Mučnina je prvi roman mlade spisateljice, koja je privukla pažnju čitalaca i pozorišne javnosti osvojivši Sterijinu nagradu za dramski tekst „Mali ratovi i kabine Zare”. Do sada je objavila drame „Bruklin i mačke u kontejnerima”, „Proslave i Crna ovca” i napisala je scenarije za filmove „Matura, Rebra, Bele rade i Srce” u režiji Gvozdena Ilića i „U ramenima” u režiji Tare Gajović. U svojim radovima autorka se bavi odnosom žena prema telesnosti, odrastanju i traumi.
U razgovoru o romanu učestvuju:
Vida Davidović, spisateljica
Jasmina Vrbavac, književna kritičarka
Andrea Jovanović, filozofkinja
Iva Parađanin, urednica kulture Buro247 i osnivačica podkasta Tampon zona
Sara Arsenović, novinarka Radio Beograda 2
Žiri Nin-ove nagrade je uvrstio „Mučninu” u ovogodišnji širi izbor. „Mučnina” je roman o neodrastanju, čija je tema klasična zamena mesta glavnih junakinja koje dolaze, jedna iz velikog grada, druga iz provincije.
„Dve devojke menjaju mesta i počinju da žive u za njih novom okruženju. Motiv zamene mesta u tradicionalnoj književnosti uvek podrazumeva komediografske elemente, ali junakinje Vide Davidović ovaj svet gledaju dvostrukim pogledom: očima globalnih milenijalki za koje je svet postao veoma komplikovano mesto i očima generacije lokalno obeležene rođenjem tokom traumatičnih 90-tih. Mučnina: o neodrastanju kao da sledi tragove Normalnih ljudi Sali Runi, gde se ljubavi i prijateljstva gase i pale kao novogodišnje svećice i poput Novogodišnjeg bala pod maskama, ispod privida normalnosti, pulsira čitav spektar skrivenih osećanja i trauma sa kojima će junakinje morati da se izbore da bi se do kraja odmotao proces odrastanja. Da li će ono za njih uopšte biti moguće?” – Jasmina Vrbavac
„Ovo je priča o čudesnom životu, onom koji niko nikada nije živeo, misliš, pa blesne u trenutku, onda te sunovrati tamo gde nisi hteo da odeš, pa te preobrazi. Jedna mlada žena je otišla iz velikog grada, druga mlada žena je došla u veliki grad. One će vas zaraziti žudnjom, istinom, bolom i lepotom…” – Milena Marković
„Stajala sam pred razgolićenim ogledalom osjećajući još onaj zračak sunca kako mi prži dlačicu iznad usne. Skinula sam odjeću sa sebe i skrenula pogled sa ogledala. Znala sam da imam crni donji veš, da sam to jutro obukla čiste gaće i da bih pljunula od neprijatnosti kad bih vidjela sebe golu.” – Vida Davidović, iz romana „Mučnina”
0 Comments