U tebi je dobro zemlje,
a reči su tvoje planete
što plešu oko meseca.
U tebi je tišina planina,
i tvoje reči ćute,
sve do sledećeg dana
teške za ceo ljudski rod.
U tebi je srce drveta,
u kome živi svet
koji niko nikada nije video.
U tebi je mašta deteta,
koja se igra sa mojim životom,
dok iz njega ne nestane bol.
Ostaviću duh svoj ispred vrata,
da ne bih ubila reči što žive u meni,
da ne bih pitala šta je iza tvojih očiju.
Šta ako ja tebe uopšte i ne poznajem?
0 Comments