fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Borosane - Simbol radnica u Jugoslaviji

Zaronite u tropski vudu ritam uz novi album benda nemanja

Sa Lukom Šipetićem, tvorcem projekta nemanja, o novom psihodeličnom ostvarenju Voodoo Beat

23. June 2023

Voodoo Beat naziv je novog albuma psihodelične hrvatske senzacije nemanja. Ovo izdanje predstavlja poslednju kariku u lancu Ezoterične triologije, koji zajedno sa poslednjim izdanjem čine i prethodna dva albuma Tarot Funk i Comsic Disco. nemanja nas svojim afro ritmovima i zavodljivim tesktom sprovodi kroz, kako kaže, sopstvenu smrt – od posljednjeh daha, lutanja zagrobnim životom, do pokušaja da se vrati među žive. Voodoo Beat, po rečima Luke Šipetića koji stoji iza ovog projekta, donosi psihoaktivno iskustvo za sve daydreamer-e koje je uronjeno u tropski vudu ritam, a nadahnuto je antičkim mitom o Orfeju i Euridici. Od egzotike tropikalije, afro-kolumbijskih ritmova i dub feel-a, sve je tu. Novi album, ali i pesme sa prethodna dva izdanja, imaćemo prilike da čujemo na predstojećem Velvet festivalu na Krku, 30. juna, a nakon toga i na Lost in the Renaissance na Korčuli, Otoku glazbe na Lastovu i, konačno – na novom showcase festivalu Ship u Šibeniku.

O predstojećim nastupima i svemu onome što nam je ovo novo vudu egzotično putovanje donelo, razgovarali smo sa Lukom.

Šta nam novo donosi Voodoo Beat?

Luka Šipetić: Recimo da je Voodoo Beat posljednje poglavlje osobnog putovanja samospoznaje koje je popraćeno obrascima kolektivnog nesvjesnog, koje je rezoniralo sa mnom u tom trenutku mog života – tarot kartama, tibetanskoj knjizi mrtvih i, u konačnici – mitovima. Ta tri albuma su sve što želim prenijeti ljudima, to je sva buka i bijes koja je u mojoj glavi. Sad mogu odahnut, bar na tren.

Otkud taj naziv?

Naziv je nastao 2019, tokom snimanja prvog albuma, Tarot Funk. U glavi mi je bila ideja o tri albuma koji će se zvati Tarot Funk, Cosmic Disco i Voodoo Beat koji prate priču o smrti i „uskrsnuću“ lika nemanje. Otprilike sam znao kakav zvuk želim na svakom albumu, a imao sam kostur ideje i umjetničkog jezika kojim želim govoriti, no njih sam kroz svako snimanje dorađivao i „popravljao“. Dozvolio sam si ponekad da čak i malo odlutam od koncepta – čisto da razbijem samonametnute okove. Bilo je i zamišljeno da će ta tri albuma činiti svojevrsnu „Ezoteričnu trilogiju“, spajati daleku glazbu s još daljim idejama, no nisam htio to previše često spominjati da se ne ureknem i onda fasujem.

Koliko dugo je trajao i kako je tekao proces rada na ovom ostvarenju?

Tekao je u nekoj borbi koju sam imao sa svojom vizijom rada, konstrukcijom i rekonstrukcijom. Bilo je tu puno razgovora koje sam vodio sam sa sobom što želim i kako i najbitnije – zašto. Album sam ozbiljnije krenuo raditi u listopadu 2022, makar su neke pjesme nastale i 2020, a stao sam početkom lipnja. Nisam bio zadovoljan time, tako da sam prvu verziju albuma izbrisao, potom sam ga opet krenuo snimati… te sam ga opet obrisao. Bio je to neki proces u kojem sam tražio najčistiji izraz za ono što želim reći. Tako da realno, slušatelj ispred sebe ima Voodoo Beat 3.3 verziju, zato se i sve odužilo. Za finiširanje moram istaknuti pomoć Dominika Kisića, koji je složio master i pomogao u procesu miksa, njegovo uho davalo mi je dozu utjehe.

Kaver albuma je radio Dino Santaleze, šta on simboliše?

Jest, on je ujedno napravio i kavere za preostala izdanja. Kaver predstavlja Dininu verziju pojmova koji su u mojoj glavi –  naša suradnja funkcionira tako da mu ja opišem album i on vizualizira moje riječi. Meni je iskreno to predivno, kad netko osjeti i vidi glazbu bez da je čuje. To vam dovoljno govori koliko je Dino vrhunski umjetnik.

Rekao si da je album inspirisan filmovima Orfej i Crni Orfej, da li to znači da bi ovaj album bio savršen saundtrek za ova dva ostvarenja? Ukoliko ne, kako zamišljaš film kom bi ovaj album bio odličan saundtrek?

Mislim da ne bi bio baš savršen soundtrack za ta dva naslova, recimo da su ti filmovi bili neka vrsta odskočne daske. Oba filma su me inspirirala svojim interpretacijama mita, te su mi te verzije pomogle da dođem do svoje verzije koja će biti povezana sa poslednja dva albuma. Posebno su bili inspirirativnii vizualno – Orfej svojim nadrealizmom, a Crni Orfej svojom vibrantnom kinematografijom. Tako da sam na temelju ta dva filma, u glavi snimao neki svoj film dok sam istovremeno radio glazbu. Tako da bi bilo super napisati scenarij prema sva tri albuma, proširiti već postojeće koncepte i snimiti filmove jer realno –soundtrack je tu i čeka.

Zašto si baš singlove Korzika, Noćni leptiri i Opasne igre odabrao za singlove koji će najaviti album?

Noćni Leptiri su prva stvar koju sam napravio za album gdje mi je kliklo– e, to je to, želim dublje istražiti takav smjer i zvuk. Korzika mi je bila zanimljiv spoj tropa, mediterana i bliskog istoka koja u konačnici funkcionira dosta „pop“, čak i više nego što bi na „papiru“ trebalo, dok su Opasne Igre svojevrsni leftfield moment – bilo je zabavno staviti naglasak na nju i zbuniti ekipu. Meni osobno je za nemanju teško izabrati singlove, pošto je to projekt koji diskografski funkcionira na ideji umjetničkog izražaja – tu je album = singl. Treba se pročitat cijela knjiga, a ne samo jedno poglavlje.

Koja pesma ti je lični favorit do sada?

Noćni Leptiri, ima sve što treba: mistiku, noć, beat i seksepil.

Pesma Euridikin ples je kaver pesme kambožijske pevačice Pen Ran, ko su još bili muzički utciaji na ovom izdanju?

Utjecaji su definitivno bili južnoamerički pravci poput champete, cumbie, tu se mogu izdvojiti bendovi poput Son Palenque ili Abelarda Carbana, ali i pristupa u puštanju glazbe kakvu imaju artisti koji se kriju iza raznih pico soundsystema. Opet, dok sam ga radio, zamišljao sam: kako bi bilo da dub izvođači poput Augustus Pabla ili King Tubby-a rade tropikaliju? Mogao bih isto istaknuti zapadnjičku elektronsku glazbu ranih 70-ih koju su primjerice izvodili Jean-Jacques Perrey, White Noise ili Raymond Scott. Uglavnom, kod mene je uvijek riječ o melting pot-u svega što sam ikad poslušao uz neobične korelacije prema svemu i svačemu.

Kako bi opisao ovo trodelno putovanje od prvog do poslednjeg albuma onima koji će tek da se upuste u slušanje i otkriju nemanju?

0% reality, 50% sex, 100% vibes, 150% my madness & 200% pure fucking fun!

Da li će i Voodoo Beat imati svoje vinil izdanje i zašto ti je generalno važno da tvoja izdanja imaju i vinile?

Ja se nadam, makar želim prvo vidjeti kako ljudi reagiraju na album, koncertno ga predstaviti i onda se upustiti u tu avanturu. Iako i sada upita za vinil već ima podosta, vjerujem da ćemo u nekom trenutku otvoriti preorder i nadam se da ćemo ih i ispuniti. Lijepo je držati svoj vinil u rukama. Meni je i dan – danas nerealno da glazbu koju snimam u svojoj sobi, u jednom trenu fizički držim u rukama i ljudi je žele u svojoj kolekciji i DJ-i je znaju zavrtit u svojim setovima. Meni je to, uz privilegiju da mogu svirati uživo ljudima, potpuni uspjeh! Sve što dođe nakon toga je samo plus za zalaganje na satu.

Prvi sledeći nastup ti je na Velvet festivalu, pa ćeš nastupati na Lastovu i u okviru SHIP festivala, koliko su ti bitni manji regionalni festivali i da li imaš neki poseban odnos prema njima u odnosu na ostale prostore gde sviraš ili ne?

Regionalni festivali takvog tipa dali su nam šansu od naših samih live početaka sredinom 2019, pa su nam definitivno dragi, jer je i dobra atmosfera oko njih pošto ih rade – a i okupljaju zanesenu ekipu istomišljenika koje interesira što imaš za reći. A i ruku na srce, nekako se zbog svog zvuka dobro uklapamo u vajb ljetnih festivala. Ali koliko god su festivali ok, solo klupski koncerti omogućuju malo bolju komunikaciju s publikom i ostvarivanje stage production-a kakvog smo zamislili. No, u konačnici se sve svodi na isto – sviraš svaki koncert kao da su to tvoje poslednje sekunde na planeti i dok ne zadobiješ pažnju svih koji brbljaju kod šanka. Teška je to borba, ali moraš udarat tvdo, nema labavo!

Koji je savršeni ambijent i trenutak za slušanje ovog albuma?

Gdje god da jeste –  znači odmah i sad!

Fotografije: Marina Uzelac

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *