U utorak, 16. juna, od 19h je u galeriji Zvono otvorena samostalna izložba umetnice Jovane Banjanac „Add to Your Story”. Umetnica je završila osnovne i master studije zidnog slikarstva na Fakultetu za primenjenu umetnost u Beogradu i trenutno se bavi 3D crtežom i transformacijom ideje u prostorne objekte ili strukture.
Jovana uglavnom koristi ready made (postojeće) predmete koje potom uklapa u instalacije različitih izraza i oblikovnosti. Autorka pratećeg teksta izložbe, istoričarka umetnosti Milica Nestorović, apstraktne prostorne forme tumači kao „dinamično istraživanje digitalne kulture i ljudske potrebe za prilagođavanje istoj, istovremeno prihvatajući disfunkcionalne elemente dizajna. ”
Velike lopte na postamentu sačinjenom od konsktrukcije sa mnoštvom plastičnih elemenata asociraju na zabavu. Iz lopti postepeno teče voda obojena u ljubičasto,belo ili tamno sivo. Velika plastična lopta kao izvor tečnosti izaziva čuđenje i pokreće unutrašnja pitanja posmatrača koji nisu navikli da apstraktne forme vide kao izvor tečnosti.
Neprestano kretanje vode stvara tihi šum u galeriji, poput zvuka koji čujemo kada je veći broj kompjutera ili telefona uključen u jednoj prostoriji. Posmatrajući Jovanine forme, njihovu zavodljivu, zabavnu ali i neuhvatljivu stranu shvatamo da smo smešteni u prostor koji je blizak virtuelnom, zbog toga što smo suočeni sa nepoznatim, nečim stranim ali istovremeno i rastuće bliskim. Ubrzana evolucija, uslovljena naprednom tehnologijom, učiniće da se spojimo sa našim uređajima i možda jedino na taj način postanemo celoviti.
Društvene mreže su danas neodvojivi deo života, pogotovo kod mladih.Važno pitanje jeste na koji način se naša ličnost razlikuje u fizičkom realnom svetu, od one koju predstavljamo na društvenim mrežama? Prilagođavanje naše slike idealnoj viziji nema kraja, poput vode u Jovaninim instalacijama koja teče jednakim intenzitetom, bez stajanja. Nema granica prostoru za unapređivanje, što se može videti na primeru dvoje umetnika- kiborga. Neil Harbisson i Moon Ribas su dizajneri koji su unapredili sopstveno telo elementima savremene tehnologije. Harbisson, koji ne može da razlikuje boje, na glavi ima antenu koja mu pomaže da spozna različite nijanse pomoću vibracija i internet veze. Unapređivanje tela elementima savremene tehnologije nema granica, sve dok ne dođemo do pitanja potpunog prelaska u virtuelno, i naše fizičko telo ostane zatvoreno u kapsuli, možda sličnoj vodenom tenku John C Lilly-a.
John C Lilly je bio američki fizičar, pisac, filozof i istraživao je, između ostalog, na koji način senzorna deprivacija utiče na čoveka. Zatvoren u prostort ispunjen slanom vodom plutao je duži vremenski period pri čemu je opisao iskustvo odlaska među ljude nakon deprivacije kao postuno novu senzaciju. Svaki šum je čuo glasnije, doživeo je senzorne uticaje mnogo jasnije i dublje. Izraženo rastuća povezanost sa digitalnim uređajima, kao i rastuća potreba da se na društvenim mrežama predstavimo lepše, bolje, pametnije, šarenije, može nas kolektivno dovesti do potrebe da plutamo u slanoj vodi gde je jedina stvar koja se nalazi iznad nas- ekran.
Obilnom upotrebom plastike u radovima Jovana ukazuje na „toksičnost sadržaja kojim društvene mreže utiču na korisnike. ” Korišćenje društvenih mreža menja svakoga od nas. Kratkotrajno zadovoljstvo poput lajka ili poruke deformiše odnose koji imaju potencijal da prerastu u nešto dugotrajno, vrednije. Kratkotrajna sreća ili lajkovi zatim postaju ciklični krug uzbuđenja i razočaranja (u odsustvu lajka) koji potom utiču na naše viđenje fizičkog svetakoji nas okružuje.
Jovana ponavlja oblike u svojim radovima, stvara šablone koje naglo prekida svetlećim elementom ili formom koja ne pripada okruženju. Na taj način ona predstavlja trenutak kada korisnik društvenim mreža, Instagrama ili Fejsbuka, prestaje da skroluje i zaustavi se na određenom sadržaju koji mu/joj je privukao najviše pažnje. Skrolovanje i zaustavljanje je povezano sa prikupljanjem podataka i špijuniranjem naših pretraga kako bi nam se predstavili interesantni sadržaji i na taj način nas vezali za naše uređaje. Povezanost savremenog čoveka i telefona razvija se u skoro emotivni mutualizam.
Interakcija posetioca sa radovima je poželjna, kako bi se u fizičkom prostoru rekreirale radnje iz virtuelnog sveta poput menjanja sadržaja, brisanja, dodavanja…
Izložba je otvorena za posetioce do 3. jula.
Autorka teksta i fotografija: Milica Grbić















0 Comments