Koliko pažnje obraćamo na informacije koje dobijamo
i umemo li da prepoznamo lažnu vest?
Sećate li se vesti od pre deset godina, o tome kako je Srbin skočio sa litice nedaleko od plaže i ubio ajkulu? Kako naši, tako i svetski mediji preneli su ovu priču, munjevitom brzinom. Kako se ubrzo ispostavilo, ova vest je bila lažna, a mnogi su tada upoznali novi medij koji prenosi „vesti u ogledalu“ – Njuz.net. Ali, ovo nije tekst o njima, već o problemu sa kojim se svakodnevno suočavamo, a da čak i ne primetimo, a to su lažne vesti.
Od kada je objavljena ova vest 2010. godine, i domaća i svetska javnost imale su priliku da se susretnu sa gomilom lažnih vesti. Istraživanje koje je sproveo portal Raskrinkavanje, svedoči o tome da se u 2019. godini najmanje 954 lažnih vesti našlo na naslovnim stranama četiri najčitanija tabloida u Srbiji.
U prethodnih 10 godina i tehnologija i lažne vesti su izrazito uznapredovale, pa se čini da nam je sve teže da prepoznamo lažne vesti koje nam se „serviraju“. Od fotošopa, preko lažnih tviter naloga, do loše interpretiranih informacija – svako od nas se svakodnevno susreće sa velikim brojem lažnih vesti koje je teško prepoznati.
„Lažne vesti se hrane društvenim događajima“, rekao je za Tanjug Đorđe Krivokapić, osnivač Šer fondacije, i dodao da ovakve vesti odlikuju, s jedne strane, neistine u kvalitetu, a s druge strane, namera za manipulacijom.
Jedan od događaja koji je obeležio prethodnih par meseci jeste i pandemija virusa korona, koja se pokazala kao idealno tle za širenje dezinformacija. Vidite li povezanost između vesti o Srbinu koji je ubio ajkulu i informacije da je Putin na ulice Moskve pustio 500 lavova kako bi sprečio građane da izlaze iz domova za vreme vanrednog stanja? Ili vesti da su se delfini vratili u Veneciju? Promocije nadrilekarstva i ozoniranja krvi na televiziji sa nacionalnom frekvencijom?
Naslovi poput „Korona ubija kao kuga“, poruke od tetke sa infektivne ili drugarice od drugarice iz Milana su zaista obeležili prethodna dva meseca i doprineli su širenju panike među ljudima, ali ne i objektivnih informacija.
Prisetimo i se vesti o takozvanom „brzom testu na korona virus“, koju je većina nas pročitala, a verovatno i isprobala (da se ne lažemo). U pitanju je vest koja se jako brzo proširila na društvenim mrežama, još na samom početku pandemije. Prema ovom testu, ukoliko zadržite dah 10 seknundi i zakašljete se – pozitivni ste na koronu, a ako ne – možete da odahnete. Zar se ne čini lako? Zaista smešno, a pomalo i bizarno.
Mediji i različiti onlajn izvori informacija su nam u prethodna dva meseca neprestano plasirali različite metode koje će nam (sigurno) pomoći da se izlečimo od korone. Neki od njih su zagovarali da vas kozumiranje alkohola, belog luka, vodke, sode bikarbone ili limuna može u potpunosti zaštiti od virusa. Čini se da su u nedostatku jasnog odgovora medicinske struke najrazličitije forme alternativne medicine dobile otvoren prostor za promociju. Sve bi to bilo manje problematično da ljudi, dezorijentisani količinom informacija kojima su svakodnevno bombardovani, nisu nasedali na brojne neproverene savete na koje su naišli na internetu, te su se, kako bi se zaštitili od korone, okrenuli unošenju izbeljivača, srebra ili sredstava za dezinfekciju u telo, što je dovelo i do nekoliko fatalnih ishoda.
Do kakvih posledica može dovesti nemarnost onih koji ovakve dezinformacije šire, pitali smo Vesnu Radojević, novinarku KRIK-a i urednicu portala Raskrinkavanje.
„Neke lažne vesti poput toga da će vas ispijanje industrijskog alkohola spasiti od korone su veoma opasne – više od 30 ljudi je umrlo u Indiji verujući u tu teoriju, pa su se otrovali alkoholom. Nažalost, informacija koja je, po mom mišljenju, izazvala najviše uznemirenja među ljudima jeste ona koju su MTS korisnici dobili od kriznog štaba, a koja je glasila da je situacija dramatična. Bez objašnjenja i umirenja. Potpuno neodmereno”, ističe Vesna.
Korisnici MTS-a imali su tu priliku da im se virus „direktno obrati“ i upozori ih na italijanski i španski scenario. Da li je ovo bio način da se narod zaista upozori ili da se, pak, uspaniči? U ovakvoj situaciji kada i obična SMS poruka operatera mobilne telefonije doprinosi širenju lažnih vesti, važno je da razumemo – šta su uopšte lažne vesti?
Termin lažne vesti (eng. fake news) iako je postojao i ranije, sve više je počeo da se koristi 2016. godine, kada je Američki predsednik Donald Tramp počeo da ga upotrebljava u svojoj predizbornoj kampanji.
„Fake News fenomen postojao je i ranije, ali se nije tako zvao i nije mu pridavano toliko značaja čemu su, naravno, doprinele društvene mreže. Već pomalo posustali Twitter Donald Tramp 2016. vraća u igru na velika vrata i fake news postaje tema broj jedan od tada do danas. Dan uoči referenduma o Brexitu londonski The Sun objavio je navodnu izjavu Kraljice Elizabete koja je goste za večerom pitala da joj navedu bar jednu korist od Evropske unije. Kasnije se pokazalo da ta vest nije bila tačna, ali Brexit je izglasan i sve ostalo je postalo manje važno. Takvih primera je na stotine – od banalnih – poput dirljivih fotografija „starca koji spasava mače iz požara u Grčkoj”, koje su deljene na svim društvenim mrežama – a kasnije se ispostavili da je reč o Turčinu koji spasava mače iz zemljotresa godinu dana ranije, do ovih sa ozbiljnim posledicama za kakvima je posezao Rodžer Ajls na FOX-u. Koliko je digitalno doba pomoglo da se lažne vesti brzo šire, toliko je omogućilo i da budu još brže proverene i demantovane. Dakle, „ponovo je sve – kao i pre 100 godina – na ljudima i njihovoj potrebi da nekog obmanu ili da u nešto poveruju”, izjavio je predsednik Color Press Grupe Robert Čoban u tekstu za Al Jazeera Balkans.
Prema Kembridžovom rečniku, lažne vesti su priče koje deluju kao da su vesti, šire se putem interneta ili drugih medija, i uglavnom nastaju radi političkog uticaja ili šale.
Prema istraživanju portala FakeNews Tragač u srpskim medjima za samo mesec dana (u periodu od 12. marta do 12. aprila) zabeležene su 43 lažne vesti o pandemiji virusa korona, koje su prenete 241 put kroz različite digitalne i štampane medije i televizije, a više od 220 000 puta šerovane na društvenoj mreži Fejsbuk.
Zbog čega je toliki broj lažnih vesti plasiran baš u toku pandemije?
„Mislim da je pandemija kao zdravstveni problem bila izuzetno pogodno tle za sve one koji ili olako šire neproverene informacije, ili šire lažne vesti da bi zaradili, odnosno ostvarili neku dobit”, kaže Vesna Radojević.
Vesna navodi i da „ljudi klikću na informacije o koronavirusu, što povećava rizik da budemo obmanuti” i zaključuje da su „u vreme zdravstvene krize lažne vesti dosta opasnije po ljudske živote”.
