Something borrowed, something blue
u limuzini
istočnog bloka
vozila sam se sa roditeljima
na prvu svadbu u životu
maštala sam
o livadama ušuškanim
šatorskim krilima
sanjala muzikante
okačeni nogama o konopce
visili su kao raširen veš
klateći se
spuštali su instrumente
gostima tik na uvo
crtala sam kupasti želatin
čekaće na stolu
da sa drugom decom
krišom u njega uvučem prste
dok je trabant odskakao drumom
u selu se već igralo kolo
nismo znali da se jedna karika
otkačila u plesnoj ekstazi
na odredištu tišina
ljudi statični
ličili su na šahovske figure
pitala sam tatu
koliko harmonikaša,
gostiju i torti
može da se sakrije
u drveni sanduk
Anđela Milinković (1987, Beograd) završila je osnovne i master studije istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu, sa fokusom na modernu umetnost. Nekoliko godina je radila na kustoskim izložbenim projektima i u oblasti upravljanja muzejskim zbirkama. U prošlosti su je okupirali i aikido, psihodrama i aktivistički horovi. Od 2020. godine radi za nemačku IT firmu, piše poeziju i čeka da vidi kojim novim interesovanjima će je život iznenaditi.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments