„Ko to tamo zagađuje?” je pitanje oko koga se, pre gotovo 3 godine okupila neformalna grupa VIVA (Vodene inspektorke Valjeva) koja broji 5 žena okupljenih oko brige za zaštitu površinskih voda. Tačnije, povod je bila reakcija Ministarstva za zaštitu životne sredine, odnosno elektronskog sistema ovog ministarstva pod imenom G-React, kome je iz Valjeva prijavljeno da reka Ljubostinja ispod mosta kod Studenta ima neobičnu boju – roze.
Ubrzo je stigao odgovor da je pomenuti sistem proverio prijavu u JKP Vidrak, koje upravlja stanicom za prečišćavanje otpadnih voda u Goriću, konsultovao lokalnu ekološku inspekciju, te je konstatovano da je zagađenje lokalnog potoka trenutno i kratkotrajno i da je „neko u šahtu prosuo vodu kojom je oprao kantu nakon krečenja kuće, odnosno prosuo gustu roze tečnost u rečno korito”.
Kako su članice neformalne grupe VIVA objavile na svom Fejsbuk nalogu, one su se, kao i njihovi sugrađani, u nekoliko navrata obraćali ekološkoj inspekciji Gradske uprave Valjevo prijavama da je reka Ljubostinja zagađena, da je očigledno da neko nedozvoljeno ispušta otpadne tečnosti u rečno korito i rečni tok, a ekološka inspekcija je u svim slučajevima odgovarala da nije nadležna.
Oblakoder je, zajedno sa Mašom Memedović, a na poziv RERI-ja posetio Valjevo, gde su nam dve članice nefomalne grupe VIVA – Slađana Stanković i Slavica Pantić rekle da je ideja koju je VIVA imala da se uradi analiza površinskih voda, iako u tom trenutku nisu znale koliko je stanje, zapravo, loše.
„Imale smo utisak da je malo bolja situacija nego što smo to dokazale ispitivanjima koje smo radile”, napominje Slađana Stanković.
Slavica Pantić napominje da im je važno bilo da se pokrene priča da bi ljudi shvatili da postoji problem jer se, između ostalog, iz deponije zagađujuće materije slivaju direktno u Kolubaru, pa je kvalitet ove reke, ali i Ljubostinje i Kamenice V kategorije, odnosno najgoreg ekološkog statusa.
„Videle smo poljoprivredno gazdinstvo koje zaliva kupus u to vreme direktno iz Kolubare vodom V kategorije, čime se zagažuje i zemlja na kojoj su biljke, ali i same biljke”, napominje Slavica.
Slađana dodaje konstataciju da je to ne samo ekološka, već i zdravstvena katastrofa.
Valjevski okrug ima i problem sa količinom vode jer, prema Slavičinim i Slađaninim rečima, postoje čitava sela koja su žedna, pa ih meštani napuštaju jer u selima bez vode ne može da se živi.
VIVA je predložila donošenje katastar zagađivača koji ne postoji, kako bi se znalo ko zagađuje vode, kao i Akcioni plan sa konkretnim merama kako bi senarušavanje kvaliteta površinskih voda hitno zaustavilo, ali ni posle godinu dana nisu dobile nikakav odgovor lokalnih vlasti.
Kakav će epilog dobiti ova priča, ostaje da vidimo, a do tada – pogledajte video koji smo zabeležile prilikom posete Valjevu i upoznajte ove hrabre žene koje se bore za očuvanje kvaliteta površinskih voda u svojoj lokalnoj sredini!
Tekst je nastao uz podršku:

0 Comments