Nakon brojnih kritika javnosti da društvene mreže ne čine dovoljno u sprečavanju lažnih vesti povodom pandemije korona virusa, Fejsbuk je ukinuo na stotine hiljada sadržaja koji bi mogli da predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi. Takođe, preko 40 miliona objava na ovoj mreži je tokom marta dobilo oznaku upozorenja kako bi se skrenula pažnja na to da je informacija lažna ili nejasna. Društvena mreža Tviter je uklonila preko 1000 štetnih tvitova zbog pisanja o ovoj temi.
Treba napomenuti da lažne vesti ne dolaze uvek od novinara i pojedinaca, uglavnom aktivnih na društvenim mrežama, već je često slučaj da one upravo potiču od institucija i osoba koje su na čelu istih.
„Dakle, pod parolom borbe protiv lažnih vesti, hapse se novinari, dok u isto vreme imate političare na vlasti koji iznose neistine iz dana u dan. Ovo su samo neki od primera o kojima je i Istinomer pisao – da je broj respiratora državna tajna u svim zemljama, da je virus korona slabiji od sezonskog gripa…” naglašava Miljana Rogač, urednica portala Istinomer.
Naravno, pojedini mediji vrlo dobro znaju kako da lažnu vest upakuju tako da deluje kao proverena i istinita. Za širenje lažnih vesti, mediji mogu odgovarati pred zakonom, putem novčane kazne, pa čak i zatvorske, u trajanju od tri meseca do tri godine. Međutim, već deceniju unazad država se ne bavi ovom temom.
Pojedini tabloidi na dnevnom nivou plasiraju i po nekoliko lažnih vesti, dok njihovo uredništvo i novinari ne dobijaju čak ni opomenu. Moglo bi se reći, mašinerija fake news-a. Da li i u kojoj meri nadležni organi obavljaju svoj posao, gledajući celokupnu sliku, ne samo poslednjih nekoliko sedmica?
„Lako je uočiti nedoslednost u ponašanju nadležnih organa prema izvorima lažnih vesti. Svedoci smo pojava da se sa naslovnih strana pojedinih tabloida često najavljuju ratovi, državni udari i razne afere, a ti mediji ne da ne trpe sankcije, nego dobijaju i novac na raznim državnim konkursima”, ističe Miljana Rogač.
Autor:James Steinberg
Pored toga što je zakonom regulisano i kažnjivo svako širenje lažnih informacija, novinari često krše i novinarske kodekse. Nadležni organi svojim ćutanjem stvaraju prostor za manipulisanje lažnim vestima, dok pojedinci nesvesno šire neproverene informacije, što uzrokuje formiranje začaranog kruga. Utešna činjenica je da ovo nije problem sa kojim se samo mi suočavamo, ali poražavajuće jeste saznanje da i uređeniji sistemi od našeg ne mogu da izađu na kraj sa ovim problemom.
Kako onda možemo da se izborimo sa lažnim vestima?
Najefikasnije metode u ovoj borbi jesu informisanje i edukacija. Korisne savete kako prepoznati lažne vesti pruža portal Fake News Tragač kroz svoj elektronski Vodič za porbu protiv lažnih vesti. Tekstovi na navedenim sajtovima Raskrinkavanje, Istinomer, Cenzolovka, takođe mogu biti od pomoći da se oduprete ovoj pandemiji.
Ukoliko se potrudimo da razumemo šta su lažne vesti, biće nam lakše da razumemo različite uticaje koji svakodnevno dolaze do nas, pa možda postanemo i otporniji na širenje panike i straha. Činjenica je da je pandemija predstavljala specifičan slučaj za koji niko nije mogao da bude pripremljen, ali nam je ukazala na situaciju koja se može desiti ukoliko se dogodi drugi talas pandemije. Podsetila nas je i da je važno da budemo spremni za druga dešavanja koja nam slede, a koja takođe mogu biti plodno tle za širenje lažnih vesti. Prvi nam stiže već za mesec dana, a to su – izbori.
Koautorka i mentorka: Marina Zec
Naslovna fotografija: dribble
0 Comments