U proleće 2019. godine Milena je posetila mamu na Novom Zelandu koji su zatim mesec dana zajedno istraživale. Jedna od najupečatljivijih destinacija bio je najaktivniji vulkan na Novom Zelandu –Belo ostrvo ili Whakaari na domorodačkom maorskom jeziku. Privatno ostrvo je ujedno rezervat i popularna je turistička atrakcija, koje organizuje ture svakog dana u godini osim Božića.
Belo ostrvo je stratovulkan i posebno zadivljuje zbog sumpornih isparenja koja se vide iz daljine, još dok se putuje ka ostrvu. Kada stignete, vidite impresivne bele oblake kiseline koji isparavaju iz jezera u središtu kratera vulkana. Upravo po ‘oblacima’ je i dobio svoje englesko ime ‘Belo ostrvo’.
Iako prelepi, mogu biti opasni po zdravlje pa zbog toga posetioci dobiju maske koje mogu da nose u slučaju da isparenja otežavaju disanje, a savetuje im se i da ne skreću sa unapred određene putanje jer mogu zgaziti na tlo koje je aktivno i zadobiti opekotine od kiseline. Uprkos tome, sama tura ne odaje osecaj da si u neposrednoj opasnosti – u svakom momentu se na ostrvu krece nekoliko grupa od po 15 ljudi, svaka sa svojim vodičem. Hodajući pored stena iz kojih izbija beli dim, jezera koje se puši i potoćiča koji su kiselog ukusa lako je zamisliti kako hodaš po Marsu.
Osam meseci nakon Milenine posete, pred kraj 2019. godine dogodila se erupcija vulkana. Na ostrvu i u okolini se u tom trenutku nalazilo blizu 50 ljudi, a njih 21 je poginulo. Nije bilo mnogo upozorenja pre erupcije, iako se konstantno nadzire aktivnost vulkana. Nepredvidiva priroda ovakvih vulkana znači da potencijalno može doći do erupcije i kada je nivo aktivnosi vulkana 1 (na skali od 0 do 5). Nakon decembarske tragedije, ova novozelandska turisticka atrakcija je do daljnjeg zatvorena za posetioce, a nadležne institucije istražuju da li je došlo do greške koja je mogla da se izbegne. Dok se ne otvori opet za javnost, ostaju nam fotografije.
Milena Arsenić je rođena u Beogradu 1993. godine. Kroz objektiv aparata odmalena beleži svoju okolinu i promene u njoj. Najslobodnije se oseća u sferi dokumentarne fotografije, posebno naglašene motivima sveta zajedničkog odrastanja sa njenim prijateljima. Situirana u prirodnim ambijentima, svoje ideje pronalazi kako u predelima urbane svakodnevnice, tako i kroz uzbudljiva iskustva i putovanja. Fotografijom prvenstveno istražuje spontanost kroz poigravanje sa koloritom. Završila je produkciju na FDU 2016. i master iz fotografije na FPU 2019. godine. Imala je 2 samostalne i ucestvovala u 2 grupne izložbe.
0 Comments