Kako je korona globalna katastrofa, koja je obuhvatila veliki deo sveta, ni Slovenija nije ostala imuna na nju. Tim povodom čuli smo se sa Ljubljanom odakle nam slovenačka gengsta geiša pop ikona Kukla prenosi svoje karantinske rituale i kako podnosi izolaciju. Ona se osma po redu upisala u naš leksikon.
Šta slušaš?
Radim na albumu Fantasy, pa slušam to što stvaram i mnogo mi paše tišina, u ovom periodu je nekako baš glasna, mnogo govori. Kad mi treba odmor od sebe onda slušam Le Mystere Des Voix Bulgares, Tommy Genesis, Dina Merlina, Sally, Morocco, Hamdiju Šahinpašića, Safeta Isovića, Yasmine Hamdan.
Šta čitaš?
Adio kauboju me u b i l a, opet čitam Orlanda koja mi je jedna od omiljenih knjiga ikada, preporočujem ljubljanski ŠUM #14 i sve što je napisala Arundhati Roy. A Calendar of Wisdom Tolstoja mi mnogo pomaže u ovom karantinskom periodu, sad čitam Noćni vlak za Lisabon, a na to read listi mi je What a time to be alone od The Slumflower.
Šta gledaš od serija?
Nešto ne mogu da gledam serije, nemam taj fokus sada.
Šta gledaš od filmova?
Opet Orlanda, kratki film Trešnje, kratki film Gang, La Haine, Girl, The Colour of Pomegranates, Dreams, Virđinu, Dogtooth, Lepotu poroka, dokumentarac Girlhood, Honeyland, Srbenku, Paris is burning. Preporučujem dva slovenačka filma – Porodica i Posledice.
Šta piješ u karantinu?
Ono što uvek, vodu, limunadu, zeleni čaj i cedim sokove iz povrća i voća.
Šta od hrane praviš u karantinu?
Mnogo pazim da ostanem u balansu, da dobijem sve potrebne vitamine i da se ne ugušim u UH haha. Pravim mnogo Kichadi, indijsko posno jelo id leće i pirinača, a probala sam i prvi put da napravim proju koju mnogo volim i u stvari je baš dobro ispala.
Kojim se hobijem baviš?
Pa ne bavim se baš hobijima osim vežbanja i joge, možda ću krenuti napokon sveće da pravim, ali iskreno, čeka me drugi album i scenario i još imam mnogo da poradim na tome i da ih završim.
Kako se informišeš?
Brat mi je došao iz inostranstva tako da smo zajedno u karantinu i on je u ulozi informatora. U ovoj poplavi informacija trudim se da nađem balans, jer je potrebno ostati informisan, a u stvari me internet smara. Htela bih da idem negde u prirodu da živim i možda se vratim kad se sve ovo završi. A možda i ne.
Šta treba izbegavati?
Kao svaki dan – fake news, očekivanja, junk food i ograničiti vreme provedeno na internetu (za ovo poslednje sam guilty as charged).
Čega se plašiš?
Rata i to mnogo. I toga da će promena lifestyla i sistema trajati samo par meseci, a onda će sve biti isto. Istorija tako govori.
0 Comments