ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Život u besplatnom hotelu

Izgleda da smo odrasli na pesmi „We are family“, pošto se porodica nikada ne napušta

19. February 2020

Mladi u Evropi odlaze od kuće u svojim ranim dvadesetim godinama, dok roditelji svoje mezimce u Srbiji ne puštaju pre tridesete, nekad čak i kasnije. Sa druge strane, sve lakše puštamo svoju decu u daleku Ameriku ili malo bližu Evropu na osamostaljivanje, a ipak razdaljina od nekoliko ulica u istom gradu postaje sve teže savladiva.

Izvor fotografije: express.co.uk

Postoji ta magija kada sam kod kuće da samo bacim majicu, samo je ostavim negde i sledeći put kad je vidim, ona je složena u ormaru, ispeglana, čista i spremna da bude obučena. Kad sam sam, postoji mnogo koraka koje moram da uradim da bi se ta majica ponovo našla u ormaru, spremna za sledeću upotrebu“. Ovako Dušan Savić, student Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu, a rodom iz Ivanjice, koji je silom zvanom studiranje već četiri godine u Beogradu, objašnjava sve te male radosti roditeljske brige u koje su svi mladi jako dobro ušuškani.

Još odmalena, taj ulazak u svet odraslih je nekako idealizovan u broju 18. Valjda kad se dostignu te godine, postaje se mnogo zreliji i sposobniji za život, pa možeš onda i sam da se brineš o sebi. I sama ideja o ovom velikom broju godina budi u detetu želju da baš tad počne da živi potpuno samo.

Ova zamisao je naročito jaka kod nekog pubertetlije, pogotovo u onim momentima kada roditelji krenu preterano da „smaraju“ oko škole ili vremena povratka u porodično gnezdo. Tada je taj broj 18 na rođendanskoj torti nešto najlepše što može da im se desi. Ali osamnaesti rođendan veoma brzo dođe, pa zatim fakultet ili neki posao i očas posla taj mladi buntovan tinejdžer koji je maštao o samostalnom životu veoma dugo, ima tridesetak godina i još živi u istoj onoj sobi u kojoj su mu se ove ideje javljale.

Roditeljska magija besplatnog punog pansiona

Ta roditeljska magija kojom drže svoju decu toliko dugo kod kuće je veoma jaka. Ona se ne odnosi samo na pranje i slaganje majica, ona se odnosi na bilo koji kućni posao. Mladi su potpuno lišeni brige o domaćinstvu. Uvek je obrok spreman, sve je čisto i ispeglano, sve se magično stvori na svom mestu. Mladi u roditeljskoj kući žive kao u besplatnom hotelu. Ne čak ni kao, to jeste besplatan hotel u potpunosti.

Ne brinete ni o čemu, ima ko to radi za vas. I jedna i druga strana su svesne ovoga, i roditelji i deca, čak obe strane priznaju da su deca razmažena i da nikako nisu spremna za samostalan život. I to nikome ne smeta. Roditelji su ovde u potpunosti okrenuti deci. Oni su tu dok im deca ne odrastu, tačnije odu iz kuće, ali tu preveliku želju da se brinu o nekome nastavljaju sa svojim unucima.

Nikada nisam čula ni jednog roditelja da kuka što mu dete živi u kući“, priča nam Vojislava Jelić, majka koja ponosno ističe da ona nikada svoje dete nije ovako vaspitavala. Mladi koliko god godina imali i koliko god dugo bili kod svojih roditelja, uvek će biti njihova mala deca sa neograničenim besplatnim aranžmanom u hotelu.

„Nisam znao da ispržim jaja sam, sve je majka radila, maltene nisam znao šporet da uključim pre nego što sam krenuo da živim sam“, govori nam već pomenuti Dušan koji bi, da ga put nije naveo na studije, sigurno još uvek bio u svom porodičnom gnezdu.

I ova slika je ista svuda, u Beogradu ili bilo kom većem gradu, kao i po manjim mestima. Jedinu prednost imaju studenti koji odlaze od kuće zbog studija i silom prilika kreću u misiju osamostaljivanja.

Ostali uživaju u „hotelu“ dokle god mogu. „Završiš faks, zarađuješ i živiš sa svojima, nekako je to postao običaj“, konstatuje Nevena Vujetić, studentkinja Ekonomskog fakulteta iz Beograda, koja već dugo razmišlja o samostalnom životu, ali je još uvek u „hotelskom smeštaju“.  Sa roditeljima žive studenti, zaposleni, pa čak i oni koji imaju partnere, a dešava se da jednu kuću krase čak tri kolena jedne porodice.

We are family

U našem društvu postoji snažan kult porodice, a odraslost je sinonim za ulazak u brak i dobijanje dece. Mladi u Evropi odrastanje shvataju kao završavanje obrazovanja, sticanje finansijske nezavisnosti i osamostaljenje. Kod nas se iz porodice porekla samo prelazi u sekundarnu porodicu. Veoma mali broj mladih živi samostalno“, objašnjava docent na katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, dr Dragan Stanojević.

Iako se dešava da kuća bude puna familije koja se jedva trpi među sobom, kod nas je mnogo češći slučaj, kako docent Stanojević primećuje, da mladima poslednji momenat odlaska iz kuće bude upravo sa partnerom. I to uglavnom oni u ozbiljnim vezama, koje imaju velike izglede da prerastu u brak. Tako rade mladi danas, tako su radili mladi i ranije.

Nikada mi nije palo na pamet da odem iz kuće pre nego što sam se udala, ni meni ni mojoj mlađoj sestri“, priseća se Vojislava, mada dosta začuđujuće, jer se ona prva tome danas protivi, kada se radi o njenom detetu. Ali, na kraju dana, izgleda da smo odrasli na pesmi „We are family“, pošto se porodica nikada ne napušta.

„Prijatelji“ – sitkom ne toliko prisutan u praksi

Nešto na čemu su generacije sigurno odrasle i sa podjednakim žarom uživaju u još jednom hitu koji dolazi sa druge strane bare, jeste serija „Prijatelji“ koja donosi gledanost, ma koja god je televizija prikazivala. Između ostalog (pored prijateljstva naravno), pokazuje i jedan način života mladih koji je karakterističan ne samo za Ameriku, već i za Evropu.

Ali koliko god da mladi uživaju u ovom sitkomu i dogodovštinama glavnih junaka, većina studenata na pitanje zašto ne krenu da žive sa nekim prijateljima, umesto odgovora uglavnom sledi duboko razmišljanje i poprilično čuđenje. Ponovo iz ove slike iskaču mladi iz provincije koji svoj život u gradu u kome studiraju uglavnom dele sa cimerima. Ali njima je to sjajna prilika da ih studentski život izađe što jeftinije, a uz to imaju i nekoga sa kim mogu da dele te iscrpljujuće kućne poslove od kojih svi beže.

Iako je ovo oprobani sistem samostalnog života koji su nam pokazali „Prijatelji“, ali i studenti koji odlaze od kuće zbog fakulteta, ipak oni koji žive u gradu u kome su rođeni, a tu su im i fakultet ili posao, još uvek nisu spremni da odigraju na ovu kartu. Ovakav način osamostaljivanja i napuštanja tog porodičnog pansiona još uvek nije popularan u našoj zemlji. Mada, mogao bi da bude i pravo rešenje jednog od glavih problema koji mladi imaju u procesu osamostaljivanja, a to je, naravno, novac.

„Nemam račun“ – činjenica ili razmaženost?

Studenti uglavnom ističu kako je gotovo nemoguće u ovakvom sistemu obrazovanja studirati i raditi u isto vreme. „Moraš da izabereš da li ćeš da studiraš i da budeš dobar student i završiš fakultet na vreme ili da radiš i studiraš duže“, ističe Nevena Vujetić, koja je izabrala ovaj drugi, malo teži put. Studenti ističu kako nedostaju poslovi sa skraćenim radnim vremenom (part – time job) i da uglavnom kada dobiju neku praksu, moraju da rade puno radno vreme. To vide kao jedan od glavnih razloga zašto ne mogu da izađu iz kuće pre završetka studija.

Sa druge strane, tu su oni koji su završili poces obrazovanja i uspeli da nakon iscrpne potrage pronađu neki posao, ali, i pored toga, još uvek posle posla dolaze na topao ručak koji im je mama spremila. Oni pak govore kako početnicima u poslu daju veoma male plate sa kojima ne mogu ni da pomisle da žive sami i da ipak treba da prođe neko vreme kako bi uspeli da se stvore svi uslovi da ostatak života provedu u sopstvenom aranžmanu.

Ali nije baš sve toliko crno po pitanju finansija mladih. Ima i pomalo razmaženosti. U grupu mladih koji uživaju u luksuzu besplatnog hotela, pored studenata i onih koji pokušavaju da pronađu posao koji će im donositi nekakve ozbiljnije prihode, spadaju i oni koji su sve ove uslove odavno ispunili. A, opet, kao i ovi prvi, okruženi su magijom roditeljske brige. To su mladi ljudi koji zarađuju veoma solidne sume novca za naše uslove i nešto preterano ne žure da kroče u taj samostalni život. Ni sa partnerom, ni sa nekim prijateljem, a pogotovo ne sami. I sve pod jednim izgovorom – „nemam račun“.

Naime, radi se o tome da pre svega neće da tamo nekome daju pare za rentiranje stana, a čak i ako su im roditelji obezbedili stan, što većina mladih smatra neophodnim, opet ostaju u porodičnom gnezdu. Studenti prosto ne žele da daju pare na samostalni život i troškove koje takav način života nosi. Bolje im je da žive sa roditeljima, da im je sve uvek spremno i čisto, i da svoju platu mogu da troše samo na sebe i svoje potrebe.

Kako god bilo, izgleda da je magični put majice od prljavog veša do ormana  još uvek nešto što mladima odgovara. A i njihovim roditeljima. I dok Evropa svoju decu gura u samostalnost što je ranije moguće, kod nas se ide u suprotnom smeru. Studenti ovde, čini se, imaju važnije prioritete, a samostalan život će valjda nekada doći.  A i ako ne dođe, nije preterana šteta.

Autor teksta: Danilo Jevtić

Naslovna fotografija: News Max

Tagovi:

Preporučeni tekstovi

Before Sunrise – 30 godina kasnije

Before Sunrise – 30 godina kasnije

Verovatno je svako mogao da izmašta da baš njemu može da se dogodi da ima da ubije vreme između letova u nekom evropskom gradu i da će iza ćoška naleteti njegov par s kojim može da rekreira ovaj film

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *