada uradilo, ali one i dalje nisu obavezne za sve članove odbora. Ipak, postoji neki mali pomak i to je izuzetno važno”, smatra Đurbabić.
Međutim, nepravilnost koja se dešava sa namerom tokm izbornog dana, jeste vođenje paralelne evidencije, gde su na ranijim izborima primećeni ljudi koji sede i vode računa da li su određeni građani izašli ili nisu da glasaju i to jeste, kako Jovana objašnjava, neka vrsta pritiska.
„Više je bio problem to što takva atmosfera govori u prilog tome da nije u potpunosti slobodno glasanje. Nisu to ‘90. godine gde vi vidite punjenje kutija glasačkim listićima, toga na skorašnjim izborima nije bilo, a šta nas čeka – to ćemo da vidimo”, napominje Đurbabić.
Sa svakim novim izborima dešava se da tokom izbornog dana na društvenim mrežama vidimo različite snimke i fotografije nepravilnosti koje se dešavaju, što na javnost i korisnike društvenih mreža ostavlja utisak da su izbori pokradeni. Na kraju tog dana postoji zapisnik sa biračkog mesta gde članovi biračkog odbora mogu da unesu prigovor ako nešto nije bilo kako treba.
Međutim, kako Jovana navodi, na kraju često toga nema.
„Čak i oni koji su govorili: vidite šta se dešava, nisu iskoristili svoje zakonsko pravo i mogućnost da unesu primedbu, a to je jedini način da posle izborne komisije mogu da reaguju i utvrđuju šta se desilo, da li će doći do ponavljanja glasova na tom biračkom mestu i slično. Mi kao posmatrači to pravo, na primer, nemamo. Mi imamo nešto što se zove primedba u zapisniku, ali to nije ista pravna snaga. Nekad mi se pomalo čini da javnost u nekim trenucima ima prevelika očekivanja od posmatrača ne znajući baš koja je njihova uloga i šta su ovlašćenja koja posmatrači imaju, ali se ne govori o članovima biračkog odbora, šta su oni uradili, a oni imaju sva i prava i ovlašćenja da, u stvari, reaguju i njima je zadatak da štite integritet glasanja”, zaključuje Đurbabić.
Ukoliko imaš saznjanja o nekoj nepravilnosti u izbornom procesu, istu možeš poslati na mail [email protected] ili pozvati broj 063/591 585. Crta garantuje punu zaštitu tvojih ličnih podataka.
0 Comments