Znaš li
da se vidre
drže za ruke dok spavaju
da sam te se setila
kasno u noć
i mislila o tebi
a to ne bih priznala
ni sama sebi
znaš li
da rakovi imaju
srce u glavi
da namerno prođem
da bih te
slučajno srela
da se prisećam
mirisa
tvog vrata
jer je ovaj svet
prokleto lud
pa ne želim
da nas
pojede
svari
pa ispljune
znaš li
da vukovi ostaju sami
kada im umre partner
a ja
u svoju samoću
razlažem
da je odgonetnem
da bih shvatila
ima li te i tu
i koji je razlog
što mi
čučiš u mislima
i rušiš
njihov poredak
znaš li
da albatrosi
razvijaju sopstveni jezik
kada nađu posebnog albatrosa
a meni se
zaveže jezik
kada se osmehneš
kada me pogledaš
i kada okreneš leđa
jer kog vraga ćeš
ti na odlasku
ti na pragu
kog vraga
kada znam
da i ti misliš
znaš li
da i zvezde prolaze
kroz različite
životne faze
znaš li
da sam ih
noćas gledala
i posramila se sobom
kako sam nos
digla visoko
jer sam htela
da shvatim
kuda dalje
sa tobom
znaš li
da sam
melanholična
setna
kratkovida
optimistična
tvrdoglava
svojeglava
da mi srce
siđe u pete
kada te ugledam
da me držiš za ruku
iako sam to mrzela
znaš li
da volim tvoje
zrele vizije
pa u njima
da nađem uporište
znaš li
sve ovo
znaš li
i želiš li isto
kada te ugledam
kada me ugledaš?
Nađa Lazarević rođena je 1996. u Užicu. Završila je Srpsku književnost i jezik. Živi i radi u Beogradu. Piše poeziju.
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]









0 Comments