Zato predlažem da se na početku ovog teksta vratite na prvi skrinšot koji imate u telefonu. Ili još bolje – nemojte da vas mrzi – idite na Cloud, Drive ili već koji drugi virtuelni prostor u kom brižljivo skladištimo naša sećanja. To će vas odvesti još dalje, makar nekoliko godina unazad, pre kupovine novog telefona. A zašto?
Zato što ćete osvežiti sećanje. A na šta? Pa, uglavnom na gomilu bespotrebnih digitalnih prikaza koje ste videli jednom i nikada više, ali ste ipak odlučili da ih zapamtite. Strah od zaboravljanja, ispuštene prilike ili prolaznosti naizgled će rešiti dva klika, a zatim zamrznuta slika ekrana – trenutna, brza i primamljiva. Ipak, gotovo uvek, samo u prvi mah, jer – koliko se često vraćamo onome što smo želeli da zapamtimo?
Sa druge strane, skrinšot je izrazito moćno oruđe u digitalnom svetu. Skrinšot je dokaz i u privatnoj i u javnoj sferi, a ta činjenica – internet zajednica priznaje, može probuditi osećaj paranoje. Skrinšot znači da nema funkcije undo. Skrinšotom se lako manipuliše. Skrinšot olako može probuditi autocenzuru zbog straha od posledica.
Snepčet, mreža posebno popularna među mlađima, obaveštava svoje korisnike kada je neko skrinšotovao njihov sadržaj. Zato je internet preplavljen cakama – kako da taj korisnik ne sazna da ste fotografisali njegov ekran. Uz to, možda vredi dodati – nije potpuno izvesno kada je i kako nastao prvi savremeni skrinšot, ali se na više mesta navodi da je prvi u XX veku, krajem pedesetih, prikazivao, očekivano, pin up devojku.
Sa vremena na vreme, na internetu se pojavi vest kako će od sada, korisnici Instagrama biti obavešteni kada je neko skrinšotovao njihov stori ili objavu. Ipak, to se do sada nije zvanično dogodilo. Gugl rezultati pokazuju veliku zainteresovanost korisnika da li će ta opcija ikada biti uvedena.
I zaista – samo u ovom trenu mogu da se setim nekoliko projekata koji su zauvek ugašeni i nekoliko ličnosti koje su zauvek cancel-ovane zbog moći koju skrinšot ima. A, ako bismo krenuli da odmotavamo to klupko – setili bismo ih se na desetine. Dovoljno je da jedan pratilac uoči uvredljiv ili problematičan sadržaj, te da sa dva klika spreči da se on ikada zaboravi.
Apple je opciju skrinšota uveo 2008. godine, a desetak godina kasnije je podigao igru na viši nivo uvođenjem opcije snimanja ekrana. Generacija rođena sredinom devedesetih je upravo 2008. počela da koristi društvene mreže. I, iako funkcija skrinšota nije bila popularna kao danas, teoretski je moguće da naše stare fotografije ili komentari postoje u nečijem telefonu ili kompjuteru. I bez ove, malo verovatne opcije, bio nam je dovoljan onaj revnosni Facebook Memories zbog kog sa vremena na vreme svi pocrvenimo, a svakako ne požurimo da kliknemo na share dugme da se kolektivno prisetimo tobož bezbrižnih vremena, kada smo bili mlađi i rasterećeniji.
Korisnici društvenih mreža se pitaju i da li je moguće da se opcija skrinšotovanja obustavi. Gugl, na žalost ili sreću, obećava da ne postoji takva opcija. U pretraživanju možete naići i na različite aplikacije koje bi, poput add blocker-a, mogle da zaustave skrinšotovanje na određenoj mreži. Moglo bi se reći da one koji o tome razmišljaju plaši sama demokratičnost skrinšota i posledice koje može doneti.
Otrgnuti od konteksta, skrinšotovi mogu lako dovesti u zabunu. Poslata poruka se, kroz skrinšot, koji je svojom veličinom ograničen na veličinu ekrana našeg telefona, može protumačiti u potpuno pogrešnom ključu.
Verujem da se moj skrinšot album ne razlikuje previše od tuđih. Ipak, i Čeng primećuje, skrinšot otkriva mnogo, možda i više od fotografije. Može ogoliti onoga ko ga je stvorio, skoro kao nude selfi fotografija. Ne bi mi bilo prijatno da iko zna čega sve u mom skrinšot albumu ima, iako je većinski besmisleno i neinteresantno. Nabrojaću nekoliko primera.
Pre par meseci – šamponi protiv peruti, dosadne pojave sa kojom sam se nedeljama borila i (uspešno) izborila.
Pre par godina – renoviranje stana. Skrinšot ove ili one lampe? Preskupog, šarenog tepiha? Jeftina polica! Jastuk? Evo ga iza mene na kauču, dok kuckam ovaj tekst.
Mimovi. Nepregledna gomila sadržaja na koju sam zaboravila i koja je već izgubila na svojoj popularnosti, a van konteksta uglavnom nema nikakvo značenje.
Schaubühne am Lehniner Platz – berlinski toponim do kog, tokom kraćeg putovanja, nisam stigla. Ipak, podseća me na nameru ili zamisao – dokle sam mislila da ću stići prilikom posete Berlinu. Neizbrisan digitalni prikaz, podsetnik za sledeći put. Sumnjam, ipak, da bih se vratila u skrinšot album pre sledećeg putovanja u Nemačku.
I, što ne bih rekla, to valjda imamo svi – tu su i skrinšotovi dopisivanja, raskida i mirenja, priznanja i izvinjenja, odbijenih ponuda za posao, rasprava sa nadređenim, svojih i tuđih blamova. Tu je i skrinšot Instagram storija bivšeg dečka moje najbolje drugarice na kom deluje srećno sa novom devojkom,
Posebno draga kategorija su slučajni skrinšotovi, čijem nastanku ne mogu da uđem u trag, ali mogu da pretpostavim da su proizvod nespretnog zaključavanja telefona.
Neretko bi skrinšot potvrdio ono što se sa fotografije da naslutiti. I zato će me, možda i intenzivnije, razveseliti i rastužiti od fotografije. On, naposletku, nije najbolji selfi od mnoštva koje sam napravila, kako bih jedan okačila na društvene mreže. Nije trenutak u kom smo svi, na nekakvom slavlju, pogledali u kameru i nasmejali se. U isto vreme je suptilan i sirov – ako sam odabrala da skrinšotujem poruku koja mi je stigla, velike su šanse da mi ona nešto znači, te da ne želim da bude zaboravljena – iz praktičnih ili drugih razloga, a u moru poruka koje šaljemo svakodnevno. Skrinšot će me, godinama kasnije, suptilno i surovo podsetiti na osećaj koji sam imala kada je stigla.
Mnogo toga se može pronaći i na, za ovu priču posebno dragocenoj, stranici screenshots of despair, koja svakodnevno raste na društvenoj mreži tumblr.
Prošle nedelje su me bolela leđa od sedenja ispred kompjutera, pa ne bi trebalo da me čudi što su se u mom telefonu nakupili skrinšotovi reklama salona sa pristupačnim relax masažama u centru grada. Sigurno takve skrinšotove već imam u nepreglednim dubinama digitalnih uspomena, ali ko će to tražiti u gomilama zamrznutih prikaza najava događaja na koje nisam otišla, mimova kojima je istekao rok trajanja i pijanih poruka najboljeg druga, kojima ću se, ipak, i danas nasmejati.
0 Comments