Jedinstvena umetnička instalacija Rezonantna sećanja, koju potpisuju umetnici Julija Sion (Yulia Sion, RU/EE) i Nuno Koreija (Nuno N. Correia, PT/EE), nastala je kroz saradnju sa više od stotinu starijih ljudi iz Srbije. Rad istražuje kako se sećamo, na koji način tehnologija menja naš odnos prema prošlosti i kako digitalno vreme oblikuje naša najvažnija sećanja. Kroz ovaj projekat autori nastoje da povežu generacijske razlike stvaranjem interaktivnih umetničkih artefakata i zvučnih komponenti, podstičući empatiju i prevazilazeći digitalni jaz.
Sa njima smo razgovarali o procesu nastanka ovog nesvakidašnjeg rada, o tome kako su naši sugrađani učestvovali u njegovom stvaranju i zašto je upravo međugeneracijski aspekt bio ključan za njegovu poruku. Izložbu „Putanje tehnologije“ možete posetiti do 26. oktobra u KC Silosi, a ekskluzivan razgovor prenosimo u nastavku.

Projekat Rezonantna sećanja se bavi veoma važnom i ozbiljnom temom. Šta je bila inicijalna kapisla koja je dovela do stvaranja ovog jedinstvenog istraživačkog projekta?
Cilj projekta Rezonantna sećanja je podizanje svesti o digitalnom jazu u Srbiji. Projekat deli sećanja starijih ljudi – njihova iskustva sa tehnologijom i lične životne priče – kroz interaktivne skulpture dizajnirane da se istražuju, dodiruju i čuju. Svaka skulptura proizvodi jedinstveni vibracioni obrazac, koji izaziva emocije povezane sa sećanjem koje predstavlja.
Ideja da se ovo pitanje reši kroz opipljive reprezentacije sećanja potiče iz ranijeg Julijinog istraživačkog projekta, u kojem je ispitivala kako lična sećanja mogu biti izražena i doživljena dodirom.
Sećanja su fundamentalna za oblikovanje naše individualnosti i proživljenog iskustva, dok dodir i zvuk imaju sposobnost da izazovu duboke emocionalne odgovore. Kombinacijom dodira i zvuka, Rezonantna sećanja nastoje da izgrade most empatije omogućavajući mlađim generacijama da se povežu sa iskustvima starijih ljudi na emotivnom i ličnom nivou.
Radili ste sa mnogim starijim ljudima iz Srbije. Možete li malo detaljnije opisati proces rada?
Stvaranje Rezonantnih sećanja bilo je jednoipogodišnje putovanje koje je obuhvatalo opsežna istraživanja, testiranja i produkciju projekta. Od samog početka, stariji učesnici bili su uključeni u svaki deo procesa.
Koristili smo metodologiju kodizajna, sprovodeći sesije jedan na jedan, u kojima je svaki učesnik delio jednu ili više ličnih uspomena. Učesnici su nakon toga kreirali kolaže koristeći slike i ključne reči koje su dočaravale emocionalnu i taktilnu suštinu njihovih iskustava. Učesnici su takođe crtali „talase pamćenja“ — vizuelne prikaze emocionalnog intenziteta svojih sećanja, nalik na vibracione obrasce.
Na osnovu ovih informacija i vrednosti, Julija je razvila početne vibrotaktilne prototipove, koje su učesnici testirali i davali povratne informacije. Paralelno s tim, Nuno je istraživao zvučnu dimenziju projekta, s idejom da se sve što je nastalo tokom procesa uklopi u završni dizajn. U sledećoj fazi, tim je još jednom došao u Srbiju kako bi testirao prototipove koji kombinuju haptičku i zvučnu dimenziju, kako sa originalnim autorima sećanja tako i sa novim učesnicima koji prethodno nisu bili upoznati sa pričama
Pored toga, organizovano je nekoliko grupnih tekstilnih radionica, u kojima su stariji učesnici stvarali komade koji odražavaju njihov odnos prema tehnologiji. Ova umetnička dela poslužila su kao inspiracija za neke od vizuelnih elemenata integrisanih u konačne skulpture.
Na projektu je bilo angažovano oko stotinu starijih učesnika iz Beograda, Dolova, Rume i Pančeva, koji su stvarali bogatu tapiseriju zajedničkih uspomena, emocija i kreativne saradnje.

Na koji način savremena tehnologija menja našu percepciju sećanja?
Naše trenutne interakcije sa tehnologijom su primarno usmerene na ekran i sliku. Savremena tehnologija omogućava čuvanje i preuzimanje trenutaka naših života u živopisnim grafičkim detaljima, kroz fotografije i video-zapise (pri čemu video uključuje i zvuk). To često dovodi do preteranog naglašavanja vizuelnog aspekta iako su naša iskustva multisenzorna.
Čula poput dodira i zvuka takođe su ključni elementi naših otelotvorenih iskustava i izuzetno moćni u evociranju sećanja. Budući da su manje bukvalna, imaju potencijal da izazovu srodna sećanja kod drugih. Zbog toga u našem projektu dodir i zvuk imaju prioritet. Na ovaj način nastojimo da podignemo svest o ograničenjima i predrasudama savremenih tehnologija u prenošenju sećanja.

Za kraj, da li biste mogli da podelite neke od svojih omiljenih trenutaka iz procesa rada na ovom projektu?
Omiljeni trenuci bili su susreti i razmena sa starijim učesnicima ovog projekta. Starije osobe koje su učestvovale u kodizajnu i testiranju pokazale su izuzetnu ljubaznost i velikodušnost, otvoreno deleći svoje emotivne priče. Često su nas dočekivali u svojim domovima, sa izuzetnim gostoprimstvom. Na otvaranju izložbe posebno je bilo emotivno videti učesnike kako uživaju u gotovim delima i dokumentaciji projekta. U nekoliko slučajeva dolazili su sa svojim porodicama, decom i unucima, s ponosom ističući svoj doprinos i učešće u stvaranju projekta.
Fotografije: Marko Risović






0 Comments