U vremenu u kome živimo, čini se kao da svaka emocija mora da prođe kroz neki filter, kako slučajno ne bi odala previše o nama i tako nas učinila ranjivim. Tingo svojom muzikom upravo želi da vrati iskazivanje i izlive emocija u modu, bez straha od moguće negativne reakcije. Reč tingo potiče sa Uskršnjih ostrva i na jeziku njegovih stanovnika označava osobu koja uporno uzima stvari iz nečije kuće bez namere da ih vrati, sve dok u kući ne ostane ništa. Ovo je takođe i ime jednog kreativnog muzičkog dvojca koji čine dva mlada muzičara – Tadija Telesković i Lazar Arsović. Njih dvojica su kao Tingo muzički duo u septembru 2020. godine objavili EP pod nazivom ZOE. Ova zbirka, koju čini pet pesama, plod je njihovog dvanaestomesečnog rada. Pored Tadije i Lazara, na debitantskom mini-albumu radilo je još 13 muzičara. Kako i sami kažu, nisu se naročito trudili da budu kul, što im se čini baš onako – kul.
Sa momcima iz ovog benda razgovarali smo o nefiltriranju emocija prilikom pisanja pesama, o tome koliko smatraju vizuelni prikaz muzike važnim i kako jedan mlad bend može da pronađe svoje mesto na sceni.
Kako ste se vas dvojica upoznali?
Tadija: Upoznali smo se tako što je on svirao u jednom bendu, u kojem je pevao jedan od mojih najboljih drugara. U tom trenutku sam živeo u Studentskom gradu sa tim drugom koji je pevao. On je tako dolazio sa tih proba, na kojima je bilo još brdo sjajnih muzičara. To je bilo pre nego što sam počeo da sviram za bilo koga osim za zidove te moje studentske sobe. I tako sam pomalo ljubomorno osluškivao priče o svim tim muzičarima, između ostalog i o Lazaru. Prošlo je par godina od tad. Lazar i ja smo se sreli kada je on krenuo da radi ton na Sofaru, a ja sam isto nekako završio tamo i dok je trajala ta frka oko ozvučavanja celog tog seta, prišao sam mu i rekao: „E ćao, Lazo, ja sam Markov drugar Tadija”. On je u tom momentu bio u radnom raspoloženju i u fazonu ne diraj me, a ja to nisam znao, pa sam samo bio u fazonu: „Ništa, idem sad ja” (smeh).
Lazar: Da, to je bio momenat kad smo se zvanično upoznali. Ali sam za njega čuo kad mi je taj zajednički drugar puštao neke pesme – kad mi je baš zapalo za uho kako je Tadija odsvirao jednu solo deonicu. To mi je ostalo u glavi, kad sam posle imao ideju za formiranje nekog akustičnog dua, za neke svirke i to. Tad sam često svirao i u inostranstvu, pa nisam mogao uvek da budem tu, pogotovo vikendom – pa mi je palo na pamet da ga iscimam kao moju zamenu. Na kraju se ispostavilo da smo tako počeli da sviramo u tom akustičnom triju.
A kada se desio taj momenat kad ste odlučili da stvarate autorsku muziku?
Tadija: Što se tiče momenta kad smo odlučili da stvaramo nešto svoje, sećam se da sam izgovorio nešto kao: „Ajde da ti i ja krenemo nešto naše!” I on je bio u fazonu: „Ajde!” To je bilo pre tri godine, tj. 2018. negde preko leta.
Što se tiče rada na EP-ju Zoe, kada je počeo i koliko je trajao?
Tadija: Pre nego što smo dobili ideju da ćemo da izbacimo EP od 5 pesama, izbacili smo na YT kanalu dva singla, koji su nam kasnije poslužili kao kontura za ostatak. Snimali smo Zoe jedno godinu dana.
Pored vas dvojice, na EP-ju je radilo još dosta muzičara. Da li planirate da i u budućnosti vaš koncept bude ovakav?
Lazar: Bilo je 13 muzičara. Ipak, Tingo doživljavam kao naš kreativni duo. Voleo bih da sarađujemo sa što više muzičara, da shvatimo ko nam odgovara, a ko ne. Našu muziku doživljavam kao da je relativno ozbiljna i da je zbog toga ipak za te saradnje potrebna doza izvođaštva. Što se tiče našeg koncepta, nije prvi put da nas neko to pita. Čini mi se da je to zbog toga što postoje retke duo priče na sceni. Tu su svakako Anja Štark, koje ste intervjuisali na Oblakoderu, i Buč Kesidi, tako da nije da nije prisutno. Ali izgleda mi kao da ljudima fali taj momenat benda – da postoji neka stalna postava, kako bi se asimilovali sa poznatim facama. Trenutno, Tingo činimo samo nas dvojica i čapkamo muzičara po muzičara, pa ćemo videti gde će nas to odvesti.
Izgleda mi kao da ljudima fali taj momenat benda – da postoji neka stalna postava, kako bi se asimilovali sa poznatim facama. Ipak, Tingo doživljavam kao naš kreativni duo.
Tadija: Čini mi se da je ljudima teže da shvate, kako bend koji zvuči tako živo (ima klavir, bubanj, bas-gitaru i sve) može da ima samo dva člana. Mislim da tu nastaje to zbunjivanje.
Zbog čega ste izabrali ime Tingo?
Lazar: Tingo je zapravo reč koja potiče sa Uskršnjih ostrva – koja označava prijatelja koji non-stop nešto pozajmljuje iz tvoje gajbe i nikad ti ne vrati.
Tadija: Može da ima i neko preneseno, više, duhovno značenje – gde neko otima delove tebe, pretvarajući se da je tvoj prijatelj a u stvari je tingo.
Na vizualu koji prati EP Zoe vidimo i totem zbunjenog dečaka. Šta ste ovim hteli da iskažete?
Lazar: Jedan od ciljeva nam i jeste bio da vizuelni karakter bude koherentan sa zvučnim. Lično sam totem doživljavao sa nekom dozom misticizma, koji smo, čini mi se, imali.
Tadija: Da, mističnost iz perspektive jednog dečaka – mističnost odraslog doba. Nešto kao – šta su to ti veliki ljudi koji su napravili taj totem mogli da imaju na pameti kad su poslagali ta lica jedno preko drugog? Šta se doživi kad si odrastao? Šta te tera da se osećaš tako? Taj proces rada na vizualu je trajao šest meseci. EP nam je bio spreman još početkom 2020. Ali kad želiš nešto kvalitetno da uradiš, onako u celini, kako ti je u srcu i na pameti, nećeš tako lako da se opredeliš da nešto pustiš da proleti – ako vidiš da nije kompletno.
Kako vam se čini domaća muzička scena?
Lazar: Plašio sam se ovakvog pitanja (smeh)! Iskreno, ne razmišljamo mnogo o sceni generalno. Čini mi se kao da je previše priče o tome kako ljudi doživljavaju scenu, a premalo neke akcije – kako da ta scena postane bolja, da se proširi… Mislim da, s obzirom na to da smo u 21. veku, ako si mlad bend i ako ulažeš dovoljno vremena da nađeš festivale, kontakte, izdavačke kuće i ako poseduješ kvalitet – mislim da stvarno možeš vremenom da pronađeš svoju publiku i mesta gde možeš da sviraš, pa da to bude jedna zdrava organska priča i okruženje. Mislim da treba da uložiš sebe i da ćeš naći neki svoj put.
Kad si mlad bend, ako ulažeš vreme da pronađeš mogućnosti i ako imaš kvalitet, verujem da ćeš pronaći publiku i način da to bude zdrava, organska priča i okruženje
U 2020. čini se kao da je ljudima nedostajala neka light muzika. Da li ste i vi imali takav utisak?
Lazar: Ljudi su čini mi se željni muzike koja je lepa, pitka, zdrava, organska.
Tadija: Meni se čini, kad god slušam nekog novog autora na našim prostorima, da retko kad čujem muziku ili čak pesmu koja je – jednostavno lepa i nije ni negativna, ni melanholična, ni agresivna. Nego da postoji nešto lepo, od vrednosti. Stvarno doživljavam ovaj duo kao anti-kul, zato što ne razmišljamo o tome da li će se nekome dopasti, da li će imati neko radijsko emitovanje i slično. Ne postoji tu kalkulacija. Kad kažem „anti-kul“ mislim na to da je muzičarima jako važno da budu kul u svemu što rade. A lakše je biti kul ako pevaš o nekim mračnijim emocijama, nego ako si u fazonu Ja sam drvo. Čini mi se da smo postali kao društvo toliko nekako zatvoreni, da kad imaš izliv neke emocije koja je ekspresivnija – odmah je čudno. Znaš, danas u pesmama se ne govori preterano mnogo. Daju se neke naznake o osećanjima autora u trenutku kad je pisana ta pesma, ali ta osećanja su sužena, uprošćena… Mislim da u svetu društvenih mreža, nemaš ti tu taj spektar emocija koji svako od nas i dalje ima. Mislim da se ljudi osećaju najsigurnije kad odaju što manje o sebi i mislim da je to krenulo da se oslikava i u muzici između ostalog.
Lazar
Tadija
Kakve će biti naredne pesme na kojima radite?
Lazar: Mislim da ćemo nastaviti u sličnom pravcu, samo sa oplemenjenijom paletom gruva. Da će više zvučati funk, soul, neo-soul i da generalno bude više u tom fazonu, nego što je EP zvučao u nekoj kantri, amerikana, bluz, rokabili varijanti… Neće biti toliko svetla muzika ali i dalje će da bude na istom pravcu. Svakako će se čuti da je Tingo i dalje.
Tadija: Svakako će sadržati tu notu nefiltriranja – nesuzdržavanja da se plasira bilo koja emocija u prostor.
Da li postoji neka vama posebno draga pesma sa EP-ja?
Tadija: Meni je Osmeh omiljena stvar sa EP-ja. Kad stavim slušalice i slušam tu pesmu, imam neko vantelesno iskustvo, ne znam to da opišem. Ja sam jako sirov vokal, mnogo sam se iznenadio kad je Lazar bio u fazonu: Ti ćeš biti pevač. Dok smo snimali tu pesmu, u jednom momentu sam improvizovao i tada sam shvatio zašto smo se nas dvojica u stvari našli – iako imamo različitih pogleda u nekim stvarima, suštinski smo na istoj liniji.
Lazar: Što se tiče EP-ja, ne bih mogao da izdvojim ni jednu, veoma sam ponosan i zadovoljan svakom pesmom. Imamo jednu novu stvar koja će uskoro izaći. Svima to pričam, to mi je najbolja pesma koju sam u životu uradio, i sa Tadijom i ovako samostalno. Nekako su se stvari poslagale kako treba u pravom trenutku. Baš me raduje da ljudi to čuju, i nadam se da će uskoro i moći. Želimo da snimimo spot, da vidimo imamo li tako neku mogućnost – pa se nadamo da će to izaći u prvom kvartalu 2021.
Koliko mislite da su spotovi bitni u muzici, odnosno taj vizuelni deo koji prati samu muziku?
Lazar: Meni je nekako podrazumevano u 21. veku da je jedini način da ostvariš bilo kakav autoritet kod neke nove publike – da imaš vizuelni identitet i vizuelne predstave svojih numera. Ne bih imao ništa protiv, ako postoji mogućnost, naravno. Ali deluje mi kao da to sve više odvlači pažnju od same muzike. Ja sam nekako navikao da slušam muziku zarad muzike, a ne zbog toga šta vidim. Sa druge strane, ne bih voleo da pravim spotove radi spotova, nego ako već radimo spotove tj. taj vizuelni aspekt, da on nadogradi onaj audio aspekt.
Ko su vaši muzički uzori?
Tadija: Postoje razni bendovi koje volimo da slušamo. Na primer, Steely Dan, to često koristimo kao referencu. Oni su takođe kreativni dvojac, koji ima session muzičare na svim svojim albumima. Oni su mi ideal što se tiče pisanja tekstova jer kroz njihovu muziku, ne treba ti spot da bi zamislio atmosferu i to o čemu pevaju. U mom odrastanju je bilo svega, zbog ćaleta koji je diskofil. Od Stinga, preko Dire Straits-a, pa onda Pako de Lusija, Al Di Meola, Fourplay, Yes, WishBone Ash, Mike Oldfield. To je toliko uticaja koji su se suptilno podvlačili pod moj muzički ukus, da sad kad me neko pita, stanem i – kao da nikad muziku slušao nisam.
Lazar: Steely Dan, Stevie Wonder, u poslednje vreme dosta slušamo D’Angela, Anderson Paaka, gotivimo braću Landreth. Rekao bih da smo obojica zahvalni što imamo roditelje koji su stvarno imali prvoklasni ukus za muziku. Mislim da stvarno ne bismo bili ovde da ni moji, ni njegovi nisu slušali to što su slušali kad su bili mladi.
Tadija, na sajtu Tingo benda napisao si da je Zoe zapravo ime tvog psa kog si dobio od roditelja sa 12 godina, koji je na neki način bio test odgovornosti. Da li za tebe EP predstavlja nešto slično?
Tadija: EP Zoe je za mene kao jedno samostalno živo biće. Kao i život kad počne – ne zna da priča, da hoda, nekako je naivno i blentavo. Što se tiče testa odgovornosti – nisam razmišljao o tome na taj način do sad. Moguće da postoji malo i mog ličnog odrastanja u svemu tome. Bio mnogo drugačiji kada smo krenuli da radimo. Lazar me prilično ustrojio kao sušta suprotnost mene. Tako da, vrlo moguće da je to bio ne samo test odgovornosti nego i neka vrsta inicijacije.
Kakvi će vam biti planovi u narednom periodu?
Lazar: Onaj mali dečak sa kavera je ušao u adolescenciju, dobio hormon monstera (smeh). Šalim se. Radimo na novim pesmama, imamo tri nove, koje smo baš nagazili što se tiče produkcije. Meni je veliki projekat 2021. da imamo fizičko izdanje debitantskog albuma. Voleo bih da što više pesama možemo da odradimo. Što se tiče spotova – ako bude mogućnosti. Jedino što nemamo pojma oko situacije za koncerte… To je nešto što ne možemo baš da planiramo.
0 Comments