Ove godine prva nedelja septembra rezervisana je za ovogodišnju Nedelju ponosa, koja će biti održana od 4. do 10. oktobra, kao i Beograd Prajd koji će pod sloganom Nismo ni blizu biti organizovan 9. septembra. Kako tradicija nalaže, svake godine neizostavni deo Prajda je i biranje kume, a ove godine tu titulu odnela je hrvastka pevačica Ida Prester. Ida već godinama u javnosti govori o pravima LGBT+ populacije, a prvi put je otišla na Prajd i šetala u znak borbe za LGBT+ prava još pre 20 godina u Zagrebu. Čast joj je da će ove godine prošetati sa okupljenima u Beogradu, a, kako kaže, ovu manifestaciju će podržavati uvek i zauvek.
Kako je izgledao prvi Prajd na kom je prošetala pre 20 godina i koliko joj je važna ova manifestacija, razgovarali smo sa ovom pop pevačicom.
Foto: Zvonimir Ferina
Ove godine si kuma Prajda, koliko ti to znači?
Ida Prester: Čast mi je! Već 20 godina šetam po povorkama i nadam se boljem, toplijem i otvorenijem društvu. Tko zna, možda će baš ovaj biti pravi festival ljubavi i tolerancije uz podršku Beograđana svojim sugrađanima. Navijam za to!
Godinama glasno podržavaš LGBT+ zajednicu, zašto je tebi lično to važno?
Želim živjeti u svijetu u kojem se svi ljudi osjećaju sigurno i slobodno. To dugujemo svojoj djeci. Tolerantnu, pristojnu sredinu u kojoj su ljudi svih vjera, nacija, boja i seksualnih opredjeljenja prihvaćeni i dobrodošli. Svi trebaju imati isti start, a svoje vrijednosti kao ljudi dokazuju neovisno o tome. Puno mojih prijatelja je gej, između ostalih moja najbolja prijateljica i najbolji prijatelj, ljudi koje beskrajno volim i poštujem. Njihova borba za dostojanstvo je i moja borba.
Foto: Marko Vulević
Pamtiš li svoj prvi Prajd – kad je bio i koje utiske nosiš?
Bila sam na prvom Prajdu u Zagrebu pre više od 20 godina. Bilo je prilično zastrašujuće. Nas je bila šačica, policije je bilo posvuda, a s druge strane ograde bili su zapjenjeni prosvjednici. Svašta su nam vikali i prijetili. Bilo je i incidenata i policijskih intervencija. Jako sam bila mlada, još nije bilo ni smartphone-a, mislim da nije još bilo ni komentara na portalima. Nisam uopće znala da je baš takva atmosfera oko Prajda, grozno sam se osjećala, ali nastavila sam sudjelovati, pa i svirala na nekoliko Prajdova. Eto, prošlo je 20 godina i danas je zagrebački Prajd upravo onakav kakav bi trebao biti – festival veselja i nasmijanih građana, s gradonačelnikom na čelu, sasvim normalna stvar. Treba vremena i strpljenja, na kraju glasovi mržnje uvijek ostanu u manjini.
Koliko misliš da je Prajd važan?
Jako je važan. Ljudi pitaju: ma šta oni imaju paradirati? Nek rade što hoće u svoja 4 zida, kakva je svrha parade? Upravo zbog tog pitanja! Paradiraju navijači, paradiraju prosvjednici, crkvenjaci, maratonci, ulice se zatvaraju zbog političara, sportaša, trkačkih auta… al jedino je Prajd problem! Taj jedan jedini dan u godini. Dok god ljudi to pitaju i smeta ih, Prajd ima i te kako svrhe! A kad prestanu to pitati, onda ima skroz drugu svrhu – kao gradska manifestacija u kojoj svi građani uživaju, festival ljubavi i šarenila. U svakom slučaju – Prajd uvijek i zauvijek.
Foto: Marko Vulević
Koji su najveći izazovi sa kojima se, po tvom mišljenju, suočavaju pripadnici LGBT+ populacije?
Ima ih stvarno puno, o tome bolje da oni govore. Meni je ostala u sjećanju jedna misao koju mi je rekla prijateljica nakon sto se autovala: Evo, sad svi znaju da sam gej i nosim tu etiketu kao da je to najvažniji dio mene. To je ona Martina, lezbejka. Više nije bitno ni da sam programerka, ni da se natječem u jahanju, ni što volim, ni što radim. Ljudi te svedu samo na to. Nadam se da će jednog dana seksualnost prestati biti toliki tabu i egzotika. To je važan dio nas, ali to s kim spavamo nas ne definira kao osobu. Od toga polaze svi problemi.
Šta će kuma pokloniti Prajdu?
A treba i neki poklon? Aaa nisam mislila o tome, sad će kuma nešto smisliti.
Koju pesmu bi posvetila ovogodišnjem Prajdu i svima koji će biti deo njega?
Možda moju pjesmu Sutra je dan. Da ne čekamo do 70.
Naslovna fotografija: Marko Vulević
0 Comments