ja sam u stanu, ti bani
tu si za koji minut
na brzinu prestajem sve što sam radio
pravim atmosferu
kao da je neko ovde živeo
uzimam knjigu, bacam je na sto poluotvorenu
sipam vodu da proključa
ćebe bacih preko stolice
nered čini kao da sam prekinut u nečemu
na vratima ulaziš, ostavljaš jaknu
izuvaš patike
zagrljaj me podseća da je ovo telo živo
hajde da odemo negde van grada
na neku planinu gde sati prolaze sporije
hajde da odemo na neku livadu
da bar malo sebe zavaramo
da ne živimo ovaj život
hajde da odemo u neko selo
da vidimo kako nam nije toliko loše
nagli zvuk preseca tok mojih misli
voda je proključala
šta ćeš piti?
Goran Vujkov rođen 19. 10. 1997. godine, diplomirani filozof i master student filozofije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Radi kao muzejski edukator u Galeriji Matice srpske i svoje studije posvećuje estetici i filozofiji umetnosti u okviru kojih je objavio nekoliko naučnih radova na tu temu preispitivajući odnos teorije i prakse u umetnosti, istorije zapadne misli u poimanju lepog i sl. Učestvovao je na projektima na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, i bavi se slikarstvom već nekoliko godina, dok je poezijom počeo intenzivno da se bavi 2021. godine.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da nam, ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments