U ponedeljak 23. septembra , na velikoj sceni Doma omladine u Beoradu, Studio Centar proslavio je svoj 13. rođendan i dvestotu predstavu uz komad „Deca na internetu 2“.
Ova škola glume osnovana je 2006. godine sa ciljem da deci i mladima omogući proširivanje vidika i interesovanja, da podstakne razvijanje talenata, kao i da im pruži neophodno kulturno obrazovanje. Osnivač ustanove i začetnik ideje koja je promenila mnoge živote je Nenad Radović, diplomirani glumac koji živi i radi za decu.
Oblakoder je razgovarao sa par ljudi koji su samo deo priče koja traje već trinaest godina.
Andrijana Đorđević
Andrijana je student druge godine glume na FDU u Novom Sadu. Na glumu je krenula sa jedanaest godina i tokom osam godina pohađanja Studija za sebe kaže da je postala komunikativna, stekla samopouzdanje i drugare za ceo život. Zauvek će pamtiti zezanje, interne fore, adrenalin i sreću. Kaže da je gluma stvar za mlade ljude koji žele da nauče mnogo korisnih stvari i rade na sebi, ali da su pre svega željni zabave i iskrenog prijateljstva.
Na pitanje koje joj je omiljeno iskustvo sa predstave, dala je odgovor : „Definitivno poslednje igranje „Mi deca sa stanice Zoo“. Upravo zbog toga što je bio kraj, cela grupa je dala sve od sebe. Zajedno, to je bilo neverovatno snažno! Zaista, najdragoceniji osećaj.“
Andrej Tomin
Andrej je sada osmak, u Studio ide već pet godina. Imao je razna iskustva sa scene, ali zauvek će pamtiti igranje predstave „Život koji živimo“, koja se nije igrala mnogo puta, ali je svaki bio jedinstven.
„Niko se ničega ne stidi, a pogotovo ne toga da izrazi svoje mišljenje i stav o nečemu. Najviše bih preporučio onima koji misle da se ne uklapaju u današnje društvo i da su iz nekog razloga odbačeni, jer ovde ima mesta za sve.“
Ana Knežević
Najsrećnija je bila kada je prvi put igrala pred većom publikom. Pošla je sa sedam, i već osam godina živi za scenu, iako kaže da nije sigurna da li želi da se bavi glumom, hemijom ili psihologijom. Svakako je Studio veliki deo njenog života i svaka predstava ostavlja mnogo lepih uspomena. Kao najlepše iskustvo sa scene pamti svoje prvo igranje predstave „Dnevnik Ane Frank“
„Najviše mi je pomoglo da izgradim samopouzdanje, verujem u svoj cilj i budem uporna u stvarima koje volim da radim; da ne budem stidljva i polako postajem otvorena. Najvažnije od svega jeste to što mi je odlaženje na glumu pomoglo da steknem prijatelje za ceo život.“
Anka Aćimović
Anka može da se diči činjenicom da je jedan od prvih polaznika Studija, Nešu zna od svoje šeste godine. Dvanaest godina kasnije je prestala da ide na glumu, kada je upisala Filološki fakultet. Jednom je dobila tajni zadatak da sve nervira i pokuša da posvađa što više ljudi na grupnom zadatku. Zauvek će pamtiti igranje predstave „Otuđenje“ u Pančevu, kada su svi padali sa scene jer nisu ništa videli u mraku.
„Ono što me najviše podseća na Studio jeste opuštena i pozitivna atmosfera i interne šale praćene crnim humorom. Nikad neću zaboraviti gledanje starih filmova, Nešino razumevanje, čak i kada to ne zaslužujemo i zbližavanje sa ljudima, jer ovde sklopljena prijateljstva su nešto što traje zauvek.“
Studio Centar postoji sa ciljem da svoje polaznike uči timskom duhu, veštinama koje će moći da koriste čime god se bavili, ali prevashodno drugarstvu i ljubavi prema umetnosti.
U saradnji sa Domom omladine Beograda već treću pozorišnu sezonu omogućava realizaciju raznih pozorišnih komada koje je do sada pogledalo preko 8000 mladih ljudi. Predstave “za mlade od mladih” omogućavaju jedinstveno pozorišno iskustvo, kako za publiku, tako i za glumce.
Autor fotografija: Studio Centar, privatna arhiva
0 Comments