Dug put su prevalili momci iz benda Zoster. Nekad mali bend koji ima gruv i ritam u rukama i stihovima, danas su oni koji pune sale širom Balkana, i ime su na festivalskom rosteru koji organizatoru obezbeđuje publiku. Dovoljno je samo da slučajno zalutate kad bend svira „Ko je jamio” ili neki drugi veći hit, pa da vidite koliko ih publika voli.
Bend je relativno skoro izbacio svoj peti album – „Najgori”. I da, pogodili ste, to je samo ironija, nije im najgori album. Uživaćete u njemu ako već niste, i u njihovim novim pomeranjima granica zvuka i žanra. A kad poslušate album, dođite u Botaničku baštu, 15. juna, na njihovu svirku.
A pre nego zasviraju, momcu su nam odgovorili i na par pitanja.
Za početak, u čemu smo najgori svi mi na ovim prostorima?
Mario Knezović: U svemu smo i najgori i najbolji. Kako kada i kako kome, ali uvijek prvo sebi. Najgori po sebe i najbolji po sebe.
Dugo se kuvao album „Najgori”. Da li možeš da nam odaš recept njegovog pravljenja?
Nema recepta. „Najgori” je nastao u određenim okolnostima koje i kada bi se ponovno stvorile iste te okolnosti ne bi bio identičan. Bio bi drugačiji.
Dvadeset godina ste u ovom poslu. Šta ste sve naučili? Kako „industrija”, ako tako sve može ovo da se nazove, radi i koje su joj tajne. Šta još niste prokljuvili?
Sve i da znamo tajnu, ne bismo je tako lako otkrili. Naša publika je naš smisao i zbog publike se još uvijek bavimo muzikom. Ovo sve drugo je posljedica.
Putujete dosta i svirate u regionu. Šta sve primećujete, koji su problemi koje imamo svi mi sa ovih prostora, a koje nas radosti okupljuju u neku vrstu zajednice?
Pa, manje više su isti problemi, a i i isti razlozi okupljanja. Umjetnost je ta koja najviše povezuje ljude općenito. Mi se bavimo umjetnošću i osjećamo te benefite.
Deluje mi, makar u mom okruženju, da se sa albuma najviše istkla „Mozak na pašnjak”. Iako to nije poenta pesme, kako se pušta mozak na pašnjak? Kako se isključuješ, kako se distancirate od svega oko nas?
Tako da zamislim da je sve u redu. Da su svi dobro. Niko nije gladan, žedan i ne smrzava se. Nema zavisti ni pohlepe. Nema više razloga da čovjek bude zločest. I kad sve to zamislim, upalim Seinfeld-a iili The Office i gledam.
Izjavili ste skoro da – studijski snimak je kao film a koncert je ko teatar. Kakav je onda teatar Zoster – komedija, apsurd, tragedija, drama?
Zoster njeguje sve vrste teatra i ne odbacuje nijedan žanr kao što nije ni sljedbenik samo jednog određenog žanra. Svega ima u Zoster Teatru. Mislim da smo zbog toga i zanimljivi publici.
Čuli smo od vas ulaske i koketiranja sa raznim žanrovima. Da li postoji nešto gde još niste išli i svirali, a da vas interesuje?
Pa, ne bih mogao sad posebno izdvojiti nijedno mjesto. Tek kad se dogodi pomislim kako je dobro što smo to doživjeli.
Koji su to najupečatljiviji nastupi u Beogradu bili do sad?
Prvi nastupi su bili najupečatljiviji. Vjerovatno, jer su prvi, pa su najjači dojam ostavili na nas. Povetarac 2009. i Dom Omladine 2014. Publika je znala svaku pjesmu i pevala je s nama. Mi smo bili oduševljeni. Kasnije smo se navikli da nas vole.
Kad posmatraš reakciju publike, šta su vaši najveći hitovi? Šta ljudi rade uz vašu muziku na vašim nastupima? Da li pamtite neke neobične izlive energije, radosti i emocija?
Najčešće pjevaju i plešu. Osjetimo dobru vibraciju. Onu koja postoji u trenutku i kad je postaneš svjestan budeš sretan i zahvalan i nasmijan. Jer je samo sad. Dobijamo jako puno od naše publike. I trudimo se uzvratiti na najbolji mogući način.
Šta ovih dana slušate od muzike regiona, šta vam se sviđa a da je novo, mlado, sveže..
Iako nije najsvježije, ovih dana je Valentino Bošković.
Šta nas očekuje na nastupu u Botaničkoj bašti?
Očekuje vas bivanje u trenutku. Ples. Pjesma. Zabava. Biće super.
Fotografije: Marko Ristić
0 Comments