Beogradski indie-rock bend Mitsko Biće nedavno je objavio spot za pesmu „Prijatelji“, koja se našla na njihovom debitantskom albumu Došlo vreme da se Biće menja. Vizuelno snažan i simboličan, spot dodatno produbljuje teme unutrašnje promene, poverenja i bliskih odnosa kojima se bend bavi još od svojih prvih pesama.
Iako je album objavljen pre više od pola godine, čini se da Mitsko Biće tek sada ulazi u novu fazu – onu u kojoj se muzika, vizuelni identitet i koncertna energija stapaju u celinu. U susret velikoj beogradskoj koncertnoj promociji albuma, zakazanoj za 7. februar u SKC Bazi, razgovarali smo sa frontmenom Jovanom Ilićem o promenama, radu na albumu, spotovima kao prostoru umetničkog izraza i ambijentu u kom se Mitsko Biće najlepše sluša.

Mitsko Biće
Za početak, recite mi zašto je došlo vreme da se Biće menja i kakve su promene u pitanju?
Jovan Ilić: Promena dolazi u momentima kada je ono staro neodrživo, kad je novo nužno. Album najviše govori o promenama u dimenziji shvatanja stvari, interpretaciji života i ljudskih odnosa. Pesme govore o težini i lakoći takvih promena.
Pre više od pola godine objavili ste debi album, sada je došla na red i njegova promocija, kako ste odlučili da je sada pravi tajming za ovaj veliki beogradski koncert?
Spot za pesmu „Prijatelji” je posle skoro godinu dana napokon završen… Osim toga, bend je u međuvremenu počeo saradnju sa nama dragom Nastjom, menadžerkom koja nam predlaže svakakve strategije, te je ovo jedna od njih.
Nedavno ste objavili spot za pesmu „Prijatelji” koji je pun simbolike i sa samim vašim imenom, kako je došlo do te ideje da baš ovaj album bude i vizuelno simboličan sa imenom benda?
Ja sam zaista srećan kada imam uslova da radim umetnost. Za pesmu je bio potreban spot i tu sam shvatio da imam mogućnost da ponovo radim ono što volim.
Pesma „Prijatelji” meni predstavlja najvažniju poruku na albumu. Priča istovremeno o individualnoj promeni, ali kroz druge, kroz bliske odnose. Za takvu stvar ključno je poverenje, te se iz tog pojma rodilo puno raznih ideja koje ljudi mogu da uoče gledajući na YouTubeu pomenuti spot.
Šta vam je generalno ideja sa spotovima? Kojom logikom se vodite, šta je ono što zapravo jedan spot treba da predstavlja za bend – da li ima samo promotivnu svrhu ili je i nešto više?
Svakako ima svrhu promocije naše muzike koju stvaramo, ali meni lično ima i dimenziju novog prostora u kojem imam prilike da stvaram, te taj prostor ja jednako vrednujem kao i svaki koji mi je dat da u njemu budem prisutan kao kreativno stvorenje. Ovo bi trebalo da bude deo trilogije spotova sa uvezanom naracijom i karakterima.
Kako je izgledao proces rada na ovom albumu?
Uh, pa suštinski, bazirao se na izgradnji pesama od demo snimaka, tj. projekata. Oni su započeti kao demo snimci, često samo nekakvih harmonija i gruva, pa bi procesom bivali dovedeni do kompleksnijih aranžmana. Stalno sviranje tih pesama i slušanje započetih ideja, dovodilo bi nas iznova i iznova u komunikaciju s novim idejama. Zbog toga smo se vremenski ograničili, inače verujem, proces bi trajao duže i aranžmani bi bili još produbljeniji i ne znam koji bi kriterijum tada bio tu da nas spreči u daljem radu na istim pesmama.


Šta su vam bili najveći uticaji i inspiracija u radu na njemu?
Od kad sam počeo da pišem pesme, uvek je tu negde postojala ideja o tome da snimim dobar alt indie rock album koji bi podrazumevao rad pod uticajima Stereolab, My Bloody Valentine, Pixies, Animal Collective, Beach House, naših Jarbola… sa nekom mojom poezijom i sa nekim mojim viđenjem takve muzike. Intenzivna nežnost je verovatno to što vidim da povezuje bendove koje sam naveo… Kompleksna, pevljiva, melanholična i intenzivna nežnost.
Na kakav je prijem album naišao kod publike, odnosno kakvi su komentari dolazili do vas i koji su vam bili najzanimljiviji?
Kada sam svojoj babi Caci pustio „Prijatelje”, rekla mi je: „Ne razumem, tekst ima samo tri reči…?!” Pustio sam joj sledeću stvar sa albuma. „Ova je bolja, ima više reči.”
Kako zamišljate savršeni ambijent za slušanje Mitskog Bića i vašeg novog albuma?
Šetnja po Zemunu.

Koliko vam znači što ćete u februaru nastupati i na MENT-u gde će imati priliku da vas sluša i neka nova publika?
Boris, basista u bendu, imao je iskustva sa showcase festivalima. Koliko sam pokupio od njega i drugih kolega, to može da bude kul, a može da bude i bezveze.
Ne dopada mi se sama pozicija benda koji je tu da se nudi na prodaju, mada to možda i ne bi bio problem da postoji neka ravnopravnost nakon svega toga. Hoću da kažem, deluje da neki ljudi ipak žive od muzike, ali to izgleda nisu bendovi. Stara priča o odnosu trgovine i stvaranja.
S druge strane, nadam se da ovo jeste prilika da neki normalni ljudi kontaktiraju sa nama i da nam ponude neke nove prilike. Najvažnija stvar je da svakako ponovo sviramo u Ljubljani, radujem se veoma da sviramo pred ljudima koji se tamo nađu!
Za kraj, šta publiku očekuje 7. februara?
Pa evo, cimamo se ko ludaci… Svirka će biti u SKC Bazi (Cetinjska 15, nekadašnji Subbeerni Centar), vrlo interesantnom prostoru, izgleda kao nekakva katakomba pod zemljom. Igraćemo se sa svetlom, bićemo u kostimima i na svakojake načine ćemo izražavati ono što smatramo da su ideje koje mogu biti jasno razmenjene sa publikom u okviru ove faze Mitskog Bića.
Fotografije: Miloš Radovanović










0 Comments