Street-art umetnik, grafitista, muralista i slikar Piros i muzički producent, DJ i copywriter Knower kreirali su koncept Spray of Sound oblikovan od fuzije njihovih interesovanja – muzike i crtanja. Prvu epizodu koja prati proces crtanja, propraćen muzikom su snimili u Arilju, u Vili Virovo. Kako bi se bolje upoznali sa njihovim projektom i idejom koja stoji iza njega, razgovarali smo sa Pirosom i Knower-om o zajedničkom radu, izazovima pri snimanju i spoju prirodnog okruženja i ulične umetnosti.
Kako ste došli na ideju da spojite muziku i street art u jedan zajednički projekat?
Piros: Želja je postojala od ranije, samo se spontano desio trenutak.
Knower: U našim mislima se non-stop kreću muzika i crtanje. I jedan od nas je popustio, tako da je Petar iz vedra neba predložio ideju, koju smo srećno izdiskutovali, a mesto za prvu epizodu nije moglo biti lepše.
Zašto ste baš odabrali Arilje za svoju prvu epizodu?
Piros: Arilje se desilo spontano, kao plod zajedničkog druženja i ukrštanja zajedničkih veština. Hteli smo da podelimo deo našeg doživljaja sa ekipom koja nije bila sa nama
Knower: Okruženi prirodom, čistim vazduhom, opuštenom atmosferom, i najlepšim društvom, u trenutku nastanka ideje smo se nalazili baš u Vili Virovo, koja je na prvi pogled odmah izgledala kao ambijent za prvu epizodu.
Koliko se ovaj projekat razlikuje od svega što ste radili do sada?
Piros: Ne mnogo, samo smo se povezali sve u jednom muziku, grafit, video i ambijent koji je inspirisao sve nas da krenemo u pravcu koji smo realizovali. Ideja je bila da povežemo etno muziku globalnog karaktera i neprimetno ubacimo grafit u već inspirativan prostor i time damo i naš doprinos.
Knower: Nikada nisam učestvovao u projektu u kom je jedan od glavnih elemenata i crtanje. Nešto slično što mogu da pomenem je ISKLJUČI SE underground projekat, čiji sam jedan od osnivača. Taj koncept je kreiran kao jedinstveno audio-vizualno iskustvo, i dešava se svakog puta u različitom prostoru, koji obično nije predviđen za žurku ili akciju takvog tipa.
Kako se vaš odnos prema stvaranju umetnosti menja od studija i ulice?
Piros: Za mene to je poprilično konzistentna stvar. Street-art doživljavam kao produženu ruku svojoj kreativnosti i jednom veštinom više kojom vladam u prostoru.
Knower: Što se mog dela stvaralaštva tiče, studio kao prostor jeste fiksan, ali moja glava konstantno putuje u toku procesa kreiranja muzike. A pošto „mašta može svašta“ – moja ideja je ispitivanje, a zatim probijanje granica sopstvenih mogućnosti, zadovoljno i nesvesno upadajući u okean nepoznatog. Tamo znam da ništa ne znam, i zauvek je lakše.
Street art ste preneli u prirodno okruženje, kako se te dve, naizgled suprotne stvari, prožimaju?
Piros: Street art za mene je plemenita stvar ako se pametno upotrebljava. Takođe, način da umetnik podeli svoju viziju sa većim brojem ljudi, bez ograničenja na posmatračeve mogućnosti i godine. Nije tako sterilno kao prezentacija dela u galerijskom prostoru. Takođe se javlja dodatni doživljaj u kontekstu ambijenta gde se stvara, zato što sam autor ima i dodatni zadatak, obavezu, da taj prostor ne naruši. Dodao bih i to da i trenutak, u zavinsosti u koje doba dana sagledavate rad, dosta ume da začini celokupnu sliku, tako da smo namenski gledali da radimo upravo pre nego što zađe sunce.
Knower: Cilj prve epizode, snimljene u prirodi, je bio da skroz ispratimo prirodne tokove, zvukove i boje koje nas okružuju. Prožimanje pomenutih stvari se dešava kao što zvuk prati pokret, pesma prati oblik, muzika stvara sliku, i obrnuto.
Koliko je bilo izazovno raditi preko dva sata i ujedno snimati sve iz faktički jednog tejka?
Piros: Iz mog ugla, bilo je preko dva sata uživanja u procesu, koj smo takođe priredili i prijateljima koji su uživali podjednako kao i mi u performansu. Morali smo u jednom trenutku završiti zbog same dužine videa, iako nismo ni naslućivali kraj.
Knower: Iskreno, bilo je baš izazovno raditi dva sata i kusur, jer bi mi radili verovatno dvadeset dva sata, ali nekada se mora stati, da bi se ponovo krenulo. Ideja jednog tejka nas nije puno brinula, jer smo ceo koncept zamislili da bude maksimalno opušten, da pratimo svoj flow, zalazak sunca, kao i drugarsku atmosferu oko nas (neki su i upali nespretno u kadar). Voleo bih da pohvalim i duboko se zahvalim celom isključenom društvu – Ana, Stefan, Ana Pirosova, Aleksandra Sanja, Nevena, Caki, Cerovac, Darija, Brana, Marija, Karadža. A posebno ekipi zaduženoj za video deo – direktoru fotografije i kreatoru video koncepta Aleksandri Andrejić, kao i montažeru i kolor-masteru Dariji Riđošić.
Da li ste pre samog snimanja imali ikakvu ideju šta želite da napravite i kakva muzika bi propratila ovaj proces?
Piros: Načelno da, što se tiče muzičkog žanra i pozicije gde bi rad trebao da nastane. Ostale stvari smo spontano stvarali međusobno i hteli da se što više povežemo i inapirišemo međusobno i na neki način povežemo koliko je to moguće. Tako da u procesu crtanja sam rad je počeo da cveta i da se razliva u prostoru gde su sunce, ambijent, muzika i prijatelji emitovali svoju energiju, koju sam ja imao mogućnost da svojom tehnikom prenesem.
Knower: Imali smo ideju da, pre svega, napravimo da nama i društvu bude lepo. Muzika koja je pratila celu akciju je u svakom trenutku obigravala oko etno momenta, bilo da je to Srbija, neki kontinent, organska atmosfera ili tradicionalna inspiracija iz najraznijih delova sveta.
Postoji li neki plan ili dalja ideja u vezi sa samim projektom?
Piros: Pre svega, ideja nam je da to sačuvamo kao jednu prelepu uspomenu na sjajno i kreativno provedeno vreme. Takođe želja da na ovaj način pokušamo da približimo i podelimo sa ljudima naše zadovoljstvo i energiju koju smo osećali sa idejom da uživaju kao i mi u trenutku stvaranja.
Knower: Cilj je da sa ovim projektom nastavimo spontano. Ideje padaju non-stop, strast je tu, ali i Piros i ja smo u različitim akcijama, tako da moramo pogoditi trenutak za naredne akcije. Jedna od sledećih prostora za novu epizodu je upravo Pirosov atelje, gde bi iz njegove jazbine pokušali da prenesemo Spray of Sound audio-vizuelni momenat na specifičan način.
0 Comments