Postoji ona priča koja se često povampiri po mrežama, u kojoj je čuvena indie kantautorka Fiona Epl jedno veče ostala malo duže u druženju sa svojim tadašnjim dečkom, proslavljenim rediteljem Polom Tomasom Andersonom, i njegovim drugom, još proslavljenijim rediteljem, Kventinom Tarantinom. Njih dvojica su joj nekoliko sati bez prestanka pričali o (nebitnim) pop-kulturnim fenomenima koje samo njih dvojicu interesuju, uz upotrebljavanje nedozvoljene bele supstance, danas jako popularne u Beogradu. Epl je nakon te večeri rešila da više neće koristiti tu nazalnu supstancu i to joj uspeva decenijama, a to je i objavila nekoliko godina kasnije u intervjuu. Anderson i ona nakon toga nisu dugo ostali zajedno. Film Jeretik, rediteljskog tandema Skota Beka i Brajana Vudsa, je o tom druženju Eplove, Andersona i Tarantina. Dobro, nije, ali kao da jeste.
Mensplejnovanje, manipulacija, sveopšta želja za kontrolom ženskog pola i sve ostale boljke modernog muškog sveta su bile teme prozivki raznoraznih podkasta, tekstova, a sad smo dobili i horor film na tu temu, malo ulepšanu, tj. stilizovanu da bi se ispunile norme žanra. Naravno, cele priče se dohvatila kuća A24, specijalizovana za čudnjikave i kao „pametne” horore. Još je kao šlag na tortu dodat poznati glumac kog mnogi ne vezuju za te čudnjikave jezive uloge, a to je Hju Grant.
Grant je pre svega čudna zverka. Kad pomislimo na njega na prvu loptu, da, to je Love Actually tip. To je Notting hill i 4 venčanja tip. Moja mama, vaša mama, sve one verovatno vole ovog „smotanog” Engleza. Ali taj Englez je sušta suprotnost tom sladunjavom lepršavom slatkiću. On je jedan drkaždija koji je više puta probao da pobegne od statusa miljenika „dama”, ali mu nije uspevalo. Iako su često dolazile vesti sa raznih snimanja da on nije baš najbolji čovek za saradnju, a i svi se sećamo (valjda se sećamo) da je devedestih prevario svoju tadašnju prelepu devojku Elizabet Harli sa rendom prostitutkom sa ulice.
Ima on svoje korene u horor filmovima (The Lair of the White Worm), glumio je kod Polanskog (Bitter Moon), al eto, ako treba da ga vežemo za neki lik padavičara koji mrzi ceo svet, možda bi najkomercijalnija njegova uloga bila About a boy, po Hornbijevoj knjizi iz devedesetih.
Tako da njegova nova uloga incela sa Reddit teorijama treba da bude ta strašna neprirodna uloga za malopre pomenute majke, ali za ostatak sveta je ovo samo još jedna avantura glumca koji bi malo da se zaigra sa svojom zaostavštinom i unese živost u svoju karijeru.
U filmu pratimo dve Mormonke koje propagiraju svoju veru od vrata do vrata. Jedna je malo više štreberski orijentisana (Kloi Ist), druga je malo više mračna i deluje pametnije (Sofi Tačer). U svom širenju vere dolaze do gospodina Rida (već pomenuti Grant), koji ih poziva u kuću na čašicu razgovora – Teologije danas. On je navodno zainteresovan za sve vere, pa i za njihovu, pa ga zanima sve od toga kako je to tačno Isus umro za naše grehe, do pitanja poligamije i da li on sme da ima više žena. Iako sve vreme deluje kao da laže da ima jednu u susednoj sobi, jer se ona ne pojavljuje. Uskoro devojke shvataju da je sve možda zamka i pokušavaju da pobegnu, ali naravno, vrata su zaključana, što naš domaćin pravda time da mu je brava vremenska i da moraju na zadnji izlaz. Zadnji izlaz naravno vodi u podrum i tu od pokušaja priče o slobodnoj volji koju ti nudi ili ne nudi vera, preko trivijalnih prepričavanja o tužbama grupe Radiohead, do nejmdropovanja neomiljenih likova iz serijala Star Wars, dobijamo u stvari pravu sliku svega, odnosno, naš čudak koji mami devojke u svoj stan je ništa više nego klasičan reditor prepun teorija koje nikog ne zanimaju, osim njegovih isto- ili sličnomišljenika, a ovo je jedini način da bude u kontaktu sa devojkom. Ili dve. Da ih namami i zatvori.
I zaista, ova ideja deluje intrigantno na prvu loptu, i kao uvod u solidan horor koji bi trebalo da postane fina slasher holivudska zabava. Postavio je kritičnu priču, pljucnuo prema problematičnim likovima, i taman kad očekujemo akciju, film kreće sve više da se ukopava u idejama i u ovom bizarnom liku. Na već dovoljno podataka, dodao mu je još nekoliko, sa dosta priča koje su ništa više nego teologija for dummies, zbog čega ceo film kreće da propada velikom brzinom i ne može više ništa da mu pomogne.
Iako su Tačer i Ist obavile solidan glumački posao, ovo u startu nije bio njihov film. Njihovi likovi su prvenstveno namerno neuverljivi, jer su opterećene kako svojom religijom, tako i time da treba da budu dovoljno naivne da ušetaju u dom predatora. Iako je put njihove spoznaje put filma, a cela priča osuđuje negativca, konačan utisak je da je previše vremena potrošeno na lik manijaka dodavanjem slojeva i slojeva novih teorija i priča u kojima se on nalazi, iako nam je sve bilo jasno i zaokruženo nakon prvih posla sata. Preterano, ali opet zaokruženo u svojoj preteranosti.
I sam sam, kao dosadni muškarac koji je sigurno makar pet puta udavio neku žensku osobu svojim nepotrebenim znanjem (a ovo sam se častio, broj je mnogo veći), uspeo da prepoznam maniristiku i priče koje su zaista na mestu, ali film je probao u isti koš da nagura previše različitih vrsta manipulatora, a time je izgubio ošticu i od glavnog lika napravio samo Babarogu. A Babaroge nisu stvarne, 4chan inceli sa tezom da živimo u simulaciji jesu.
Ostaje šteta, jer umesto svih fora na račun fanova Radioheada (koji ma koliko bili iritantni nekome na kraju su samo benigni), oštrica je mogla da bude više okrenuta ka religioznim fanaticima, ili još bolje, anti-religioznim fanaticima koji će uraditi sve samo da ti dokažu da niste u pravu jer verujete u goreći žbun ili zmiju koja govori dok joj dvoje golih ljudi kradu jabuke. Ali za to je ipak potrebno malo više načitanosti pravih knjiga, a ne prepričane lektire na internetu, kako ova dvojica reditelja deluju da konzumiraju svoju literaturu.
Ipak, ovaj film će imati svoju vrednost u tome što će mnogi od nas (čitaj: ja) posle filma poslati poruke ortacima i reći – Je l’ se sećate kad su one devojke samo odšetale od nas, jer smo previše pričali o (pa uneti po izboru svoju nerd stvar)? E pa snimili su film o nama, i sve nas glumi Hju Grant.
0 Comments