Klaudija je siroče. Ćerka. Žrtva. Čudovište. Ona je vampir koji nikada nije trebalo da postane vampir. I ovo je njena priča.
„Klaudijina priča” je druga strana medalje zvane „Intervju sa vampirom”. Može biti čitana kao dobra priča o vampirima, a da se ne spojluje serijal knjiga ili film, ali je isto tako odličan dodatak ukoliko znate standardnu priču, s obzirom na to da u njoj Klaudijin lik nije dovoljno razvijen.
Crtež rađen na sjajnom papiru je odlično prezentovan i, iako malo podseća na manga stil crtanja, odiše vremenom u koje je radnja smeštena. Zahvaljujući nijansama sepije, izgleda kao da je u pitanju niz starinskih fotografija iz gotičkog doba, što veoma dodaje na duhu vizuelnog dela priče. Jedina stvar nacrtana u boji jeste krv, verno prikazana grimiznom bojom, što dodaje na dramatičnosti.
Stil govora svakog od likova je veoma arhaičan, što je još jedna od stvari koje doprinose tome da se kompletno upustite u ovu neverovatnu i na momente veoma jezivu priču.
Klaudija kod čitalaca prvo izaziva osećaj sažaljenja, jer je u pitanju devojčica koja je postala vampir sebičnim izborom drugih i nikada, u fizičkom smislu, neće moći da odraste. Ona Lestata i Luisa posmatra kao roditelje i s početka sve deluje kao jedna lepa priča.
Međutim, u pitanju je intrigantan i uznemirujuć lik kojem manipulacija veoma ide od ruke, vampir koji je proživeo vekove u telu devojčice. Suočena sa time da nikad neće biti tretirana kao odrasla osoba, njena frustracija raste.
Ona je predatorska požuda zarobljena u telu deteta, koja se kreće senkama sveta koji će zauvek ostati van njenog dosega.
Autorka teksta: Jelena Ostojić
0 Comments