ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Skrinšot: Nemušti jezik

2021. godina - godina kada su žene prestale da ćute
Piše: Marina Zec

30. December 2021

Nedavno sam pročitala jednu od najpoznatijih srpskih narodnih bajki – Nemušti jezik. Kada sam bila mala, obožavala sam bajke – velelepne priče pune magije i avantura, mitskih bića i životinja koje govore, pune nade da život nosi mnogo toga lepog i da su osnovni životni imperativi – istina i ljubav. Priče koje te uče vrlinama, mudrosti i životu. Ili sam ih se ja, makar, tako sećala.

Nedavno, sa 26 godina, pročitala sam ponovo bajku Nemušti jezik. Šovinističku bajku o siromahu koji je spasio plemenitu zmiju koja ga je ubedila da kao poklon zahvalnice od njenog oca, kralja, traži nemušti jezik, koji će mu dati moć da razume sva živa bića. Na osnovu tog novostečenog dara, seljaku se posrećilo u životu, on se obogatio, ali nije smeo nikome da kaže da zna nemušti jezik jer bi, ukoliko kaže, na licu mesta umro. Iako je svoju tajnu vešto krio, da je nešto neobično posumnjala je, u jednom trenutku, (naravno) njegova žena, koja ga je pitala o čemu se radi. Seljak je prvo hteo da joj kaže, ali, pošto bi onda umro, nije želeo, pa mu je petao ispričao kako on ima sto žena i kad mu neka nešto prigovori, on je kljucne u glavu i reši problem. I tako, poslušavši savet, seljak odvede ženu u sobu, izbatina je – i žena ga više nikada nije pitala što se neobično smejao. Kraj bajke.

Zgranuta, podelila sam sa različitim prijateljima priču o ovoj bajci. Svi je se, naravno, sećaju, super bajka, ali se niko nije sećao kraja. Kada bih ja ispričala kraj bajke, prvo bi krenulo objašnjavanje – pa, ona je njemu tražila da joj kaže, iako bi on umro, eto, možda je poenta priče da ne treba biti previše radoznao, ma, nema to veze sa nasiljem nad ženama, šta ti je. Onda bi razgovor uvek došao do iste tačke – pa, dobro, znaš kada je to napisano, u to vreme je to bilo normalno (batinanje žena). A onda bih ja rekla da je takvo ponašanje i takav „standard” ponašanja prema ženama i danas prisutan i „normalan”. I tu bi se svaki razgovor završio.

Tako, upravo ovog vikenda, pokrenuta je lavina ispovesti mladih žena na Tviteru, koje su pod heštegom #nisamprijavila obrazlagale zbog čega nisu prijavljivale nasilje koje su doživljavale u različitim odnosima i situacijama. Od petka uveče do ponedeljka prepodne objavljeno je preko 18.000 tvitova sa heštegom #nisamprijavila koji predstavljaju ženska autentična iskustva i ispovesti. Cela priča započeta je u trenutku kada je Nina Stojaković pisala o nasilju koje je pretrpela njena sestra od strane svog dečka Uroša Radivojevića, repera sa alijasom Numero (njen ceo thread možete pročitati ovde). Priča od koje može samo da vam se sloši, koja direktno opisuje načine manipulacije nasilnika, načine prikrivanja nasilja i bol žrtve, kao i neadekvatan odgovor institucija u ovakvim situacijama, vratila nas je (metaforično) na početak godine – koja je započeta ukazivanjem na prikrivano seksualno nasilje. Takođe, ponovo je podstakla besramno pitanje zašto nije prijavila, koje je postavljeno previše puta. Pa je tako, iz ljutnje, besa, želje za slobodom i hrabrosti nastao i ovaj, jedan „kapa dole” hešteg #nisamprijavila.

Nakon što je hešteg #nisamprijavila iskorišćen preko 10.000 puta, policija, prozvana zbog svog neadekvatnog odgovora na problem, odreagovala je na ovu priču – kasno i loše. Osim u mentalnom sklopu društva, najveći problem kada govorimo o istupanju žrtava i jeste u reagovanju institucija. Jer, ako policija u ovoj situaciji neće da te zaštiti i ne predstavlja nekoga kome se osećaš sigurno da se obratiš kada se nađeš u ovakvoj situaciji – šta je tačno rešenje? Sistemski – ko je tu da te zaštiti? Spremnost policije da pomogne žrtvi trebalo bi da bude imperativ, a ne nešto o čemu treba da se ubeđujemo na kraju ove, (na ovu temu užasne) 2021. godine.

Ključ i jeste u tome koliko je urgentno da se ovaj problem sistemski reši, a ne da se ovakve priče posmatraju kao izuzetak, odstupanje od pravila. Ako je 18.000 žena za tri dana podelilo svoje iskustvo na Tviteru, realan broj žena u Srbiji koje imaju #nisamprijavila priču sigurno je 10 puta veći, možda i više. Popularnost heštega #nisamprijavila posebno boli jer su to priče žena koje su svuda oko nas – naše drugarice, sestre, majke, bake. Sve one koje sakrivaju svoje priče, nespremne da ih podele iz straha i, neretko, sramote. Straha da će im, ako kažu, biti samo još gore, straha jer je onda stvarno, boli, jer je o takvom iskustvu izrazito teško govoriti, straha da će mediji da izvrnu njenu priču, sramote, jer društvo pita što nije ranije rekla, prijavila?

Početkom godine, hrabre žene sa Milenom Radulović na čelu istupile su u javnost i progovorile o seksualnom nasilju koje su pretrpele u školi glume. Nakon toga, za one koji prate glasove žena i ženska istupanja i obraćanja javnosti zbog pretrpljenog nasilja, cela 2021. godina bila je obeležena ženskim progovaranjem i javnim adresiranjem sistemskih problema. Mnogo hrabrih žena ispričalo je svoje priče i mnogo hrabrih žena bilo je spremno da javno prenese te priče i da se potrude da one dođu do što većeg broja ljudi. Upravo taj „ženski eho“ koji je počeo da se širi društvenim mrežama učinio je pojedinačne priče sve vidljivijim i po milioniti put uperio je prst u sistem – koji ne radi. Koji ne štiti. Koji okreće glavu. Koji se vodi Nemuštim jezikom.

Ma koliko u srpskoj kulturi (mada nije mnogo bajnije ni u svetu) bilo „ukorenjeno“ mišljenje da žena „treba da ćuti“, nametnuto kroz stereotipe, floskule, pa, evo, i bajke – ono što je zapravo istina jeste da ni jedna žena ne mora da ćuti. Ni jedna žena ne sme da trpi, ni jedna žena ne treba da se krije i ni jedna žena nije sama. Ovu, žensku podršku i solidarnost, donela nam je, ne po prvi put ikada, ali na jasan i izričitit način ,po prvi put zaista, 2021. godina. A u 2022. ja se nadam da će se taj talas ženskih glasova i ženske podrške nastaviti i da će biti sve snažniji. Jer, upravo kroz solidarnost, međusobno slušanje i podršku, postajemo jače. A pošto sistem neće sam da se menja (jer, što bi), ništa – moraćemo mi da ga podstaknemo. Snažno, solidarno i zajedno – i u novoj 2022. godini.

Preporučeni tekstovi

Before Sunrise – 30 godina kasnije

Before Sunrise – 30 godina kasnije

Verovatno je svako mogao da izmašta da baš njemu može da se dogodi da ima da ubije vreme između letova u nekom evropskom gradu i da će iza ćoška naleteti njegov par s kojim može da rekreira ovaj film

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *