Hrvatski bend Ki Klop smo nedavno imali prilike da čujemo u Zagrebu u okviru Hali Gali koncerta, a ovog petka, 8. marta, zajedno sa Mitskim bićem nastupiće u Kvaki 22. Ovaj sastav sada čine Luka Žigolić na gitari i vokalu, Jakov Ramničer na basu i njihova nedavno pridružena članica Laura Tandarić na bubnjevima i vokalu. Ova tročlana ekipa prošle godine je objavila svoj prvi EP U dućanu ćilima, a nedavno su publici svoj novi zvuk kom streme otkrili singlovima Duh u ormaru i Amsterdam, koji nam ujedno najavljuju i svoj novi album.
U susret predstojećem koncertu u Beogradu, razgovarali smo sa Lukom i Jakovom o stvarima o kojima baš i ne vole da pričaju kao što je ime benda, ali i o onima koje su im nešto draže, kao što je regionalna scena i novi album.
Foto: Filip Kovačević
Kako je nastao bend? Kako ste se vas dvojica našli, a potom kako ste se našli i sa vašom bubnjarkom Laurom?
Jakov: Luka i ja upoznali smo se u Berlinu 2019. preko zajedničkih prijatelja i nedugo nakon toga svirali smo u bendu Soul Sisters koji je bio oformljen da svira r’n’b, neo soul i funk cover-e po raznim krčmama. Od samog smo početka znali da nas unatoč dobroj svirci zanima autorski rad i vlastiti kreativni izričaj, pa smo s vremena na vrijeme znali uz cigaru često diskutirati o tome. Konačno smo krenuli nešto raditi 2022. godine i tako je bend nastao i od tada je aktivan. Želja za bubnjarem je postojala od početka, izuzev toga što svu muziku radimo kod mene doma s kucanjem beat-ova i ritam mašinama jer je naprosto bubanj taj koji ti treba da te uvede u koncert i cijelu atmosferu lajva, barem meni. Laura se tu činila kao super opcija jer je isto dio JeboTon kolektiva, obitava u toj ekipi, a uz sve to, naravno, super pjeva i svira.
Kako je došlo do samog naziva?
Jakov: Ovo je često pitanje na koje ne volimo baš odgovarati jer mislimo da nije možda toliko bitno, ali evo za one koje zanima i ta rubrika. Ono što još nitko ne zna i što mislim da nigdje dosad nismo spomenuli jer nam se nije dalo ići u detalje je da je ime zapravo inspirirano pjesmom „Robokonj” od jeboTonskih nam kolega Peglice i Komandosa gdje oni na nekom lajvu opisuju to imaginarno opskurno biće s planete Kefter i ritualno ga veličaju. Nama se to jako svidjelo, pa smo inspirirani time izmislili svoj ekvivalent tome „Kiklop jednorog” i htjeli smo ga kroz internu zajebanciju zvučno oslikati uz neku old skul animaciju koja bi išla preko toga i ispričala kratku priču o hibridnom stvorenju.
Na kraju, ta ideja nije zaživjela, ali smo mi u procesu smišljanja imena za bend koji je taman nastajao došli do zaključka da je Ki Klop odlično ime za bend, tim više jer je referenca na istoimeni kultni Marinkovićev roman i film Antuna Vrdoljaka, a ovaj razmak između slova je samo prividna stilsko-estetska figura koja na prvu daje dojam da su u pitanju dvije riječi, iako nisu. Kasnije smo skužili i da je sam kiklop zapravo odlična uloga dodijeljena entitetu koji se stvara dok bend svira live i dok mora gaziti i bacati sve pred sobom i biti jedno, ono nešto puno više od samo troje muzičara na bini koji sviraju skupa.
Prošle godine ste objavili svoj prvi EP, kakve su bile reakcije publike, a kakvi su vaši utisci sada, kada je prošlo neko vreme?
Luka: Meni su reakcije publike prešle sva očekivanja. U trenutku objavljivanja nisam mislio da će to rezonirati s tolikim brojem ljudi. Nešto prije nego što je izašao EP imali smo svoj prvi nastup i nestvarno mi je koliko podrške i ljubavi smo dobili u ovom kratkom razdoblju. Na EP-ju već postoje stvari koje bih volio promijeniti, ali to je sve posljedica sviranja uživo i vremena provedenog s tim pjesmama. Žao mi je što ne mogu retroaktivno dotjerivati pjesme jer ih sad puno bolje razumijem i prepoznajem kako su htjele zvučati cijelo vrijeme.
Foto: Nera Šimić
Rekla bih da se u pesmi Dućan ćilima čuje u određenim delovima uticaj Fontaines D.C. i njihove stvari Roman holiday, koliko su vam oni inspiracija?
Luka: Dućan ćilima meni odudara od ostalih pjesama zbog načina na koji je nastala. Instrumental refrena dućkasa sam ja napisao u svojoj sobi na loop pedali u srednjoj i često sam se vraćao tom loop-u bez da sam ga ikad pretvorio u nešto konkretno. U trenutku kad smo počeli raditi s Ki Klopom i dalje nisam znao što bih s njom. Na kraju sam dodao akorde za vers i imali smo kostur stvari, ali prijatelj nam je istaknuo da zvuče kao akordi iz Roman holiday. U tom smo se trenutku odlučili još više nasloniti na taj zvuk, iako nisam slušao Fontainse do tada. Odlučili smo tretirati uvod pjesme kao sempl koji se onda razvije u nešto potpuno drugačije na refrenu. To nam je bila prva pjesma i još smo eksperimentirali sa zvukom, pisanjem i načinima stvaranja, od EP-ja smo se odmaknuli od tako klasičnog indie-rok zvuka jer smo se pronašli u nečem novom!
Šta vas sve inspiriše za stvaranje?
Jakov: Inspirira nas to stvaranje tla za kreacijsku i životnu pustolovinu na koje onda sadimo vidljive i opipljive slike koje uzimamo iz svakodnevnog života, ali često i iz mašte. Uvijek bude zanimljiva fuzija spajanja ta dva svijeta i pronalaženje zajedničkog jezika za izražavanje, isto kao i otkrivanje neke zajedničke interpretacije svijeta oko nas koju onda prenosimo dalje ljudima do kojih doputuje naša glazba.
Singlovima Amsterdam i Duh u ormaru najavljujete prvi album, kada je on planiran i koje novine donosite na tom izdanju u odnosu na EP?
Luka: Album je planiran za četvrti mjesec. Pokušali smo izaći par koraka izvan kućice EP-ja da vidimo hoće li nam nešto pasti na glavu. Jedva čekam da album izađe jer sam stvarno ponosan na pjesme koje smo napravili. Nastao je kroz period u kojem sam otkrio bendove i žanrove koje nisam slušao do sada i zato je bilo uzbudljivo simultano otkrivati i primjenjivati nove ideje na vlastito izražavanje. Koristili smo zvukove raznih boja, oblika i veličina i pokušali ih sve uklopiti u jednu koherentnu priču.
Kako izgleda vaš kreativan proces, ko piše pesme, kako one nastaju, kako na sve to dolazi muzika?
Luka: Pjesme pišemo kod Jakova u sobi i uvijek ih pišemo zajedno. Sve zapravo počinje od muzike, baza su nam uvijek glazbene ideje koje smo primjetili ili koje izađu kroz eksperimentiranje i istraživanje nekog instrumenta. Tekstove izvlačimo iz scatanja nakon što sretnemo instrumental koji nam se sviđa. Iz nekog mumljanja izvlačimo slogove i onda ih sve stisnemo u notese na mobitelu. Nakon što povežemo prvih par riječi, već se krene ocrtavati neka olupina teksta koju onda oblikujemo i restauriramo. Često nakon nekog početnog vala pisanja ostavimo pjesmu da se malo pribere prije nego što ju probamo dovršiti. Čini mi se da tako i ona dođe malo sebi, a i mi imamo priliku razmisliti što bismo još htjeli od nje.
Koliko vam se međusobno razlikuju muzički ukusi?
Luka: Mislim da imamo vrlo zdravu razliku u muzičkom ukusu. Dovoljno da nemamo iste ideje za rješenje pjesme, a premalo da se pokoljemo oko zvuka snera. U startu benda smo razgovarali o zvuku i utjecajima koje bismo htjeli ukomponirati u svoje pjesme, tako da smo uvijek bili na sličnoj valnoj duljini što se tiče Ki Klopa.
Kako je došlo do saradnje sa JeboTonom?
Jakov: Do suradnje s JeboTonom je došlo tako što sam ja krenuo kroz neka poznanstva s ljudima iz kolektiva svirati s JeboTon Ansamblom na ljeto 2022, kad sam im se priključio kao ekstenzija na zadnjem krunskom nastupu ljetnog toura kojeg tradicionalno završavaju na Zlarin Street Music Festivalu svake godine, na kojem je ujedno i godinu poslije bio naš prvi nastup ikad! Oboje pratimo JeboTon i sve jebotonske bendove već dugi niz godina, pa smo zaključili da ih trebamo pitati da im se priključimo kao nova kreativna snaga, a tako je i bilo.
Mi smo, uz sad već i regionalno poznatog IDEM-a, bili prvi koji su se priključili novom jebotonskom valu koji je i dalje u naletu, ide samo prema gore i koji je također uskrsnuo neke stare bendove. Mi iz kolektiva volimo reći da svime ovime što se sada dešava lansiramo u orbitu upgrade zvan JeboTon 2.0 i da samom kolektivu kao takvom dajemo neke nove značajke i modificiramo ga u platformu koja stvarno može imati veliki generacijski odjek (ako to već i nema).
Foto: Nera Šimić
Nastupali ste na nedavnom Hali Gali koncertu u Zagrebu, kako gledate na alternativnu regionlanu scenu?
Jakov: Pa mislim da su JeboTon i Hali Gali kolektivi jako dobar primjer toga kako neke stvari mogu dobro ići i pomicati granice kad se snage udruže i kad postoji taj kolektivni duh među nekom ekipom i samim bendovima unutar te ekipe. Efekt tih kolektiva je taj da se s vremenom postigne jedna jako pozitivno nabijena akceleracijska sila koja onda gura te bendove naprijed i u kojoj ti isti bendovi guraju i inspiriraju međusobno jedni druge. Svakako jako moćna i lijepa pojava kojoj, evo, trenutno svjedočimo kao dio iste. Također mislim da je to možda i jedini način kako u neko dogledno vrijeme alternativni bendovi mogu pridobiti pažnju i reach šire publike, zato jako podržavam cijelu tu priču oko bilo kakve vrste kolektiva. A što se same alternativne regionalne scene tiče, mislim da je i te kako u usponu i da već dugo vremena nije bila snažnija. Osjećam baš neki kreativni naboj i primjećujem rad ljudi sa svih strana.
Koje su, po vama, najveće razlike između srpske i hrvatske alternativne scene?
Luka: Jako mi se nadopunjuju naše dvije scene. Sentimenti srpskih pjesama bi mi ojačali neke naše glazbenike, ali i obrnuto. Mislim da je ta oštrina, sirovost i beskompromisnost vašeg zvuka nešto što nedostaje i na našoj sceni. Ima i kod nas bendova koji rade takve stvari, ali i dalje ne mogu svjesno reći u čemu je razlika i zašto vaše stvari toliko režu. A opet, s druge strane, jako cijenim mekoću i tu drugu vrstu iskrenosti hrvatskih bendova. Nisu toliko odrješiti, ali možda su skloniji nekom lijenom eksperimentiranju iz kojeg izađu bendovi kao Svemirko i Porto. Sve u svemu, mislim da imamo jako osebujne scene koje se lijepo nadopunjuju i znam da bismo mi s Ki Klopom voljeli pokušati povezati ta dva zvuka.
Nastupate u Kvaki 22 sa Mitskim bićem, šta publika može da očekuje tom prilikom?
Jakov: Mogu očekivati jedan surovi vrtlog energije i žestoku svirku isprepletenu s elektronikom koju kombiniramo, te premijerno većinu, ako ne i sve, stvari s nadolazećeg albuma, kao i neke od numera s gore spomenutog debitantskog EP-ja. A što se Mitskog bića tiče, ne znam što točno spremaju za ovaj nastup, al’ jako se veselimo to čuti! Zasad smo ga čuli samo u akustik verziji na Zlarin Street Music Festivalu, gdje smo se i upoznali prošlo ljeto, a ovoga puta nastupa s cijelim bendom. Jako se veselimo tom nastupu i možemo vam priznati da nam njegov debitantski EP često svira u slušalicama.
Naslovna fotografija: Nera Šimić
0 Comments