Trans devojka Noa Milivojev (18) iz Kovilja nestala je 17. juna, a posle 20 dana pronađena je mrtva u Beogradu. Ovu vest preneli su gotovo svi mediji u Srbiji. Jedan mladi život ugašen je nasilnim putem i, kao da to nije dovoljno strašno, sve ono što se dešavalo nakon njenog nestanka otvorilo je brojna pitanja i po ko zna koji put ukazalo na mnoge sistemske probleme sa kojima se u našoj zemlji susreću transrodne i višestruko diskriminisane osobe. Pa, da krenemo redom.
Vest o Noinom nestanku pojavila se na društvenim mrežama 26. juna. U tom trenutku, prošlo je 9 dana od njenog poslednjeg kontakta sa porodicom. Nakon toga, dogodilo se – ništa. Ova informacija kao da je prošla „ispod radara”, a samo je nekoliko od mnogobrojnih mejnstrim medija koji se u poslednjih 24 sata utrkuju da objave što više detalja (koji nisu u interesu javnosti i ni na koji način ne potpadaju pod informacije koje treba objaviti) o ovom slučaju objavilo vest o njenom nestanku.
Mediji su, međutim, kao nešto primarno što treba uraditi, izabrali senzacionalizam nakon Noine smrti. U prilog tome govori i činjenica koja se pojavila na Reddit-u i društvenoj mreži Tviter – da su Noini roditelji iz medija saznali da im je ćerka ubijena. Tačnije, mediji su ovu informaciju dobili iz policije. Noinim roditeljima je neko od poznanika ili prijatelja ostavio link o njenom ubistvu u Fejsbuk komentarima.
Paralelno sa tim, u javnosti je krenulo da se pominje Noino ime pre tranzicije (još jedna nepotrebna informacija koja ne poštuje rodni identitet žrtve i njeno dostojanstvo), kao i različite „ispovesti” komšija koje su čule svađe između Noe i dečka kod koga je otišla, od kada joj se gubi svaki trag. Prema objavljenim informacijama, policija je i ranije dolazila zbog njihovih svađa, što jasno ukazuje na to da je i pre ubistva vršeno nasilje osumnjičenog nad ubijenom.
Dalje, ukoliko u Registru nestalih lica potražite Noino ime, izaći će vam obaveštenje da je osoba uspešno pronađena. Međutim, ne navodi se pod kakvim okolnostima i da osoba više nije među živima.
Na koncu svega, sinoć se na Trgu republike okupilo nekoliko desetina građana koji su želeli da odaju počast ubijenoj devojci. Po završetku skupa, nepoznati mladić je prišao spomeniku knezu MIhailu i krenuo da baca cveće i uklanja zastavu ostavljenu na spomeniku. Njemu su se pridružile i druge osobe koje su šutirale cveće i sveće.
Mizoginija, transfobija i diskriminacija još jednom su uzele danak. I još jednom se pokazalo da, kada se nasilje vrši nad marginalizovanim grupama, ne postoje dovoljno dobri (usuđujem se da kažem i nikakvi) mehanizmi da se to isto nasilje spreči, sve dok ne bude prekasno. Jer, ako uzmemo u obzir sve navedene okolnosti, nije smelo da se desi da nečiji nestanak prođe toliko neopaženo. Nije smelo da se desi da policija ne reaguje adekvatno u slučaju prijavljenog nasilja. Izgled i rod žrtve ne treba da budu u fokusu kada se o ovakvim slučajevima izveštava jer se time nasilje relativizuje i akcenat nije na nasilniku, koji je uvek i nedvosmisleno jedini krivac, bez izuzetka, već na preispitivanju ponašanja žrtve.
A žrtvi je mnogo. Od početka 2023. godine, ubijene su 22 žene. Učinjena su 22 femicida. Vest o Noinom nestanku pojavila se u isto vreme kada i informacija da je četrnaestogodišnji dečak iz puške ubio svog dvanaestogodišnjeg brata, nešto manje od dva meseca nakon nezapamćenih tragedija u O.Š. „Vladislav Ribnikar” i u Mladenovcu.
Atmosfera straha i nasilja eskalira svakim novim danom u kome se veliki broj građana oseća nebezbedno i nezaštićeno. Stoga je važno pozivati na odgovornost institucije i medije. Jer, u ovakvom društvu nesigurnosti, ne postoji garancija ljudskog života. I u takvom društvu niko ne želi da živi.
0 Comments