fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹

Između blizine i daljine

Amerika kroz objektiv Tomislava Marcijuša

12. February 2024

Putovanje u Ameriku obilježilo je početak i kraj 2023. godine. Kao dijete, odrastao sam uz zapadne medije, MTV i filmove koji su stvarali sliku Amerike kao zemlje beskrajnih mogućnosti i raznolikosti. Kasnije, u srednjoj školi, otkrio sam roman Franca Kafke „Amerika“ koji je je zbog svoje mistične atmosfere ostavio trag. Roman nikad nije završen i to ti nekako daje mogućnost da na svoj način stvaraš vlastitu sliku o Americi. Već duži niz godina fascinira me priča i razvoj Googie arhitekture koja je nastala pod utjecajem kulture vlakova, automobila, futurizma i putovanja u svemir. Stil koji je predstavljao budućnost, a ostao je dio prošlosti. U posljednjih par godina, jako sam zavolio rad fotografa Ernst-a Haas-a (jedini radovi kojima se često vraćam), ali i fotografije William-a Eggleston-a i Stephen-a Shor-a čiju sam estetiku jako zavolio i način na koji su prikazivali detalje, gradove i ulice u Americi.

Kako se bavim fotografiranjem destinacijskih vjenčanja već duži niz godina, početkom prošle godine sam imao priliku prvi puta fotografirati vjenčanje izvan Evrope, točnije u San Francisku u Kaliforniji. Tada sam postao svjestan koliko netko može voljeti tvoj rad, koliko ga poštuje i što je klijent sve spreman napraviti kako bi osigurao tvoj dolazak. To, zapravo, nije mala stvar i vjerojatno ovo iskustvo neću nikad zaboraviti. To mi je omogućilo da iskoristim i nekoliko dana za sebe i da pokušam zabilježiti kadrove Amerike na svoj način, jer ipak, kroz posljednjih nekoliko godina u toj državi se mnogo toga promijenilo. San Francisko, kao brat blizanac Lisabonu (moj najdraži evropski grad). Predivna viktorijanska arhitektura, magla, uzbrdice, nizbrdice i stari tramvaji. Imaš dojam da je mali, ali zbog urbanizacije i infrastrukture je jako velik. Volio bih se vratiti, ali u toplije mjesece uz road trip po zapadnoj obali.

Dok sam boravio u San Francisku u siječnju prošle godine, klijent koji je pratio moje objave na mojim Instagram profilima, odlučio me kontaktirati i odmah potvrditi sa mnom datum u studenom u istoj toj godini, ali u Dalasu. Tako odlazim krajem prošle godine u Teksas, što me odmah podsjetilo na Panteru, bend iz susjednog Forth Worth-a kojeg sam slušao tijekom cijele srednje škole, a i ponekad i dan-danas. To je, u odnosu na San Francisko i Njujork jedan drugi svijet i ono što mnogi govore, prava Amerika. Posebno dio Forth Worth-a „Stockyards“ koji mi je nešto najzanimljivije što sam do sada vidio. Dio Forth Wortha gdje čuješ samo country glazbu, gdje sve izgleda kao gotov filmski set za Western film. Glavna atrakcija je šetnja kauboja koji „tjeraju“ stada dugorogih goveda koja se održava dva puta u danu i jedini su na svijetu gdje se tako nešto održava. Kako sam odrastao u Baranji (istočna Hrvatska), često smo kroz druženja znali spominjati kako je to naš Teksas, samo pokoje selo i grad, a između kilometri i kilometri polja, ravnica gdje u mjestima često možeš sresti ekipu koja sjedi ispred trgovine.

Za kraj američkog puta i kraj uspješne 2023. godine, odlučili smo iz Dalasa (čiji je aerodrom treći najveći u svijetu i nešto zbilja gigantsko) krenuti za Njujork koji je godinama bio na nekakvoj listi želja. Sada kad pogledam, to je bila super odluka. Ono što bih volio odmah reći, nisam se osjećao kao stranac. U nekim situacijama je to dobro, a u nekima ne, jer zbog tolikog globalnog prezentiranja i populariziranja tog grada kroz sve moguće medije, nemaš osjećaj da vidiš nešto prvi puta. Ali kako te grad jednostavno nosi kroz svoju atmosferu, nekako to zaboravljaš i ideš dalje. Ljudi često imaju potrebu sami slati poruke s preporukama za razna mjesta (što nekad i nije loše), ali nemaš potrebe za tim jer, uz sve gore napisano, bitno je da sam tražiš i istražuješ da barem koliko-toliko dobiješ neko svoje vlastito, i nešto drugačije iskustvo.

Avanture sa smještajima su uvijek stresne, ali i zabavne, pa ih je tako bilo i na ovim putovanjima. Ono što smo naučili da Airbnb nije najbolja opcija i da su hoteli zakon stvar u Americi. Booking servis je super funkcionirao. U San Francisku u Airbnb-u nas je dočekala poplava jer količina kiše koja je tada pala nije padala toliko posljednjih 100 godina. U Dalasu, u rezerviranom i plaćenom stanu, su nas dočekali podstanari. Možete pročitati online više o problemima koje ima Airbnb. Nakon svega toga smo završili u hotelima i sve je bilo fantastično. Njujork je bio treća sreća, bez pogreške!

S obzirom na razne probleme s kojima se ova država suočava, posebno u posljednje vrijeme, ove fotografije ne pokušavaju idealizirati Ameriku, one prikazuju atmosferu i osjećaj trenutka u kojem sam se ja našao i nešto čemu se uvijek mogu vratiti i prisjetiti mojih uspomena. Imam osjećaj kao da već sada ove fotografije daju osjećaj nostalgije jer ne znamo što nam budućnost donosi i u kojim smjerovima će sve ići, te kakve će biti poslovne prilike.

Kad pogledam na sve ovo s nekim malim vremenskim odmakom i sumiram sve od prošle godine, mogu reći da su mi se stvari nekako poklopile. Uspio sam doživjeti neke detalje i atmosferu koje sam kroz godine zamišljao. Uspomene i iskustva koja sam donio kući, zbilja ne može ništa zamijeniti. U jednoj godini, posjetio sam zapadnu, središnju i istočnu Ameriku i nekako kroz te tri države povezao jako puno toga. Zbog dobro obavljenog posla i još boljeg poznanstva, aktivno i dalje dobivam upite od raznih klijenata iz Los Anđelesa, San Franciska. To je također dodatno otvorilo još vrata i za klijente koji iz Amerike dolaze organizirati vlastito vjenčanje u Evropi. Unutar svog posla napravio sam lijepu poveznicu između Evrope i Amerike.

Fotografirano aparatima Practica L2, Olympus Mju II, Nikon F100

Filmovi koje sam koristio su bili CineStill 800, Kodak Portra 400, Portra 800 i Ilford XP2.

Autor: Tomislav Marcijuš

Preporučeni tekstovi

Ogledala

Ogledala

U novoj virtelnoj izložbi predstavljamo odraze zabeležene korz objektiv Ive Pajković

Analogne beleške

Analogne beleške

U novoj virtuelnoj izložbi predstavljamo fotografije mladog autora Milana Stojkovića

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *