ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Od prve plate do emigracije

Da li u Srbiji zaista „ima posla za onog ko hoće da radi”?
Piše: Marina Zec

23. June 2023

Poslušaj audio verziju ovog teksta:

Poslovi u inostranim kompanijama i kol centrima, promenljive smene, honorarni ugovori i ugovori na određeno vreme, niske plate, nestabilni angažmani, duge smene, angažman na više projekata, prekvalifikovanje i ekonomska migracija – česte su pojave sa kojima se mladi u Srbiji od trenutka kada izađu na tržište rada suočavaju. Mladi u Srbiji čine skoro petinu evidentiranih nezaposlenih lica u Srbiji, a veliki broj onih koji jesu zaposleni, često nisu zadovoljni svojim poslom. Mnogi mladi u Srbiji, po završetku školovanja u nekom trenutku u karijeri odlučuju da se prekvalifiju, nezadovoljni uslovima koji se nude u okviru industrija za koje su se školovali. Drugi, takođe iz nezadovoljstva, ali i ambicije, odlučuju da pokrenu svoje poslove. Oni treći, koji smatraju da nemaju izlaz i da nikako ne mogu da poboljšaju svoju ekonomsku poziciju u Srbiji rešenje vide u migraciji. Mogućnosti mladih u Srbiji kada govorimo o tržištu rada su zaista brojne, ali je činjenica da je izalazak na tržište rada i stabilno „održavanje“ na istom, za mnoge mlade, kao i sve druge koji se bore sa savremenim trendovima liberlanog kapitalizma u kome živimo, zaista veoma stresno. Upravo zbog toga, rešili smo da istražimo – kakva je zaista ekonomska pozicija mladih u Srbiji? 

Kakva je pozicija mladih na tržištu rada u Srbiji?

„Mladi, kao i druge starosne grupe u Srbiji, na tržištu rada zauzimaju najrazličitije pozicije – od automehaničara, konduktera, lekara, do kuvara i programera. Pri rađenju tih poslova, mladi se suočavaju sa raznim izazovima. Neki od najvećih koje mogu iskusiti su nedostatak radnog iskustva, podrške i mentorstva, zatim niski prihodi i loši uslove rada, kao i suočavanje sa diskriminacijom i predrasudama”, kaže Milica Borjanić, programska menadžerka Krovne organizacije mladih Srbije. 

Prema njenim rečima, za mlade je najteže da steknu prvo radno iskustvo, zbog čega neretko volontiraju kako bi bili konkurentni na tržištu rada i mogli da se zaposle. Ipak ovakav vid neplaćenog rada se vrlo često zloupotrebljava od strane poslodavaca te se mladi koriste kao besplatna radna snaga pod okriljem nedovoljno iskustva ili kvalifikacija.

Milica dodaje da, ukoliko sagledamo podatke o obrazovanu mladih, videćemo da najveći broj mladih  55,1% ima stečeno srednje obrazovanje, 27,4% ima osnovno obrazovanje ili ga nema uopšte dok 27,3% ima visoko obrazovanje. Ono što izdvaja kao zabrinjavajuće jeste činjenica da preko 30% mladih na zaposlenje čeka duže od 2 godine, te da je polovina mladih spremna da radi i druge poslove u odnosu na ono za šta su se školovali – što je činjenica koja opovrgava neretko popularne stereotipe da su mladi nefleksibilni ili lenji u radu. Takođe, Oblakoder je sproveo anketu među mladima između 18 i 35 godina, koja je pokazala da skoro polovina, tačnije 46% posto mladih radi više od jednog posla, dok se polovina bavi poslom za koji se školovala, a polovina ne.

Najveći broj zaposlenih mladih radi na ugovoru o radu na neodređeno vreme, ali je zabrinjavajuće to što skoro petina (19%) mladih radi na crno, odnosno bez ugovora. Poseban problem predstavlja činjenica da, kako bi mladi aplicirali za posao, uglavnom je potrebno prethodno iskustvo – koje, ako aplicirate za prvi posao u životu, je nemoguće imati.

