Oblak na duši
Nebo se sažalilo.
Spustilo se među nas
smrtnike
prkosi svojom nadmenošću,
širokim ramenima,
ključnim kostima,
šepuri se.
Trudim se da podnesem.
Da izgledam kao da podnosim.
Ovog jutra ne skidam naočare
Branim nebu da mi upadne u oko.
Kiša ostavlja miris svoje težine,
napomena,
sve što je lijepo,
dolazi sa tmurnoga neba.
Noge beživotno vučem po mokrom asfaltu,
hodala bih bosa
ali ovo nije morska ponta.
Misli ogoljene mile za mnom
prate i prave sjenku.
Vjetar je rastrgao sve sa njih.
Staša Radunović ima 16 godina, rođena je i živi u Podgorici. Učenica je JU Gimnazije “ Slobodan Škerović “. Njen prvi bliski susret sa poezijom desio se posle pročitane knjige Vitomrke Trebovac “ Dani punog meseca “. Ne bira vrijeme i mjesto kada piše, ali su rijetki oni kojima svoje papire daje u ruke.
Ilustracija: Marija Ognjanov
Podstičemo vas da ukoliko i sami pišete poeziju ili prozu, pošaljete nam svoje radove na našu mejl adresu: [email protected]
0 Comments