Program Leto u Muzeju smo organizovali tako što smo birali ljude koji negde odgovaraju jugoslovenskom nasleđu, jer se na neki način bave interpretacijom tog nasleđa danas. Ideja nam je da pokažemo da muzeji nisu samo ono što se čuva u depoima, nego mnogo više. U suštini, ovim programom na otvorenom, ne izlazimo puno iz naše oblasti delovanja, ali sa druge strane jeste nam ideja i da privučemo ljude da uđu i vide šta se dešava u Muzeju i vide izložbu.
Muzeji i kulturne institucije, kako kod nas, tako i u svetu sve češće izlaze iz klasičnih okvira osmišljavanja sezonskih programa. Na takav potez se odlučio i Muzej Jugoslavije (do skoro Muzej istorije Jugoslavije) i osnovao program Leto u Muzeju. Ovim programom Muzej u bukvalnom smislu izlazi iz svojih okvira – program se održava ispred muzejske zgrade, na platou i stepenicama. Sara Sopić, kustoskinja Muzeja Jugoslavije, ističe da je trend nekonvencionalne nadgradnje programa nastao jer su muzeji shvatili da je neophodno privući pažnju lokalne publike uzimajući u obzir da su posetioci muzeja uglavnom turisti. Leto u Muzeju je prvi put organizovano prošle godine kada su upriličen nastup grupe Nouvelle Vague, veče YU fanka, berza ploča, kao i festival Krokodil. Publika je pokazala veliko interesovanje što je bio motiv da se Leto u Muzeju organizuje ponovo.
Program Leto u Muzeju smo organizovali birajući ljude koji odgovaraju ideji jugoslovenskog nasleđa, jer se na neki način bave njegovom interpretacijom danas. Ideja nam je da pokažemo da muzeji nisu samo ono što se čuva u depoima, nego mnogo više. Ovim programom na otvorenom ne izlazimo puno iz naše oblasti delovanja, ali sa druge strane poenta jeste da privučemo ljude da uđu i vide šta se dešava u Muzeju i vide izložbu. Malo je mamac, a malo neki novi vid ostvarivanja muzejskog programa.
Program se sastoji od nekoliko manifestacija u maju, junu, julu i avgustu, a biće otvoren simbolično koncertom VIS Limunada 25.maja, na Dan mladosti, u pokušaju da kako naglašava Sara Sopić, ožive duh onoga što je Dan mladosti nekada bio. VIS Limunada svoj imidž zasniva na pop kulturi pedesetih i šezdesetih godina, što se čini posebno prigodnim za otvaranje ove manifestacije.
Mi se trudimo da pravimo neku savremenu muziku koja je inspirisana trajnim vrednostima međunarodne, ali i naše, domaće kulture i muzike tih nekih pedesetih i šezdesetih godina bez neke konkretne nostalgije ni prema zvuku ni prema događajima i ličnostima tog vremena. Nemamo nostalgični nego baš progresivni pogled u budućnost, objašnjava Miodrag Ninić, frontmen VIS Limunade.
Koncert će obogatiti i veliki broj pratećih izvođača, različite koreografije i modna revija. Plan je da ceo nastup izgleda kao muzički festivali koji su nekada bili važni u Jugoslaviji, poput festivala u Opatiji. Tu će biti konferansijei, najavljivaće se svaka pesma, a u okviru revije učestovaće i domaći mladi dizajneri sa kojima Muzej Jugoslavije planira saradnju.
U junu će nastupiti Nežni Dalibor koji je pažnju Muzeja privukao novim albumom i pesmom Prvomajska jer su u njoj čuli krik mlade generacije koja u savremenom odsustvu jasnih društvenih vrednosti traži neke odgovore u vrednostima prošlog vremena. Čini se, ipak, da se odnos prema jugoslovenskom nasleđu u kulturi mladih menja u poslednjih par godina, pogotovo od kada su u modi i muzici postale popularne retro osamdesete. Mnogi ovaj period doživljavaju kao vesele osamdesete, vreme diska, razvoja elektro zvuka, tufnica i neonskih svetala. Ukoliko se priča proširi na politiku, stavovi se menjaju.
Ambivalentno je. Do skora je postojao veliki antagonizam mladih koji su nekako imali otklon prema tom periodu, videli ga kao diktaturu, čak i ako se nisu priklonili nacionalističkoj struji i dalje su period Jugoslavije gledali dosta negativno. Sada se situacija menja, preispituju se generalno na globalnom nivou te neke levičarske vrednosti i ta opšta ideja socijalizma se vraća na velika vrata zato što je stanje takvo kakvo jeste. Kod nas ovde je isto tako, mladi levičari su česti posetioci naših diskusionih programa, dolaze ovde i traže odgovore na razna pitanja koja ih muče danas. Mi ne bežimo od toga da pričamo o tome da li je to bila diktatura i ne bežimo od toga da negativno predstavljamo određene aspekte tog perioda, i to i jeste zapravo i uloga muzeja, pojašnjava kustoskinja Muzeja Jugoslavije.
Sara Sopić navodi i činjenicu da je otporu mladih prema muzejima doprineo i krah obrazovnog sistema koji je nekada podrazumevao redovne odlaske u muzeje. Sa druge strane problem predstavljaju i kulturne potrebe mlađih koje se usložnjavaju, te im je atraktivno sve što je digitalno, a finansijske prilike, kada govorimo o kulturi, nisu idealne. Ipak muzeji pokušavaju da prate svetske trendove, jer se i uloga muzeja u društvu menja.
Vrlo je uzbudljivo posmatrati šta se dešava sa muzejima svuda, pa i kod nas. Sa jedne strane muzeji se otvaraju, postaju demokratičniji, prave programe koji su namenjeni svima. Dakle, nisu to više elitističke institucije. S druge strane to nekad odlazi pomalo previše u zabavne parkove i teško je naći dobar balans. Ono što ja vidim kao važno je da muzej mora da nađe svoje mesto u samoj lokalnoj zajednici i da radi za nju. Ta društvena odgovornost je zaista primarna i svi projekti koji mogu nekako da istaknu u prvi plan tu ideju, su prvi projekti u koje treba ulagati. U muzeju bi trebalo da nam bude omogućena rasprava o svim temama, iako su konzervativne i škakljive, a pogotovo u našem slučaju kada je tema Jugoslavija, gde je to pomirenje sa prošlošču toliko osetljivo i neophodno sivma nama, mi moramo te stvari da radimo, da pokrećemo te teme, zaključuje Sara Sopić.
0 Comments