Od prvog singla „23 32″, pa do poslednjeg albuma Insomnia prošle su tačno dve godine, a za to vreme mlada kantautorka Miach uspela je da izgradi svoj muzički stil i postane prepoznatljivo ime na regionalnoj pop i RnB sceni. Rezultat njenog rada je i, nedavno održan, prvi veliki solistički koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture koji je nadmašio sva njena očekivanja, ali i ostvario joj želje sa početka karijere.
Iako peva još od osme godine, tokom odrastanja fokus joj je prvobitno bio na sportu, i to jednoj veoma zanimljivoj disciplini – tekvondu, koji je trenirala 11 godina. Pri kraju studija i tokom lockdown-a počela je da razmišlja i o muzici, kada je odlučila da objavi nekoloko cover-a.
Kako je dalje tekao razvoj njenje muzičke karijere, šta inspiriše njenu muziku i tekstove, kako se nosi sa izazovima – o ovim i drugim temama, razgovarali smo sa Miach.
Foto: Ana Cindrić
Pre nego što se vratimo na sam početak tvoje muzičke karijere, moramo da spomenemo i tvoj nedavno održan veliki koncert u Tvornici kulture. Publika je sjajno reagovala, ali kako je to izgledalo iz tvog ugla?
Miach: Taj koncert je stvarno nadmašio sva moja očekivanja. Prvenstveno, nisam očekivala da ću rasprodati Tvornicu dva tjedna unaprijed, a zatim da će biti tako dobar vibe kakav je bio. Na prvoj pjesmi smo za koreografiju trebali slušati beat pjesme, a publika se toliko derala da sam ih jedva čula, tako da sam odmah osjetila ljubav i pozitivu publike i znala da će biti super koncert. Odmah sam se opustila na pozornici jer su ljudi bili toliko sretni, pjevali su i skakali da je baš bio gušt vratiti im istu energiju nazad.
Da li je ovaj koncert delom i ostvarenje tvojih snova sa početak karijere?
Da, sigurno. Moj prvi koncert ikada je bio isto u Tvornici kulture na festivalu „Lil Drito” gdje sam nastupala ispred 400 ljudi i tada sam se zaljubila u live nastupanje. Nisam mogla ni zamisliti da ću dvije godine kasnije nastupati ispred samostalno rasprodane Tvornice i to je svakako ostvarenje jednog sna kojeg iskreno nisam očekivala tako rano ispuniti.
O čemu je Mia zapravo razmišljala kada je počinjala da se bavi muzikom?
Moja glazbena karijera je zapravo počela dosta „kasno”. Pjevam od svoje 8. godine, ali mi je glavni prioritet uvijek bio tekvondo kojim sam se bavila preko 11 godina, tako da je pjevanje bilo u drugom planu. Nakon završetka srednje škole upisala sam fakultet i opet je pjevanje bilo zaboravljeno. Tek pri kraju studiranja i za vrijeme lockdown-a sam krenula puno razmišljati što zapravo želim raditi u životu i primjetila sam da, uz sve što sam do tada radila, pjevanje me uvijek nekako pratilo i htjela sam se okušati u tome jer nisam htjela jednog dana požaliti zašto nikada nisam. I tako sam prvo objavila nekoliko cover-a, a zatim sam se upoznala s producentom Lockroom-om s kojim i dan danas surađujem i krenula objavljivati svoje stvari i tako je sve lagano krenulo.
Foto: Ana Cindrić
Kako je izgledao taj put od početka karijere do sada? Koliko se tvoj muzički izraz menjao?
Prvu pjesmu „23 32” objavila sam u 11. mjesecu 2021. godine i to je bila prva pjesma koju sam ikada napisala i time sam si nekako dokazala da to mogu, što do tada nisam znala. Nakon toga su uslijedila još dva singla, a nakon toga moj prvi EP „Između Nas” na kojem se nalazi pjesma „NLO”. Nakon toga sam objavila još nekoliko singlova i raznih suradnji, a zatim je u 11. mjesecu 2023. godine izašao moj prvi album „Insomnia”.
Jako sam sretna i zadovoljna kako za sada sve ide, jer od samog početka nisam imala nikakve obrasce niti želje u što želim da se moja glazba uklapa već sam htjela, što i dan danas želim, stvoriti kvalitetnu glazbenu priču i stvarati muziku iza koje stojim u potpunosti.
Žanrovski sam na početku više htjela stvarati na području RnB-a i trap-a, ali se umjesto trap-a, u RnB umiješao pop i house.
Jesi li nailazila na prepreke i kako si ih prevazišla?
Jesam, naravno. Na početku sam dobila puno „ne”, zbog čega sam često mislila da ovo možda i nije za mene, ali sam uvijek nastavila dalje i samo radila i nekako je sve došlo na svoje. Mislim da je najbitniji rad i vjera u sebe i u to što gradiš. U redu je imati trenutke kad se loše osjećaš oko nečega, ali bitno je da to na kraju zaobiđeš i nastaviš dalje.
Foto: Ana Cindrić
Duetska pesma sa Hiljsonom je delom bila i prekretnica tvoje karijere. Koliko takve stvari mogu biti mač sa dve oštrice za mlade izvođače u kontektu daljeg stvaralaštva?
Zauvijek ću biti zahvalna Hiljsonu što je prepoznao nešto u toj pjesmi i meni, i odlučio biti dio te pjesme iako tada nisam bila prepoznatljivo ime. Iako je hit na početku karijere svakako nešto čemu se svi nadamo i težimo, takve stvari stvarno znaju biti dvosjekli mač, jer odmah imaš sve oči na sebi i veća očekivanja, a tek si krenuo i zapravo se još, ajmo reći, učiš.
Meni osobno je bio pritisak objaviti sljedeću pjesmu nakon NLO-a, ali iskreno brzo sam izašla iz tog negativnog mentaliteta i nastavila raditi kako bih i inače radila. Ne može sve biti uspjeh, to nikada ne znaš, samo je bitno ne izgubiti se u svemu tome nego nastaviti raditi dalje i sve će doći na svoje. Jako sam zahvalna da sam tako rano u svojoj karijeri prepoznata od publike i, iako to ima nekih negativnih strana, to nekako postane nebitno uz sve pozitivno što mi je to donijelo.
Na albumu Insomnia imala si i par saradnji sa artistima koji se na neki način i žanrovski razlikuju , šta su ti na ličnom nivou takve saradnje donele?
Jako volim raditi sa drugim artistima, stvarali mi sličan žanr ili ne. Volim uvijek vidjeti kako oni razmišljaju i na koji način oni čuju pjesmu i baš mi je bio gušt raditi sa svima njima na ovom albumu i smatram da je svatko od njih savršeno upotpunio pjesmu na kojoj je.
Šta smatraš da je najvažnija stvar za razvoj jednog mladog umetnika?
Oduvijek za sve u životu, a tako i za muziku, smatram da je rad najbitniji od svega. Po mom mišljenju i iskustvu, rad će uvijek nadmašiti talent i smatram da je uz to vrlo bitno znati zašto i za što to sve radiš, koji je neki finalni cilj i jednostavno raditi prema tome i ne dopustiti da te nešto smetne s tog puta. U ovom poslu ima svakakvih prepreka, ali najbitnije je unatoč svemu samo nastaviti raditi dalje i sve će se na kraju posložiti kada je vrijeme za to.
Kako vidiš svoju ulogu mlade ženske umetnice u RnB industriji danas?
Iskreno, teško mi je odgovoriti na to pitanje, jer za sebe smatram da je još puno rada i potrebnog znanja i iskustva ispred mene da bih mogla imati neki utjecaj, ali svakako mislim, barem se nadam da sam pridonijela uvođenju nekog modernijeg, stranog zvuka i širenju RnB-a na našem području. Smatram da to super rade i Jymenik, Tam i Sara Jo i drago mi je vidjeti da ima sve više i više žena koje stvaraju kvalitetan RnB.
Tvoji tekstovi deluju veoma lično, da li su produkt mašte ili ipak inspiracija dolazi iz ličnih iskustava?
Inspiraciju najviše vučem iz privatnog života i nekih mojih bivših i trenutnih situacija. Također, pronalazim je često i u situacijama mojih prijateljica. Volim promatrati stvari i zamišljati kako bih se ja osjećala u toj situaciji, ali isto tako neke stvari su u potpunosti plod moje mašte. Na primjer, pjesma NLO je inspirirana filmom „Men In Black”, tako da stvarno mogu reći da inspiraciju tražim u svemu. Najviše volim pisati iz nekih svojih iskustava samo zato što znam koje emocije to budi pa mi nekako i najlakše tekst dolazi, ali također, dosta pjesama su plod moje mašte, odnosno nešto što me tada inspiriralo, a da nisam nužno to prošla. Miks je svega po malo, ali
prevladavaju pjesme iz mojih iskustava.
O čemu bi posebno želela da govoriš kroz svoje pesme, a da možda već nisi?
Voljela bih se dotaknuti i nekih životnih priča koje nisu vezane uz ljubav. Osobno jako volim glazbenicu Jhene Aiko i divim se njenim tekstovima, jer na jako lijep i muzikalan način opisuje neke teže životne situacije i također se dotiče duhovnosti, što mi se uvijek sviđalo. Voljela bih kroz godine i iskustvo moći ispričati i takve priče, a da je pjesma i dalje „catchy”. Sada mi je to nekako teže, te i dalje najveću inspiraciju dobivam iz ljubavi, ali pjesme pišem tek 2 i pol godine, tako da sam svjesna da je sve to proces i laganim koracima radim prema tome.
Foto: Marko Lopac
Sećaš li se nekog stiha koji si napisala, ali ga do sada nikada nismo čuli?
Ima jedan cijeli vers koji mi je možda i moj najdraži napisani vers, ali se nažalost nalazi na „odbačenoj” pjesmi. Neću vam ga sada reći, jer i dalje sa svakim projektom tražim način da se taj tekst nekako ubaci, tako da neka ostane iznenađenje, jer sam sigurna da će na neku pjesmu uskoro odgovarati.
Šta se nalazi na tvojoj plejlisti u poslednje vreme?
Oduvijek sam slušala samo strani rap i RnB, ali u zadnje vrijeme mi jako odgovaraju nove pop cure, tako da dosta slušam Tylu, Sabrinu Carpenter, Tate McRae i SZA uvijek. Imam osjećaj da se pop kultura opet budi i za sada mi se sve novo sviđa.
Kako vidiš budućnost RnB scene na našim prostorima?
Iskreno, mislim da RnB nekako nikada nije zaživio na našoj sceni, odnosno da nije otišao u „mainstream”. To mi je jako žao, jer je meni osobno to najdraža vrsta muzike i smatram da postoji puno domaćih izvođača koji na super način iznose RnB i zaslužuju puno više prepoznatljivosti nego što dobivaju. Nadam se da će se kroz godine pojaviti još takvih izvođača jer vjerujem da to samo po sebi gradi, jača i širi scenu i veselim se vidjeti kako će se stvari odigrati sa RnB scenom.
Šta nam pripremaš u narednom periodu?
Radim na novim stvarima, na svom novom singlu, na nekim uzbudljivim suradnjama i naravno biti će puno gaža preko ljeta po cijeloj obali i nadam se da ću uskoro imati priliku po prvi put doći nastupati i u Srbiji.
0 Comments