Monolog stare breze
Duša sam kojoj raste tanka kosa,
Niko ne poznaje dubine mojih stopala,
Oguli mi koru, nutrina je ista
Otkad je postao svijet.
I stojim tako, oduvijek ovdje,
I čini se, ostat ću zauvijek tako.
Ispod mene teče voda,
I šapuće o dva kruga,
Njima se presjek spaja u jednu liniju
Koja nikad ne prestaje i oduvijek traje.
I slušam kako je tanak vrisak,
I čekam, jer je živo vreteno,
Vrijeme se rastezljivo skuplja oko mene,
A nova djeca rastu pod mojim koljenima,
Grlim ih svojim pjegavim rukama,
I molim se da od umora ne odrastu prerano,
Jer u prirodi sve ima svoje cikluse,
I zelena brda u daljini,
Okružena oblacima kao aureolom,
Često su nas jednako zamišljeno
Gledala na nas,
Ali se nebo nikada nije
Srušilo.
Amina Hrnčić rođena je 1995. godine u Zenici. Osnovnu, nižu muzičku školu (odsjek klavir) i gimnaziju završila je u Maglaju. Živi i studira u Sarajevu. Trenutno je na petoj godini Farmaceutskog fakulteta.
Na „Festivalu poezije mladih“, Vrbas, bila je finalistkinja tri puta. Drugu nagradu dobiva na 49., pobjeđuje na 51. „Festivalu poezije mladih“, u okviru čega je nastala zbirka poezije „Oktava“. (2019). Na konkursu za prvu knjigu Književne omladine Valjeva, pobjedila je sa zbirkom poezije „Put u Agape“. (2018/19) Osvojila je drugu nagradu na 29. Festivalu „Panonski galeb“, Subotica, prvu nagradu na konkursu „Moj dom je tamo gdje sam ja“, Mladenovac, bila u užem izboru za književnu nagradu „Slovo Gorčina“, Stolac, finalistkinja „Rakovićevih večeri poezije“, Bijelo Polje, te „Festivala poezije za decu“, Crvenka. Poezija joj je objavljena na engleskom jeziku (Ambasada SAD-a, BiH), prevođena i objavljena na francuskom (Francuski institut, BiH) i nemačkom jeziku (Projekat „Vreme (bez) utopije“), te objavljena u nekoliko desetina zajedničkih zbornika i književnih časopisa u zemljama regiona. Pored poezije za decu i odrasle, piše i kratke priče i crta stripove.
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments