fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹

Dok god bude inspiracije, mi smo tu

Uoči beogradske svirke 25. avgusta u okviru Kontakt festivala, razgovarali smo sa hrvatskim sastavom - Elemental

17. August 2023

Hrvatski sastav Elemental već dugo je prisutan na regionalnoj muzičkoj sceni, a ove godine slavi i 25 godina postojanja. Iako kombinuju različite žanrove, u svojoj osnovi Elemental je hip hop/rep kolektiv koji je s godinama menjao postavu, a trenutni sedmočlani sastav čine vokali Mirela Priselac Remi i Luka Tralić Shot, gitarista Erol Zejnilović, basista Konrad Lovrenčić, klavijaturista Davor Zanoški, bubnjar Ivan Vodopijec i prateći vokal Vida Manestar. Za sobom imaju osam albuma, a ove godine objavili su i dva singla kojim najavljuju novo izdanje. U petak, 25. avgusta, u okviru Kontakt festivala Elemental će nastupiti zajedno sa Svemirkom i Zoe Kida, a mi smo tim povodom razgovarali sa vokalom ovog sastava Mirelom Priselac Remi.

Kako gledaš na prethodnih 25 godina rada?

Remi: Svašta smo prošli u tih 25, ali je bilo zabavno. Mislim, da nije, vjerojatno ne bismo ni potrajali toliko dugo, zar ne? Prošli smo prirodni rast, od malog žanrovski specifičnog benda, s 3 člana i DJ-om, do sedmoročlane postave koja ne staje sa svirkom. Dok god bude inspiracije, mi smo tu.

Imaš li neki period u radu benda koji ti je posebno drag po nečemu?

Ne mogu izdvojiti niti jedan, kao što ne mogu izdvojiti ni jedan album koji bi mi po nečem bio „draži“ od drugog… O pjesmama da i ne govorimo. Svaki od tih naših perioda bio je zapis vremena u kojem smo radili, sa svim našim „dječjim bolestima“, odrastanjima, trzavicama i slavljima. Baš je nekako sve išlo prirodno. Čak i kada nije išlo, vjerujem da je tako moralo biti.

Šta bi istakla šta je najveći kreativni pogon i inspiracija Elementalu da postoji toliko dugo?

Jako se ponosim time što smo, osim kolega, i frendovi. Mislim da bez tog prijateljskog odnosa ne bismo izdržali toliko dugo. Demokratičnost u odlukama, drugarstvo i puno smijeha. Možda je to naše pogonsko gorivo.

Koliko vam je bilo izazovno da opstanete toliko godina, a da opet ostanete verni svojim idejama i vrednostima?

Dok stvaramo, ne preispitujemo se previše. Mislim da stvaramo onako kako živimo, da su te naše reakcije koje iznosimo u pjesmama zaista autentično naše. I u tom slučaju ne moraš ni vagati jesi li ostala vijerna svojim idejama i vrijednostima jer znaš da si uvijek na pravoj strani svoje priče. Jer reagiraš iz srca, instinktivno.

Kakav je tvoj utisak, šta je ono po čemu publika najviše ceni vaš sastav?  

Mislim da publika cijeni što uvijek dajemo emociju bez umatana u celofan. Nema prenemaganja, nema lažnjaka, nema kalkulacije ili nekog preseransa „zato što smo mi sad tu neki XYZ popularni muzičari“. I nema nedodirljivosti. Ono o čemu pišemo – to smo mi. A puno ima takvih kao što smo „mi“, pa se negdje nađemo.

Koju pesmu najviše voliš da izvodiš na koncertima, a na koju publika najbolje reaguje?

Trenutno najviše volim „Vertigo“, nismo je dugo svirali i sad je opet ušla u rotaciju, zbilja guštam!

Kada bi morala da izdvojiš jednu stvar koja najbolje opisuje Elemental i sumira vaš zvuk za ovih 25 godina, koja bi to numera bila?

Ajme – najgore pitanje na svijetu! Nemam pojma. Možda ona koju ćemo tek napisati (smeh)…

Imaš li neki koncert koji posebno pamtiš?

Evo, recimo, iz novije povijesti, u backstageu Arsenal Festa, Shot pokušava otvoriti butelju vina tako što ju je stavio u tenisicu i udara njome o pod. Kaže, od pritiska će izaći čep. Htio me spasiti, s obzirom da nisam pivopija, i na vrlo punk način pokazao koliko je galantan! I kako da ga onda ne volim?

Novinar Marko Podrug napisao je biografiju vašeg sastava, koliko vam je to kao bendu značajno, da kao neko ko postoji već više od dve decenije za sobom imate i biografiju koja se bavi vašim radom i sumira ga?

Ideja za biografiju krenula je iz zajebancije, ali kad smo vidjeli što je Marko i kako napisao, shvatili smo da to uopće nije zajebancija! Štoviše! Meni je to u početku izgledala kao neka previše seriozna inicijativa, ali kad sam pročitala Markov rukopis, oduševila sam se. Pročitala sam ga u dahu i znala da će ljudi dobiti zaista cjelokupnu sliku našeg benda. Zato mi je jako, jako drago što smo se odlučili na taj korak, nakon prvotnog nećkanja.

Objavili ste dva singla  kojima najavljujete i novi album, šta se sprema na tom planu?

Što se tiče zvuka, sintisajzeri rade prekovremeno i noćnu smjenu! To će biti taj pomak u zvuku koji smo dali naslutiti u novoj pjesmi „Usta na usta“. Meni to jako paše, jer sam djetinjstvo provela kroz 80. koje su bile carstvo sintisajzera. No, s njima čovjek mora oprezno, jer se lako uđe u neki synth manirizam. Što se tiče tematika, velike su ko kuća.

Nastupate u Beogradu u okviru Kontakta, šta možemo da očekujemo tom prilikom?

Već sad smišljamo outfite. Da si ne lažemo, već mjesec dana smišljamo outfite. Lako za svirku, tu znamo točno što ćemo i kako, ali što da obučem?

Šta bi poručila svom bendu za 25. rođendan?

Manje po vinu, više po vodi, imamo svirku idući dan u Kraljevu. Da nam živi, živi rad!

Naslovna fotografija: Kristijan Smok

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *