Nakon petnaest godina nomadskog života provedenih u Latinskoj Americi, Lara se vraća kući, u mali primorski grad na jugozapadu Irske. Vraća se u praznu kuću svoje majke i pokušava da krene od nule.
Vraćajući se nazad, nastoji da prevaziđe tragediju gubitka svog četvorogodišnjeg sina. U sebi i dalje gaji nadu da je živ, bez obzira na to što su prošle skoro dve godine od njegovog nestanka.
Ponovo sreće svoju rođaku Soršu i njenog supruga Kristija. Sve troje imali su lepe i bliske zajedničke trenutke u detinjstvu i čini se da zajednička prošlost, razlika između onoga što je moglo biti, a šta ne, ima neočekivane posledice po sve troje. Karen Gilis je obazriva, naklonjena detalju i vešta u psihološkom nijansiranju likova: u svakom trenutku objašnjava kako se oseća svaki lik.
Nesumnjivo je da su „Naplavine” priča o izgubljenim voljenima, iluzijama, i posebno o tome kako možemo izgubiti sami sebe. Život može radikalno promeniti kurs svakog od nas za nekoliko sekundi.
Roman takođe ukazuje i na tendenciju da, kao ličnosti, malo cenimo ono što imamo. Rutina čini da osećanja bivaju stišana, a dosada razvodnjava odnose. Osećamo lažnu sigurnost uvereni da je sve pod kontrolom i tek kada kontrola nestane, pripisujemo joj odgovarajuću vrednost.
Stil podrazumeva sveži i savremeni spoj intimne, ispovedne proze i porodične drame, što je svakako bio jedan od odlučujućih faktora za dodeljivanje Nagrade Evropske unije za književnost autorki.
Treba izdvojiti i spektakularne putopisne pasađe o Latinskoj Americi, koji bezmalo izazivaju potrebu da zavirite u Gugl Mape. Brojne upečatljive reference, poput one o pet hiljada godina staroj mumiji devojčice, nazvane Huanitom, značajno upotpunjavaju bogatstvo ovog romana. Ništa manje osvežavajući su i opisi priobalnih irskih pejzaža, tim pre što motiv talasa i plime prenosi ideju o nestalnosti i nestabilnosti života.
Zbog svega navedenog, „Naplavine” su izbegle uvek prisutnu mogućnost da se pretvore u patetičnu priču o sreći i nesreći, gubicima i susretima, ostajući roman koji je, jednostavno rečeno, ushićujuće osećajan.
Autorka teksta: Marija Todorović
0 Comments