Balkan je uvijek inspiracija

Ne postoji jednostavan način da se opiše hrvatski sastav Nemeček – mogli bismo da ga sumiramo kao neobično iskustvo slušanja noise rock zvuka, ukombinovanog sa elementima izvorne i tradicionalne balkanske muzike. Od osnivanja, kroz bend su prošli različiti muzičari, a trenutnu postavu sastava čine Vedran Živković, Leo Beslać i Borna Maksan. Pre dve godine Nemeček je objavio svoj poslednji album Prokletije, koji su najavili kao trilogiju. U međuvremenu, bend je objavio singl Kuvet kojim najavljuje drugi deo trilogije i svirao veći broj koncerata, pri čemu su nedavno imali i i mini turenju u Srbiji i koncerte u Beogradu, Novom Sadu i Subotici. Upravo emociju i prodornost ovog benda najbolje ćete iskusiti na njihovim lajv nastupima, gde nude jedno zaista autentično i hipnotišuće iskustvo na koje sasvim sigurno nećete ostati ravnodušni.

O radu benda, inspiraciji i Prokletijama razgovarali smo sa frontmenom sastava Vedranom Živkovićem.

Svoju muziku definišete kao noise rock interpretaciju balkanske tradicionalne muzike, kako je došlo do tog spoja? Šta je bila ideja i inspiracija za takav zvuk?

Vedran Živković: Od prvih ozbiljnijih muzičkih koraka ideja je bila raditi muziku kojoj će baza biti glazbeno nasljeđe ovog našeg prostora. Balkan je uvijek inspiracija. Nikad mi cilj nije bio imati klasični bend nego dekonstruirati i redefinirati neke ustaljene postulate. Slično onome što su Nijemci radili s kraut rockom sedamdesetih. Uzimati elemente zapadnjačke rock muzike na kojoj smo odrastali i miješati ih s Balkanom, ali da pritom to ne bude ispolirani etno ili taj nesretni world music. Ta priča je započeta još davno u bendu Mokre Gljive, a kako se taj bend raspao, sve se nekako spojilo u Nemeček. Rezultat toga su Prokletije.

Sviraš na tamburi, da li ti je bilo izazovno takav instrument prilagoditi ovakvom zvuku?

Ne! Nevjerojatno je prirodno leglo. Kao da je stvorena da proizvodi buku. Cijelo vrijeme eksperimentiramo s raznim pojačalima, setupima, pedalama kako bi i dalje razvijali taj zvuk. Jako je zanimljivo. Borna i Leo su zanatski puno potkovaniji po tom pitanju. Jako puno učim od njih.

Vedran Živković

Kako si odlučio da kreneš da sviraš tamburu?

Umorio me zvuk gitare, a i htio sam vidjeti dokud tambura, kao instrument, može ići. Velik utjecaj na sam pristup sviranju tambure imala je newyorška no wave scena. Najvažniji predstavnici, barem za mene, bili su Glenn Branca, Rhys Chatham i Gira iz Swansa. Razbili su mi taj konvencionalni pristup instrumentu tako da sam odmah počeo eksperimentirati s raznim štimovima, gitarskim pedalama i pojačalima. Prvo sam otišao u dekonstrukciju i potpuni kaos, a sad polako slažem zvučnu sliku zajedno s Bornom i Leom.

Ko su ti muzički uzori?

Kad bi morao navesti osobe iz glazbenog svijeta koje su diretno utjecali na moj rad to bi definitivno bili Glenn Branca, Anton Newcombe i Janika Balaž.

Kako nastaju vaše pesme?

Stvarno nema pravila. Može doći iz neke inicijalne ideje, melodije, riffa, neke riječi, dosjetke, razgovora, filma… Ta prva iskra koja te lupi i pokaže ti smjer je magična, ali sve ostalo dalje je muka i masa rada.  Rudarski posao.

Šta je ono što te najviše inspiriše?

Srpsko –  hrvatski odnosi.

Kako nastaju tekstovi i ko ih piše?

Tekstove pišem ja, a kako nastaju i odkud dolaze to bih iskreno i ja volio znati.

Često ste menjali članove benda, koliko je to nešto što otežava rad benda? Koje su negativne, a koje pozitivne strane toga?

Mijenjanje članova benda je nekako sastavni dio ovog posla. Kroz ovoj bend je prošao popriličan broj ljudi i svatko od njih je ostavio neki svoj pečat na muziku, mene i smjer kojim ovaj bend ide dalje. Hvala im na tome. Tajna je u tome da nađete prave fanatike i mazohiste koji su spremni s vama žrtvovati svoje vrijeme, znanje i trud za realizaciju neke sulude ideje. Ja sam ih srećom našao.

Objavili ste album Prokletije koji je zamišljan kao trilogija, zašto ste se odlučili na takav koncept?

Postoji ogromna količina materijala i ideja koji jednostavno nisu stali na jedan album, pa smo odlučili to pocijepati na tri poglavlja. Ne znam, možda bude i više nastavaka. Kao što rekoh u prošlom odgovoru, po prirodi smo mazohisti pa nam je normalno da se mučimo s megalomanskim konceptima koji imaju jako malo šanse za uspjeh.

Zašto baš Prokletije, koja je simbolika tog imena?

Oko tog imena i mjesta postoje brojne legende koje su malo kome poznate. Najpoznatija je legenda o vili i trojici braće. Neki kažu da vila na Prokletijama ima i danas, ali su se ljudi toliko izopačili da nisu zaslužili da one s njima komuniciraju. Ne mogu se više složiti s tom tvrdnjom. Kasnije sam saznao da je prokletija, u srpskoj narodnoj tradiciji, običaj proklinjanja nepoznatog krivca za učinjeno nedjelo. Simboliku samog imena albuma ostavljamo svakome na volju.

Imali ste zanimljiv kaver poslednjeg albuma koji je radila Marina Uzelac, šta on simboliše?

Marina je naša sestra i budni objektiv alternativne scene. Kaver je, kao i ime albuma, namjerno ostavljen na tumačenje ponaosob. Mislim da je tako najbolje.

Često nastupate na manjim nezavisnim festivalima, ali i showcase-evima, kako gledaš na njih i koliko misliš da su važni?

Važni su. Umrežavanje svih aktera od glazbenika, bookera, klubova/prostora važno je ne samo na regionalnom nivou nego i šire. Ove godine je u Zagrebu održan Substrat – prva međunarodna konferencija nezavisnih koncertnih prostora u kojem su bili predstavnici glazbene scene iz Mađarske, Slovenije, Slovačke, Češke, Rumunije, Srbije i Hrvatske. Kod nas je nedavno otvoren ured za izvoz glazbe We Move Music Croatia, a isti je pokrenuo i prvi showcase festival koji će se ove godine održati u Šibeniku. Također, polako se pokreće niz manjih festivala van Zagreba. Stidljivo se krenulo svirati po manjim mjestima u Hrvatskoj što doprinosi nužnoj decentralizaciji zemlje. To su sve mali koraci da se stvar digne na neki viši nivo jer bavljenje ovim poslom bez uzajamne pomoći je neodrživo. Naravno, uvjet je da bendovi i svi koji se bave muziku budu jebeno dobri i svoj posao shvate ozbiljno. Bez svega toga se svi vrtimo u mulju užasa.

Sve ovo pozitivno što sam naveo guši se u milijon drugih problema, ali osjete se pomaci. To je kratki pregled situacije u Hrvatskoj, vjerujem da Srbija ima svoj set problema kao i ostale zemlje.

Koliko misliš da se razlikuje doživljaj vaše muzike kada vas neko sluša uživo u odnosu na to kada sluša snimljene numere?

Dosta se razlikuje. Na koncertu je to znatno energičnije jer imamo tamburu, klavijature i bubanj, samim time i aranžmani su drugačiji. Album je sastavljen od tambure i loopova i dosta je meditativniji, dok je uživo to zvučni napad. Ljudi jako dobro reagiraju na ovo što radimo. Gdje god dođemo bude odličan tulum!

Kako ti se čini regionalna alternativna scena? Šta je po tebi dobro, a šta misliš da fali?

Alternativna scena kroz sve ove godine ima svoje amplitude, ali se uglavnom ok drži. Muzike ima više nego ikad prije. Hrpa je problema, ali postoje i super ljudi koji uglavnom na mišiće i o svome trošku rade zanimljive stvari. Taj odnos uloženog dobivenog se nikad neće promijeniti. Uvijek će biti disbalans između tvog uloženog vremena, novca i truda s onim dobivenim natrag. Pitanje je samo koliko je netko zakačen na tu mazohističku crtu da izdrži maraton dok ti se uloženo ne krene vraćati na neki način. To je priča sa svim stvarima ne samo s muzikom i bendovima. Pomaže kad si to osvjestiš dosta rano.

Ono što definitvno fali je bolja infrastruktura, institucije koje će zainteresiranije štititi autorska prava, više mjesta za sviranje van glavnih gradova regiona i naravno novac. S druge pak strane, veliku većinu alternativne scene koči ekonomska nezrelost po pitanja pristupa svome radu te hrpa dječjih bolesti i illuzija što ih čini skoro pa nepodnošljivim osobama za komunikaciju i rad.

Šta je sledeće u planu i gde vas sve možemo čuti?

U planu je preživjeti ovu godinu, snimiti što više muzike i svirati gdje god možemo, upoznati hrpu novih ljudi i dobro se zabaviti radeći sve ovo. Trenutno su audio i video pripreme za nastavak Prokletija. Kroz ovu godinu će lagano kapati novi materijal, ali polako, ne žuri nam se nigdje.

Ljeto ćemo provesti po Dalmaciji, BiH i Sloveniji, a jesen i zima su rezervirani za studio. Pošto smo Srbiju svirali dva puta u relativno kratko periodu nećemo dolaziti dok ne budemo imali novi materijal. Osim ako ne bude neki poziv koji ne možemo odbiti! 

Fotografije: Marina Uzelac