„Na velikom broju konkursa za posao se traži neko prethodno iskustvo, što za mlade ljude predstavlja veliku prepreku, s obzirom na to da Srbija još uvek nema usvojen Zakon o radnim praksama, te je sticanje iskustva najčešće zasnovano na volonterskom iskustvu i neretko kršenju osnovnih radnih prava mladih, kao što je prekovremeni i potplaćeni posao“, ističe Milica iz KOMS-a.

Iako mladi u Srbiji rade zaista najrazličitije poslove, prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, oni koji najbrže nalaze posao u 2023. godini su sa sledećim kvalifikacijama: ekonomski tehničar, kuvar jednostavnih jela, mašinski tehničar – konstruktor,  medicinska sestra, tehničar drumskog saobraćaja, diplomirani pravnik, elektrotehničar za računare, doktor medicine i vozač drumskog vozila. Prema Oblakoderovoj anketi, mladi koji su se prekvalifikovali za poslove, najčešće se sada bave predavanjem engleskog, dizajniranjem, HR-om, konobarisanjem, projektnim menadžmentom, korisničkom podrškom i unosom podataka.

Mladi i nezaposlenost

Prema podacima koje je Oblakoder dobio od Nacionalne službe za zapošljavanje, u maju 2023.godine registrovano je 409.791 (229.903 odnosno 56,1% žena) nezaposlenih lica na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Učešće mladih do 30 godina u registrovanom broju nezaposlenih iznosi 75.526 (41.629 odnosno 55,1% žena), te mladi čine 18,4% evidentiranih nezaposlenih u Srbiji.

Ipak, ti podaci, kako kaže Dimitrije Gašić, novinar Nove ekonomije, nam ne govore dovoljno i da u obzir treba uzeti to da se u zaposlene računaju i oni koji su u skorije vreme prihodovali, iako se to ne može nazvati ni honorarom:

„Današnji trendovi u radu i (samo)zapošljavanju pokazuju da je moguće radititi, prihodovati, a da se kod države i dalje vodite kao nezaposleno lice, odnosno da ste neaktivni (nemate posao, ali ga i ne tražite), da ostanete „ispod radara”.”

Iz Nacionalne službe za zapošljavanje navode da postoji svest o tome da određen broj maldih nije prijavljen na evidenciju tražilaca zaposlenja, ali da ni ne postoji zakonska obaveza prijave na evidenciju Nacionalne službe, te se mnogi i ne prijavljuju. Milica Borjanić, programska menadžerka Krovne organizacije mladih Srbije, kaže da podaci pokazuju ne samo da čak dve trećine mladih nije evidentirano, nego i da ne prepoznaju Nacionalnu službu za zapošljvanje kao telo koje je nadležno, ima mogućnosti i ingerencije da im pomogne u pronalaženju adekvatnog zaposlenja.

Milica ističe da je nezaposlenost jedan od najvećih problema mladih i dodaje da je više od trećine nezaposlenih mladih iz regiona Centralne i Zapadne Srbije, što je bio slučaj i prethodnih godina.

„U nešto manjem procentu su nezaposleni u regionu Južne i Istočne Srbije, a dodatno manji u regionu Vojvodine. Najmanji procenat u ukupnom delu nezaposlenih mladih je u Beogradu i u regionu Kosova i Metohije. Zabrinjavajući su i podaci o tome da je skoro trećina mladih nezaposlena duže od dve godine. Učešće mladih u radnoj snazi u Republici Srbiji veoma je nisko po evropskim standardima”, zaključuje Milica Borjanić.

(Ne)usklađenost obrazovnog sistema i tržišta rada

Kao jedan od većih problema zbog čega mladi ne mogu lako da pronađu poslove po završetku studija nameće se „zakržljalost“ obrazovnih programa visokoškolskih ustanova u Srbiji. Prema svedočenjima mladih, mnogi fakulteti ih ne pripremaju za tržište rada, već se fokusiraju na čitanje, računanja ili zadatke koji su korisni, ali ne i presudni za rad. Tako su mnogi mladi koji se bave inženjerskim poslovima tokom školovanja u velikoj meri bili usmereni na računanje, te, suočeni sa realnošću posla za koji se školuju, ostaju zbunjeni i nesigurni. Drugi problem predstavlajaju fakulteti i smerovi na fakultetima koji uopšte ne osavremenjuju svoje programe i ne prate tokove savremenih potreba na tržištu rada. Upravo zbog ovoga, mladi često imaju dilemu da li im je uopšte fakultet potreban.

„Obrazovni sistem u Srbiji ima puno mana, a jedna od njih je da ne prate trendove na tržištu rada, tako da mladi pronalaze sebe i grade karijeru uprkos formalnom obrazovanju, a ne zahvaljujući njemu. To jasno vidimo iz plana i programa predmeta u srednjim školama koji potpuno ignorišu pojave novih industrija i novih medija koji su sjajna platforma za veoma uspešne karijere u budućnosti“, kaže Dimitrije iz Nove ekonomije. 

Prema rečima Milice Borjanić, sama promocija potrebnih obrazovnih profila nam ne ukazuje koja zanimanja su konkurentna na tržištu rada i neadekvatno usmeravaju opredeljivanje mladih prilikom izbora fakulteta. Čak 29% mladih ne zna da li će pronaći posao nakon završetka studija, dok 30% mladih smatra da se neće zaposliti u skorije vreme. S druge strane, preko 30% mladih smatra da im naučeno u sistemu obrazovanja neće pomoći prilikom pronalaženja posla. 

U nedostatku boljeg rešenja, a u cilju poboljšanja pozicije u kojoj se nalaze mladi, Milica ističe da oni svakako mogu da dodatno rade na jačanju svojih veština i unapređenju znanja kojima raspolažu. Ona navodi da postoji veliki broj programa neformalnog obrazovanja koji im u tome mogu pomoći, a u odnosu na sistem obrazovanja, koji je dosta zastareo i rigidan, mogu im pružiti novi set veština koje će ih učiniti konkurentnijim na tržištu rada.

Uloga države u smanjenju nezaposlenosti među mladima

S ozbzirom na to da je nezaposlenost među mladima prepoznata kao jedan od najvećih izazova mladih na evropskom i nacionalnom nivou, iz Nacionalne službe za zapošljavanje navode da je unapređenje njihovog položaja na tržištu rada, pored ostalih kategorija teže zapošljivih lica, jedan od ključnih ciljeva i prioriteta Strategije zapošljavanja u Republici Srbiji za period od 2021. do 2026. godine.

„U radu sa mladima primenjuje se individualni pristup kako bi se na adekvatan način izvršila procena zapošljivosti i dogovorile konkretne mere podrške kroz Individualni plan zapošljavanja, kao što su mere aktivnog traženja posla, savetovanja o planiranju karijere, dodatnog obrazovanja i obuke i posredovanja u zapošljavanju u skladu sa iskazanim potrebama poslodavca“, navode iz Nacionalne službe za zapošljavanje.

Iz pomenute Službe ističu da koriste aktivne mere za podsticanje zapošljavanja mladih koje su ciljno orijentisane i usklađene sa specifičnim potrebama mladih i zahtevima tržišta rada, kao i da prate aktuelne trendove i tendencije na tržištu rada. Takođe, Nacionalna služba za zapošljavanje nudi i program samozapošljavanja za mlade, koji je nastao sa ciljem razvoja preduzetništva i podsticanja samozapošljavanja nezaposlenih lica. U okviru ovog programa, postoje različite aktivnosti kao što su savetovanje i informisanje u vezi sa samozapošljavanjem, uključivanje u obuku iz oblasti preduzetništva, poslovno savetovanje kroz program mentoringa, kao i pružanje finansijske podrške, odnosno dodelu (jednokratne) subvencije za samozapošljavanje (u iznosu od 300.000,00 dinara, odnosno 330.000,00 dinara za nezaposlene osobe za invaliditetom).

Jedan od najpoznatijih programa koje država sprovodi jeste i program Moja prva plata, koji je nastao kao odgovor Vlade Republike Srbije na problem nezaposlenosti mladih koji su prioritizovali sami mladi, kroz Dijalog mladih sa premijerkom, ističe Milica Borjanić. Milica dodaje da, iako su uočeni pomaci u podsticanju zaposlenosti mladih, ono što bi trebalo da bude urađeno jeste evaluacija ovog programa u toku trajanja istog, ali i pravno regulisanje ugovora o radnim praksama kako bi se prevazišao problem tranzita iz sveta obrazovanja na tržište rada i posredno rešili problemi nastali u realizaciji programa.


Šta su najveći izazovi pri nalaženju posla u Srbiji? (Odgovori iz Oblakoderove ankete)


„Nedostatak prakse tokom školovanja. Nakon završetka školovanja, slaba je konkurentnost na tržistu samo sa završenim fakultetom. Pritom, plate početnika su minimalne, često uslovljene radom na crno ili prijavom na manji iznos.”

„Postoje poslovi za koje nije potrebna prevelika kvalifikacija i mogu da odgovaraju ljudima koji su trenutno u fazi prekvalifikacije ili ne žele da rade u struci. Međutim, ti poslovi često izrobljavaju mlade pod okriljem neke ,,pristojne” plate.”

„Visine plata, ali i radno vreme – često bolje plaćeni poslovi podrazumevaju rad u kasnim smenama.”

„Neizvesnost ostanka na položaju, male plate za obrazovan kadar, prenaglašena važnost IT sektora, ponižavajući uslovi za rad u kulturi i društvenim naukama.”

„To što većina kompanija koje raspisuju konkurse za posao traže iskustvo koje mladi ljudi često nemaju, a stoga je jako teško naći nekoga ko će da im pruži priliku. Pored tog, tu su svakako još raznorazni zahtevi za nekakva stranačka članstva ili prosto problem u pronalasku posla, jer se na tim mestima često nalaze ljudi zaposleni preko veze.”

„Nemogućnost da se plati kirija od prosečne srpske plate za mlade.“

Ipak, program u koji se posebno uliva nada jeste program Garancija za mlade, čije uvođenje predviđa Strategija zapošljavanja do 2026. godine. Ovaj program obavezuje državu da 4 meseca nakon prestanka školovanja ili visokog obrazovanja obezbedi mladim ljudima mogućnost za posao, trening, obuku ili nastavak obrazovanja, ističe Milica Borjanić:

„Program targetira NEET mlade, odnosno mlade koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne pohađaju nikakvu dodatnu obuku. Ovaj program se implementira u zemljama Evropske unije od 2013. godine, a istraživanja su pokazala da je stopa nezaposlenosti mladih 2020. godine, pre izbijanja pandemije, bila smanjena na 14,9% – što je rekordno niska stopa na nivou Evropske unije. Strategijom, naša država se obavezala da će program implementirati u 3 filijale Nacionalne službe za zapošljavanje. Prvi korak u ovom procesu jeste izrada Plana implementacije – sa kojim se kasni, ali su očekivanja da će u slučaju adekvatne pripreme za realizaciju programa, program uspeti da utiče na prevazilaženje problema tranzicije mladih iz sistema obrazovanja na tržište rada.“

Milica navodi da implementacija ovog programa podrazumeva reformu rada određenih institucija kao što je Nacionalna služba za zapošljavanje, ali i proširivanje kapaciteta kako bi se na adekvatan i posvećen način radilo sa mladima. Ona dodaje i da je, u cilju ostvarivanja ovih rezultata, neophodno da država temeljno pristupi reformama i sprovođenju programa, ukoliko postoji stvarna težnja da program ostvari rezultate kakve je ostvario u državama članicama EU. 

Ipak – postojanje državnih programa ne predstavlja garanciju njihovog kvaliteta. Dimitrije Gašić iz Nove ekonomije smatra da, iako postoje državni programi koji mogu da pomognu mladima i pri zapošljavanju i prilikom samozapošljavanja, mnogi od njih nisu mnogo korisni, ako znamo da za neka zanimanja država ni ne može da omogući posao, pri čemu posebno ističe sva nova opredeljenja koja je izrodio internet.

On dodaje da postoji i platforma za startape gde se država potrudila da pojedinim (poreskim) olakšicama i bespovratnim sredstvima, savetima i priručnicima pomogne osnivačima startapa da postanu „jednorozi”, tačnije da njihove kompanije postanu toliko profitabilne da ih otkupe veće za veliku sumu novca, ali i prema ovakvim programima izražava skepsu:

„Mislim da državu zanima samo koji deo kolača pripada njoj ili kada treba da se hvale izvozom IT usluga u nekoj političkoj kampanji. Za razliku od Letonije, koja je strateški odlučila da postane rasadnik startapova, naša država odlučila je da je bolje da mladi krenu da motaju kablove još u srednjoj školi, nazivajući to dualnim obrazovanjem.”

Milica Borjanić dodaje da, osim države, postoji mnogo programa neformalnog obrazovanja koji mladima mogu pomoći da budu konkurentniji na tržištu rada i da dođu do zaposlenja. Ipak, zaključuje da je bitno napomenuti ovakav vid individualnog pristupa i zalaganja mladih pojedinaca i pojedinki nije sistemsko rešenje, niti adekvatan odgovor države na rastući problem nezaposlenosti i neusklađenosti želja i potreba.

IT sektor kao rešenje

U Srbiji već nekoliko godina postoji jasan trend prekvalifikovanja mladih, posebno učenje novih veština koje bi mlade osposobile za rad u IT sektoru.

„Veliki procenat mladih nakon završenih studija u oblasti društveno-humanističkih nauka, nakon prekvalifikacije počinje da se bavi rastućom IT industrijom, te poslovima koji će im omogućiti da se osamostale. Ove činjenice ukazuju nam na neusklađenost sistema obrazovanja i tržišta rada, te neophodnost reforme sistema obrazovanja kako za posledicu ne bismo imali predugo čekanje na prvi posao, ali i masovne prekvalifikacije u profitabilnije sektore“, kaže Milica Borjanić.

Dimitrije Gašić ističe da kompanije iz ovih oblasti, koje skautuju mlade stručnjke i te kako paze na njihove potrebe i nude im dobre uslove za posao – toliko dobre da u opis onoga šta nude ne navode redovnu platu jer se to podrazumeva:

„Dakle, mladi stručnjaci, u zavisnosti od toga čime se bave, mogu da imaju veoma visoka primanja za ovdašnje standarde. Međutim, te kompanije idu korak dalje – pružaju im mogućnost konstantnog usavršavanja, putovanja, minglovanja i trude se da im pomognu u građenju karijere. Mogu da rade od kuće ili iz prijatnih ambijenata kancelarija gde imaju obroke, sobe za relaksaciju od posla… Takođe, takve kompanije se trude na razne načine da zadrže mlade stručnjake u svom kolektivu. I možda najvažnije – mnogim granama industrije nisu potrebni ljudi koji misle da je fakultet jedina kvalifikacija. Praktično, u digitalu ili kreativi, pa i u IT sektoru, za fakultet vas uglavnom niko i ne pita jer je važnije da pokažeš šta znaš i kako razmišljaš, a ne da im mašeš diplomom kao da je imaš samo ti. Da ne bude zabune, formalno obrazovanje jeste važno, ali ne možete samo zbog toga biti konkurentni na tržištu rada danas”.

Poredeći uslove u različitim industrijama, ni ne čudi da mladi biraju IT sektor kao omiljenu industriju za rad. Ono što je takođe prednost ove industrije jeste fleksibilnost i mobilnost u radu

„Mladi danas rade na internetu, a to znači da pružaju usluge ili prodaju neki hardver ili softver putem interneta. Njihovi klijenti dolaze iz različitih zemalja sveta, komunicira se isključivo online, tako da postoje mladi koji odavde, iz Srbije, pružaju usluge nekome u Kini ili Španiji, a nikada se uživo nisu sreli. Pored popularne platforme gde svako može da pokuša da pruži neku frilens uslugu „Fiver”, mladi koriste svoja znanja koja nisu stekli tokom formalnog obrazovanja i na društvenim mrežama i od toga žive. Kreativna industrija dosta privlači mlade, ali i gejming. U prilog tome govori i podatak da u Srbiji postoji preko 90 gejming kompanija – bilo da rade u stanu u manjem gradu njih dvoje ili imaju kompaniju sa 50 zaposlenih u centru Beograda, svi su na istom zadatku – da naprave igricu koja će osvojiti svet” , navodi Dimitrije.

Ići ili ostati – koje rešenje ostaje mladima?

U nedostatku efikasnih rešenja i dostojanstvenih životnih uslova, koji su uzrokovani ekonomskom pozicijom, veliki broj mladih iz Srbije u nekom trenutku reši da emigrira iz Srbije. Prema Alternativnom izveštaju KOMS-a, najveći broj mladih se odselio zbog obrazovanja (54%), zatim zbog posla (22%) i zbog porodične selidbe (14%). Milica Borjanić ističe da su pitali mlade i da li planiraju da se isele iz zemlje, a da rezultati kažu da 22,3% njih to već planira, dok je 26,7% njih odgovorilo da planira, ali da još nije ušlo u sam proces planiranja. Ona naglašava da, kao glavni razlog zašto bi se odselili iz Srbije, mladi ističu viši životni standard (32%).

Dimitrije iz Nove ekonomije kaže da mladi treba da odlaze „preko”, ali i da često ne moraju – jer poslove „iz inostranstva” mogu da rade i odavde:

„Mislim da mladi treba da odlaze „preko” i da stiču nova iskustva, poznanstva, proširuju vidike, uče od boljih, ali i da se vraćaju u svoju zemlju. Jer, ako uzmemo u obzir da odavde mogu mnogo toga da rade za inostrana tržišta, zarađuju često više nego bilo koji direktor bilo koje državne firme, a novac troše ovde, gde cene rente i hrane nisu toliko velike za njihova primanja i mogućnosti, zašto bi odlazili negde drugo? Upravo priroda novih grana industrije dozvoljava svakome da bude „digitalni nomad”, da živi gde hoće jer mu je posao tamo gde može da se konektuje na internet. Onda birate gde vam je lepo, a ne gde ima posla i perspektive jer to je ono što nosite sa sobom u svom računaru.”

Dimitrije dodaje da ima utisak da je pozicija mladih na tržištu rada danas ipak onakva kakvu za sebe obezbedi svaki mladi čovek:

„Imam utisak da je pozicija mladih na tržištu rada danas onakva kakvu za sebe obezbedi svaki mladi čovek. Može da bira hoće li ići u javni sektor preko službe za zapošljavanje ili konkursa ili, recimo, da se zaposli u nekom startapu ili, pak, da se samozaposli. Razgovarajući sa mnogim ljudima koji nisu imali posla ili su radili nešto što ih nije ispunjavalo, pa se prekvalifikovali i uspeli, saznao sam da je uspešna prekvalifikacija koju prati upornost i učenje i te kako moguća. Dakle, za mnoge poslove danas mladima ne treba nikakav početni kapital, ni skupa oprema, ni kancelarija u centru grada, već samo vreme i upornost.”

Pa tako, iako mladima preostaje da sami stvaraju svoj put, Oblakoderova anketa je pokazala da samo 21% mladih misli da može od svoje plate dostojanstveno da živi. Ostali ističu da ne mogu da priušte sebi sve što žele, da su nezadovoljni ili da svakog meseca „spajaju kraj sa krajem”. U ovakvoj ekonomiji, gde mladi neretko rade i dva posla, izazovno je pitanje – kako mladi mogu da svoj put, u jednoj za evropske standarde siromašnoj ekonomiji, maksimalno iskoriste?

Graditi taj put sigurno nije jednostavno, ali je sa razvojem globalizacije sve lakše i lakše. Činjenica je da je danas daleko lakše prekvalifikovati se, pa današnji mladi možda više ne moraju da biraju jedan posao „za zauvek”, već imaju mogućnost da, i ako pogreše, zastanu, razmisle šta žele i krenu u novom smeru. Što je, makar, u kontekstu savremenog tržišta rada i dinamike kapitalizma – olakšavajuće.

Ilustracije: Olga Đelošević

Tekst je podržan od strane Evropske unije i nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu „Scroll’n’Share” Oblakoder magazina ne izražavaju stavove Evropske unije i nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj.

Preporučeni tekstovi

Zašto generalni štrajk?

Zašto generalni štrajk?

Studenti ne traže da ih tapšemo po ramenu, oni traže saveznike za zajedničku borbu koja će voditi ka korenitim promenama u Srbiji

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *