Kako su mi politički i društveno angažovani stripovi izuzetno interesantni, čitanje „Persepolisa”, Marđan Satrapi, nisam mogla da propustim. Ovaj strip je moguće pronaći u raznim izdanjima: u četiri sveske, dve sveske koje sadrže po dva dela, kompletnim stripom u jednoj knjizi. Na engleskom jeziku, doduše. Ukoliko želite da čitate ovaj strip na srpskom, imate jednu mogućnost — izdanje Fabrike knjiga u četiri sveske. I to ukoliko imate sreće da ga nađete u knjižari u Domu omladine Beograda ili na internetu, jer je na svim ostalim mestima rasprodat.
„Persepolis” je grafički roman koji prati život svoje autorke — mada Marđan Satrapi navodi da nije u potpunosti autobiografski. Priča prati njeno detinjstvo od desete godine i događaja Iranske revolucije, kao i posledica koje je ona donela, poput obaveznog nošenja hidžaba, odvojenih odeljenja za dečake i devojčice, ili zabrane slušanja zapadne muzike.

Tokom razvoja radnje čitalac svedoči razvoju Marđaninih mišljenja o religiji, feminizmu i društvenim klasama.
Iako je, kao deo srednje klase, na neki način, bila zaštićena od nedaća koje su zahvatile niže slojeve društva, Marđan je ovu priču učinila sveobuhvatnom. Bez obzira na to što je odrasla kao dete srednje klase, Marđan oseti krivicu zbog toga što njena porodica ima služavku, što joj otac vozi kadilak i svesna je da ima bolje uslove života u odnosu na mnoge.
Radnja prati i kontrast javnog i privatnog života. Kakva god nečija politička ubeđenja bila, ona su morala da budu zadržana u njegova četiri zida. Čak ni tada ljudi nisu bili dovoljno sigurni jer, ne samo da su posmatrani na ulici, već su im racije vršene i u domovima.

Ovaj grafički roman ne prati samo Marđanino detinjstvo, nego i njene adolescentske godine, odlaske iz Irana i ponovne povratke, koji rezultiraju time da se oseća kao stranac u svojoj državi jer je prihvatila zapadni način života, a da se na zapadu oseća kao stranac jer to nije njeno kulturološko podneblje.
Strip istražuje efekte i odgovore na ideološku implementaciju Iranske teokratije, kako kroz narativ, tako i kroz formu. Crtež Marđan Satrapi je veoma jednostavan i činjenica da nije u boji je u skladu sa narativom i dozvoljava mu da se istakne. Ona senzitivno i iskreno ilustruje sopstveni razvoj u ženu praćenu traumom revolucije, rata i represije.
Humor i satira su vrlo bitan momenat ove inače vrlo ozbiljne priče i čitaocu daju malo oduška. Momenat sarkazma i satire može se prepoznati i u samom naslovu ovog dela. Satrapi koristi ironiju da bi na veoma direktan način ismevala apsurdnost revolucionarnih snaga.

Marđan Satrapi je ovim delom redefinisala je značaj grafičkih romana i dokazala da oni mogu da sadrže informacije od istorijskog i autobiografskog značaja. Odličan je potez ovakvu priču objaviti u formi stripa jer čitalac, umesto da prati opise radnje u romanu, može da ih gleda u slikama, a da više pažnje posveti samom narativu i dijalozima.
Na osnovu „Persepolis” grafičnog romana, 2007. godine snimljen je i film, koji je osvojio nagradu za animirani film na Kanskom festivalu, a nominovan je za Oskara i Zlatni globus.
Autorka teksta: Jelena Ostojić
0 Comments