ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Slovenački novi novi val, vol 3: Dario Nožić Serini (Matter) i Sahareya

Serijal intervjua sa slovenačkim muzičarima nove generacije završavamo razgovorom sa Dariom Nožićem Serinijem i Sahareya-om

18. July 2022

Jedan od najinovativnijih i najzrelijih rep sastava (ako ne i No1), ne samo u Sloveniji, već i na Balkanu, je svakako Matter. Daleko od površnosti, na jednom dubljem filozofskom nivou se bave pitanjima postojanja, modernog života, ali i gudre (ofc) sa mističnim, često i mračnim zvukom koji uvek nekako prija.

Nekada mi se čini da su osmislili sopstveni žanr, jer ne znam sa kim bih ih iz regiona i poredila. Daleko duže se bave muzikom od Spejs Noksija da bih pravila paralelu, možda jedino po pitanju tema lirike. Ipak, oni su toliko autentični da bi bilo greota da ih i poredim. Svetogrđe. Svaka njihova traka je poput filmskog pejzaža. It can‘t get any more underground than that. Na sceni su aktivni sedam godina, a iza sebe imaju tri albuma i tri EP-ja, ali i hibridni projekat Better sa muzičarem Tsujigiri-jem.

Pored Daria, Matter čine Matej Tunja i Luka Lah. Dario i Tunja su zaduženi za repovanje, a Luka najvećim delom za melodije. Sa Dariom sam pričala o novom albumu, DJ-ingu, izazovima sa kojima se suočavaju, ali i jutru koje će spasiti sve.

Čime se bavite ovih dana? Vidim da dosta vrtite muziku.

Matter je uvijek na prvom mjestu, ali smo počeli par novih projekata, zabavljamo se nekim drugim zvukom i drugom percepcijom stvaranja. Sada je ljeto, dosta puštamo plesnu muziku.

Početkom godine ste izbacili album „HAOS“. Kako je izgledao čitav proces stvaranja?

Primećujem da se i kod drugih bendova pojavio fenomen hiperprodukcije tokom karantina i epidemije. Tako je bilo i kod nas. Muzika je nastala u jako kratkom periodu, ali smo zato postprodukciju mogli raditi polako i precizno. Album je na kraju izašao u obliku knjige, u kojoj smo svoj rad predstavili preko fabule i proze u saradnji sa prijateljima. Dizajner Emil Kozole, fotograf Dino Kužnik i ilustrator Aljaž Košir su nam dosta pomogli da stvar postane to što i jeste. I da ne zaboravim našeg koordinatora i izdavača Uroša Vebra, koji brine za „disciplinu kičme.“

Koliko vam je izazovno da ostanete „fresh“ i nakon 7 godina postojanja?

Riječ fresh je dobila brata pod imenom patina. Patina nam je bitnija.

S obzirom na to da si se bavio i glumom, da li crpite inspiraciju i iz kinematografije?

Film je uvijek bio velik dio svega što radimo i gluma takođe. Pričaj mi priču da život ne bude pust i suhoparan…

Godine 2021. ste snimili i film „Ameba“. Kako se to dogodilo i da li može negde na netu da se strimuje?

Film je snimljen u Kamniku, slovenačkom gradu gdje je nastala naša grupa. Sve naše priče su bazirane na tom malom gradu ispod Alpa. Premisa je postavljena u bliskoj distopijskoj budućnosti gdje nema vode, a naše živote vodi korporacija.

Amebu možete pogledati na linku: bsf.si/sl/film/ameba/

Da li smatraš da je za muziku, pored poznavanja instrumenta ili usavršavanja pevanja/repovanja, neophodna i strast?

Strast je neophodna, takođe je neophodna misao, da jutro uz dobru muziku/film će promijeniti sve.

Razgovarala sam sa još jednom predstavnicom nove rep scene u Sloveniji. U pitanju je Sarah Al Saleh, aka Sahareya. Pored repovanja, bavi se i plesom, a njeni mešani etnički koreni (sirijski i hrvatski) su uticali i na njen izražaj. Takođe, njen brat SunnySun je jedan od najvećih beat maker-a u Sloveniiji, pa je muzici prirodno prišla iz svog doma. Ona je poput zumerske verzije M.I.A.-je, ne samo zbog aktivističke lirike, već i zbog kvaliteta repovanja i njeno vreme tek dolazi.

Kako si počela da se baviš muzikom?

Pa, prije neke 3-4 godine, zajedno sa mojim bratom Sunny-jem (SunnySun). Sve se desilo vrlo spontano. Brat me je skapirao dok sam se snimala kako fristajlujem sopstvenu poeziju na engleskom na njegov beat. Tu poeziju sam dosta skrivala za sebe, tako da je moja rep priča započela u Sunny-jevom studiju, kad nisam ni bila svesna da je ta veština u meni. Od momenta kad smo zajedno skužili da sve to ima mnogo potencijala, počeli smo raditi na prvom albumu od nule. Na njemu radimo zajedno zadnje dvije godine. Kao što sam rekla, velik utjecaj na moj muzički razvoj imao je, a i dalje ima, moj 13 godina stariji brat. Hip-hop sam počela slušati još u djetinjstvu. Također, zbog roditelja se uvijek mogla čuti glazba kod kuće; od blues-a, rock-a, reggae-a, do tatinih arapskih simfonija, tako da je ritam oduvjek bio dio moje prirode. Od malih nogu plešem hip-hop, tako da sam s tim počela da koračam svojim umjetničkim putem, koji je otišao u pravcu toga što sam danas – performer.

Koliko tvoje etničko nasleđe utiče na tvoj muzički izražaj?

Imam mješane korjene – tata mi dolazi iz Sirije, a mama iz Hrvatske. Kako sam i prije spomenula, muzika sa obe strane je utjecala na to što sam danas. Što sam starija, više me zanima arapska glazba i moje etničko nasleđe po tati. Posljedni put kad sam bila u Siriji je bilo prije rata i te posjete se sećam vrlo jasno. Cijela familija sa tatine strane je osjećajna, emotivna i ljubazna. Prepoznala sam dio sebe dok sam bila tamo. Mnogo je uticalo na mene i to što sam gledala tatu kako se razočarao u svijet tokom rata, kako je tako lijep narod sa predivnom i bogatom kulturom nevino patio. Zato sam pisala pjesme sa osvrtom na tu temu, sa željom da spomenem ljude i situacije i nepravde koje se dešavaju našem narodu. Uz to, pošto je Sunny veliki digger ploča, dosta sempluje arapske simfonije i stare arapske ploče, koje našu muziku čine etničkom. To nas čini sretnim, baš zbog toga što osećamo dio sebe i naše korijene uz arapske melodije.

Koliko ti je bitno da se ljudi povežu sa tvojom muzikom?

Mi radimo muziku jako prirodno i spontano, u studiju. Sunny radi beat-ove, ja slažem reči, to sve snimimo i u svemu tome uživamo. To je nešto što smo mi i ne razmišljamo da li će se nekom sviđati ili ne. Radimo muziku vrlo spiritualno, iz duše, i mislim da, kad nastupam, ljudi to i osjete. Čini me sretnom kada to vidim, i onda dobijem još veću inspiraciju. Lijepo mi je vidjet da se ljudi poistovjete sa mojim riječima i kad se svako na svoji način pronađe u pijesmi. To mi je i cilj: da inspiriram ljude da pronađu svoju svrhu i svoju ljubav, pa što god to bilo. Cilj mojih koncerata je da pravimo dobre žurke i slavimo život.

Tokom procesa pisanja pesama, koliko i sama otkrivaš sebe?

Mnogo se otkrivam i zanimljivo mi je da radim introspekciju – gdje sam bila prije i u kom mindset-u, a gdje sam sada. Refklektujem puno na to koliko sam porasla sa svakom situacijom u životu. Nekad mi se čini da mi je život kao film, jer mi se toliko stvari događa da nikad ne stajem sa stvaranjem. Puno puta kada se ne osjećam dobro, shvatim da si sama pišem odgovore na pitanja koja me svrbe ili na svoje probleme unutar svojih pjesma. Svakim razdobljem pišem neke nove stvari koje tad osjećam i u svome izražavanju mnogo rastem.

Takođe si deo Zouj benda. Koliko se razlikuje tvoj pristup muzici u solo projektu, a koliko u bendu?

Pristup muzici u bendu razlikuje se od solo projekata. Moj angažman u bendu se također desio spontano. Adama, tj. Zouja sam upoznala na plesnoj rezidenciji u Kino Šiški u Ljubljani prošlog ljeta, gdje sam bila u ulozi plesačice i sa senzorima u svojim rukama uticala na zvuk. Bilo je to super iskustvo. U pauzama smo se povezali kao artisti i napravili pjesmu koju sam prošlog oktobra snimila u Lajpcigu. Tu je zatim počela cijela priča sa Zoujem. Adam je htio da tu pjesmu repam live kao dio njegovog koncerta. Pošto sviram klabing, naučila sam cijeli njegov set, i bila deo njegove septembarske turneje.

Već smo imali nekoliko koncerata i moram priznati da je to bio velik izazov za mene, pošto nikad nisam svirala sa bendom, ali iz srca uživam dijeliti binu sa njim i ostalim talentiranim muzičarima. Mnogo novih stvari sam naučila baš sa bendom i drago mi je da sam u malo drugačijoj ulozi na bini. Tu sam featuring artist i uzimam si to više profesionalno. Kada sam sama na bini, sve oči su uprte u mene i sama dirigujem svoj nastup. Na setu sa Zoujem sviram sintisajzer, filtriram i utičem na zvuk, sviram perkusije… To iskustvo mi daje priliku da rastem i razvijam svoje veštine. Zbog toga sam se i preselila u Lajpcig, živim sa njim kako bismo skupa mogli raditi muziku, pošto je on sjajan producent, ima unikatan zvuk na koji sa lakoćom repujem. Svoje solo projekte radim pored toga – na vezi sam sa svojom ekipom u Sloveniji za moj prvi album koji će izaći ovog septembra.

To bi bilo to kada je reč o ovom slovenačkom serijalu, nadam se da ste uživali u novim licima i zvucima. Do sledećeg čitanja, cheers!

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *