Povlačenje
Otupeo si;
na moj
dah, (pod)smeh i pokret
kao poražavajuće fusnote
u širokom šarenilu zenice ;
na moje
grimase i opipljivu siluetu
između lepljivih snova ;
na moju
muziku prolivenih dodira.
Tvoja je koža ponovo kora,
ona,
čije sam zidove oslikala,
u čije sam brazde uronila,
a potom ih zapalila.
Moja vlas, i dalje uigrana struna,
bdi nad tobom kao od praštanih reči zarđala kruna,
koju je utisnuta srdžba odavno ukrala.
Borba
sa sobom,
protiv tebe;
ili pak
san
sa tobom,
mimo sebe?!
Kristina Boljanac (01.05.1996.), rodom Vojvođanka, a u duši Beograđanka, student je Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Osnovno obrazovanje završila je u Banatskom Novom Selu, dok je gimnaziju i muzičku školu pohađala u Pančevu. Izazovi su joj pasija, ali i problematika jer ih najčešće samostalno i samokritično postavlja pred sebe. Pisanje ne može da svrsta u niz hobija, jer ono za nju više predstavlja samopropisanu terapiju.
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments